Ovaj Mercedes je san-snova za nekadašnje voditelje gradilišta
Što jest´, jest´…
Hans Dietrich Genscher u našim krajevima očito kotira toliko visoko da je i jedan od ponajboljih Mercedesovih modela svih vremena dobio njegovo prezime kao nadimak.
Neki bi rekli da je to u potpunosti zasluženo, dok bi neki drugi rekli da S-klasu generacije W140 „Genšerom“ nazivaju samo seljačine. No bilo kako bilo, Mercedes je s ovim automobilom stvorio (još jednu) ikonu koja naizgled nikada neće prestati biti aktualna.
I zato ovaj projekt u obliku „Resto-Mod“ filozofije zapravo nije ništa čudno…
I ne… Ovo nije klasičan tuning-projekt kakvih smo se već stoput nagledali u kuloarima svijeta automobila od strane onih koji „znaju i mogu bolje“.
Ovo je svojevrsni „Resto-Mod“ projekt koji u osnovi ima jedan legendarni automobil i za cilj ima ne samo podsjetiti svijet oko sebe da i dalje postoji, već i od njega napraviti respektabilnu silu koja se u stanju nositi s kudikamo bržim, jačim i ekskluzivnijim automobilima modernog doba.
U pravilu je Renntech s ovom S-klasom stvorio prvu super-limuzinu. A to definitivno nije mala stvar.
Inicijalno je automobil pred vama s proizvodne trake stigao kao Mercedes-Benz S-klase kodnog naziva W140. Pod poklopcem motora imao je V12 motor sa 6 litara zapremine i nekih četristotinjak konjskih snaga. Uz to je na svijet stigao kao tehnološko čudo i jedan od onih automobila koji se na tržištu ponašaju poput vidovitog Milana. Odnosno onih koji svijetu automobila u praksi pokazuju što će sve kroz koju godinu imati od opreme.
Mercedes-Benz je oduvijek u obliku S-klase prezentirao sadašnjost i budućnost, pa je i W140 na tržište stigao s istom premisom. Jer komadići opreme i apsolutno nenormalna posvećenost kvaliteti izrade i dan-danas mogu bez problema poslužiti kao primjer kako nečemu treba pristupiti i kako se nešto treba proizvesti.
U krajnjoj liniji, ovaj Mercedesov model predstavlja pokretnu odu luksuzu i tehnologiji. A to je ujedno i najbitniji dio sage o S-klasi ove kodne dezignacije.
Gazda tvrtke Renntech Hartmut Feyhl sve to jako dobro zna. Zato se najvjerojatnije i odlučio u svoj bogati katalog prerada i dorada iz automobilskog svijeta dodati i ovaj Mercedes-Benz S-klase. I to samo takav.
Prema riječima g. Hartmuta, „Ideja nije bila automobilu dodati nešto bolje, drugačije ili „kul“. Ideja je bila sastaviti automobil na kojem svaka od komponenata ima svoju svrhu“.
Pa iako mnogi drugi proizvođači automobila i opreme manje-više trube identičnu priču, u ove je riječi jako lako povjerovati već na prvi pogled. Jer ništa na ovom Mercedes S-klase nije poseljačeno ili izobličeno kako bi privlačilo poglede. Dapače, eksterijerom ova S-klasa ne „vrišti“, već donosi tek nekolicinu suptilno dizajniranih i porazmještenih detalja zbog kakvih se vlasnik ne bi trebao osjećati poput voditelja gradilišta i gastarbajtera.
Najveći set posebnosti vezan uz ovaj automobil svodi se na ono ispod poklopca motora. Odnosno motor koji uz kodnu dezignaciju M120 više nema 6 litara zapremine, već je ona uspjela narasti na čak 7,6 litara. Iz tog je razloga sam projekt i nazvan S76R.
Dotični je motor prerađen od glave do pete i osim (još uvijek) 12 cilindara posloženih u slovo „V“ i 7,6 litara zapremine na stražnje kotače donosi i nekih 615 konja i skoro 1,000 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz) A to pak predstavlja set brojki kakvih se niti neki od modernih super-automobila ne bi posramio.
Prema navodima od strane tvrtke, monstruoza pod poklopcem motora donosi nekih 5 sekundi do „stotke“ i (elektronički ograničenu) maksimalnu brzinu od 250 kilometara na sat. To u pravilu ne predstavlja neki pretjerano velik odmak od onog seta performansi s kakvim je S600 silazio s proizvodne trake. Ali u tome niti nije poanta.
Ono što pak jest, svodi se na savršen ekvilibrij između luksuza, snage i voznih svojstava. A to baš i nije set atributa koji bismo mogli automatizmom povezati uz S-klasu ove generacije.
Izuzev sve sile tehničkih detalja u obliku kompletno novog ovjesa, diferencijala s posebnim omjerima, karbonskih diskova, pero-lakih kovanih 19-inčnih felgi i Michelin Pilot Sport 4S guma, Renntech se poigrao i s interijerom ove S-klase. I usprkos tome što sam interijer na prvi pogled djeluje identično kao i onaj s kojim je S-klasa u „onim danima“ stizala na tržište, praktički da nema detalja koji nije dotaknut.
Kako je vidljivo već na fotografijama, interijer djeluje savršeno. S jedne strane luksuzno i posebno, tj. upravo onako kako to unutar S-klase i treba biti, a s druge strane i nekako moderno. Sve je odrađeno vrhunski i za pretpostaviti je kako bi ovako uređenu S-klasu čovjek mogao bez problema voziti gol. Naravno, kada bi to htio.
Uglavnom, s obzirom na nekolicinu interijera nekih drugih automobila „Resto-Mod“ filozofije, ova S-klasa već na prvi pogled ne djeluje ni najmanje sklepano.
Dapače, djeluje savršeno, pa je za pretpostaviti da takva i jest.
Bilo kako bilo, u moru projekata ovakvog tipa, Renntech se definitivno uspio istaknuti. Ova je S-klasa apsolutno elegantna i diskretna u svojoj pojavi, ali je s druge strane monstruoza pod poklopcem motora također čini posebnom. I zato bez ikakvog problema mogu reći da sam fasciniran.
A vi cijenjeni čitatelji?
