Ovo je (i dalje) ultimativni Nissan
Ne, nije riječ o nekom novom modelu ili pak reviziji aktualne generacije modela GT-R. Riječ je o više od deset godina starom automobilu. I to onom koji je za mnoge postao ultimativni Nissan. I time dobio status najboljeg automobila koji je tuning-odjel ove marke ikada izbacio na tržište.
Oni malo starijeg datuma proizvodnje i izraženim sklonostima prema simulacijama automobila na igraćim konzolama vjerojatno se jako dobro sjećaju svojih prvih doticaja s Nissanovim modelom Skyline GT-R.
Za sebe znam da sam pri prvom pokušaju prolaska jedne od licenci prvog nastavka legendarne igre Gran Turismo Skyline GT-R (R33) komentirao s „U j**o te, kako ovo ide!“.
Ostalo je povijest.
Iako zli jezici često poistovjećuju Nissan Skyline GT-R s igraćom konzolom ili pak kompjuterom kojem vozač zapravo i nije pretjerano potreban, što se mene tiče, takav opis može parcijalno vrijediti samo za aktualnu generaciju ovog automobila. Jer tehnologija uklopljena u današnji GT-R doista je među najnaprednijima na svijetu.
No to je stvar današnjih mogućnosti i ideologija koje ekipa u Nissanu veže uz aktualnu generaciju modela GT-R, dok oni nekadašnji modeli ipak imaju onaj „mehanički“ duh koji vozaču garantira ogromne količine gušta i relativnu sigurnost čak i kod najekstremnijih prikaza divljaštva na cesti ili stazi.
Da, Nissan Skyline GT-R je od početka devedesetih jednostavno zakon. I kada se nakon više od petnaest godina trijumfalno vratio iz mrtvih, ovaj je automobil označio jedno sasvim novo poglavlje u domeni sportskih modela koji rodovnikom potpadaju na teritorij Japana.
Stoga ne čudi kako je GT-R u to vrijeme shvaćen kao nastavak sage o „ubojici Porschea“ i još velikog broja modela koje su marke u domeni sportskih automobila nudile na globalnom planu.
Dakle, Nissan Skyline GT-R več u svojoj prvoj modernoj verziji (odnosno R32) ispada omanjom revolucijom i relativno neuglednim automobilom za kojim su se usprkos tome itekako okretale glave.
Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća i početkom novog milenija, Nissan je s ovim modelom uspio potući sve japanske rekorde u domeni utrkivanja. I već samim time ispada kako je svaka od ukupno tri generacije „novog kova“ iz dana u dan bila sve bolja i uvjerljivija.
Stoga pak nimalo ne čudi da se baza zaljubljenika u ovaj (s obzirom na orijentaciju skoro striktno prema japanskom tržištu) pomalo sramežljiv automobil širila na globalnom planu.
A time je Skyline GT-R do kraja svog životnog puta postao jednim od najlegendarnijih automobila svih vremena.
Tijekom nešto više od deset godina i tri generacije ovog automobila koje su kroz to vrijeme bile aktualne, Nissan je na tržište ponudio mali milijun verzija Skylinea s oznakom GT-R.
Neke su bile „civiliziranije“, a neke su pak (poput R34 s oznakom N1) imale striktno usmjerenje prema razmještanju organa svojim vlasnicima.
Samim time je čak i unutar striktno definirane kategorije sportskih automobila Skyline GT-R bio u stanju ponuditi osnovni karakter prema preferencama kupaca. A to ga je pak (uz performanse i tehnologiju s kojom je raspolagao) činilo i jednim od najpolivalentnijih sportskih automobila svih vremena.
Uglavnom, radi se o automobilu koji je u mnogo toga „drugačiji“ od svih drugih. I to na najbolji mogući način.
Na cesti je Skyline GT-R svojim sposobnostima bio izuzetno uvjerljiv, bilo da se radilo o geodetskom (odnosno pravocrtnom) natjeravanju, ili pak o zavojitim cestama nekog planinskog klanca.
Bilo je svejedno pada li kiša ili sija sunce, te je li dan ili noć. Jer je Skyline GT-R u bilo kojim uvjetima na cesti i oko nje uvijek ostavljao dojam superiornosti.
Tako je naravno bilo i na stazama, gdje u smislu utrkivanja za ukupno tri generacije ovog modela rezultatno stanje iznosi nekoliko stotina pobjeda nad konkurencijom.
Od Super Taikyu kategorije natjecanja, preko JGTC-a, raznoraznih prvenstava u klasi „turističkih“ automobila, pa sve do apsolutno uvjerljivog nastupa za Skyline GT-R R33 (koji je dobar dio utrke prijetio McLarenu F1 GTR) i legendarnom „plesu po brdu“ na utrci Pikes Peak. Ovog je automobila doista bilo posvuda i često je puno jačim i razvikanijim automobilima bez problema uzimao mjeru.
Priča o utrkama za ovaj je automobil na momente bila i kontroverzna. Pogotovo u Australiji, gdje je Skyline GT-R bio toliko brz da su ostali timovi i vozači često imali dojam da Nissan na neki način vara. Stoga je tijekom godina za ovaj model u sklopu različitih generacija bilo i svakojakih penalizacija poput dodatnih balasta, malog milijuna tehničkih pregleda i sličnih eskapada koje su diljem svijeta izvodili organizatori pojedinih utrka.
Naravno da je za ogroman dio toga zaslužna tvrtka NISMO. Odnosno Nissanova sportska divizija koja je sve te monstruozne strojeve dobrim dijelom i pripremala za utrke. No to je za gledatelje više stvar teorije nego prakse, dok je u pravom svjetlu u smislu ulične upotrebe ova tvrtka zasjala kroz nekoliko izvedenica koje su svojim preradama i doradama izbacili na tržište.
Među varijacijama na temu modela Skyline GT-R treće, četvrte i pete generacije u pravilu je bilo svega i svačega. Ali među svim se tim varijacijama na temu ovog automobila dvije ističu same po sebi:
Nismo 400R, koji je u obliku 500 konja jakog GT-R-a R33 izašao na tržište u samo 44 primjerka (usprkos planiranih 100), te Nismo Z-Tune verzija Skylinea GT-R R34.
Z-Tune je oznaka koja nekom laiku ne govori baš ništa. No već je samo jedan pogled na fotografiju onog što Z-Tune GT-R predstavlja dovoljna je da većini auto-entuzijasta počnu nekontrolirano curiti sline.
Da, ovaj automobil je TOLIKO dobro izgledao kada se na tržištu pojavio 2003. godine.
Ideja je bila proslaviti kraj jedne ere (s obzirom na to da je R35 u to vrijeme i dalje bio izuzetno upitan) na najbolji, najglasniji i najdugovječniji mogući način. Stoga se ekipa uvrnutih znanstvenika unutar zidova ove tvrtke u Tokyju odlučila poigrati s ama baš svakim dijelom tvorničke verzije modela Skyline GT-R 5. generacije.
Uglavnom, po završetku svog tog pimplanja, Nissan je bio u mogućnosti na tržište ponuditi monstruma s 500 konjskih snaga koji svime (osim cijenom) zadire u domenu super-automobila.
NISMO Skyline GT-R Z-Tune baziran je na V-Spec II verziji modela Skyline GT-R. No izuzev te baze i osnovnih linija dizajna jedan s drugim baš i nemaju neke veze.
Dapače, svih je 19 primjeraka (od planiranih 20) imalo hrpetinu aerodinamičkih i optičkih dodataka, te dijelova motora i ovjesa zbog kojih je ovaj automobil na cesti bio apsolutno sposoban dečkiće u višestruko skupljim automobilima ostavljati u oblaku prašine.
Ako samo spomenem nekolicinu brojki poput (već spomenutih) 500 konjskih snaga, koje su u praksi značile performanse od 3,4 sekunde potrebne za ubrzavanje od 0-100 km/h, te maksimalnu brzinu od oko 320 kilometara na sat, postaje jasno o kakvom se zapravo automobilu radi.
No ako spomenemo i skoro potpuno ručni rad karoserije i manje-više svih pokretnih i nepokretnih komponenata ovog automobila, inicijalna se cijena činila smiješnom u usporedbi s puno skupljim i ništa posebnijim modelima kakve su npr. Porsche, Ferrari i Lamborghini u to vrijeme nudili na tržište.
U današnje vrijeme stvari ipak stoje malo drugačije, jer pojedini primjerci Godzille s oznakom Z-Tune prelaze i 600,000 dolara. A to je pak višestruko povećanje cijene u odnosu na onu iz 2003. godine. Samim time ovaj automobil u današnje vrijeme predstavlja i zamjetnu investiciju kojoj vrijednost iz godine u godinu samo raste.
To naravno ne čudi s obzirom na svu silu performansi i faktora ekskluzivnosti s kojim se ovaj automobil itekako diči, a zbog toga onda nimalo ne čudi ni kako auto-entuzijasti diljem svijeta i dan-danas traže pokoji primjerak za sebe neovisno o cijeni.
Uglavnom, iako je aktualni GT-R jedan iznimno sposoban automobil, te se saga zapravo nastavila na pravi način, za mnoge je cijela priča stala onog momenta kada je Skyline GT-R R34 otišao u povijest.
Takvim ljudima izuzev polja apsolutne fascinacije NISMO Z-Tune zapravo daje još jedan razlog da ostanu u povijesti.
Jer takav automobil Nissan zasigurno više nikada neće proizvesti.
Sve ostalo bi bilo suvišno reći.
