Je li ovaj BMW M3 doista zaslužio ovakvo izdanje?
Zapravo je možda bolje pitati se je li bilo koji BMW M3 zaslužio ovakvo izdanje.
Zamislite ovo: imate BMW M3. I to jedan u topless-izvedbi, odnosno kako bi to brošura opisno objasnila, „Cabriolet“. Dakle, u pravilu imate BMW M3, ali i nemate, jer Cabrio-izvedenice pojedinih modela iz devedesetih krutošću šasije i generalnom upotrebljivošću ne mogu ni približno konkurirati svojoj braći s fiksnim krovovima.
I zato je BMW M3 E36 u pravilu automobil za pozere. Tj. one kojima je stil važniji od brzine.
No bilo kako bilo, to nije razlog da se iz bilo kojeg primjerka E36-ice s „M“ oznakom radi nakarada.
Automobil koji vam gledanjem u fotografije polagano uzrokuje glaukom, djelo je nekog lika iz Engleske. Čovjeka koji je očito tijekom svojih adolescentskih dana upio sve ono najgore iz „Max Power“ časopisa, ili je pak pripadnik one generacije koja „ima pravo“ na vlastiti izričaj. Ma koliko kriv taj izričaj bio.
Jer ovo što stoji na fotografijama pred vama nije automobil, već apsolutna nakarada kraj koje čak i tumor na gušterači djeluje primamljivije.
Koliko sam uspio shvatiti iz posta na Redditu, riječ je o pravom BMW-u M3 Cabriolet. A to pak u prijevodu znači da se radi o jednom od onih automobila koji u današnje vrijeme svojim vrijednostima opravdavaju kultni status koji su tijekom godina stekli. Doduše, kako sam i prije napomenuo, Cabriolet i Coupé nisu baš performansama usporedive varijacije na temu M3-ke, ali se u krajnjoj liniji i dalje radi o M-trojki. A to oduvijek ima svoje značenje.
Stoga sam se samim pogledom na ove fotografije zapitao što s kreatorom ovog „projekta“ zapravo ne valja.
Detalja oko ove prerade baš i nema puno. Zna se tek da je riječ o pravom M3 s pomičnim krovom i da je na početku svog života s trake izašao u plavoj boji. A onda je u jednom momentu jedan od vlasnika odlučio da zna bolje od ekipe zaposlenika „M“ divizije. I kao rezultatno stanje eto nam na silu proširenog i čudnovatim dijelovima oplemenjenog automobila.
Automobila koji je tijekom razrade i montaže komponenata na sebe izgubio ne samo karakter, već i dobar ukus zajedno s identitetom.
Proširenja na ovom M3 podsjećaju na mokar san ovisnika o Botoxu ili pak na materijal za masturbaciju nekog plastičnog kirurga. Svaki dio karoserije na ovom automobilu apsolutno je predimenzioniran, a kako bi cijela priča bila zaokružena do „savršenstva“, eto nam i nekoliko boja s kojima se ovaj automobil izdvaja iz mase.
Svi dodaci na karoseriji izvedeni su u narančastoj boji, dok su one netaknute komponente i dalje polakirane u originalnu nijansu plave boje. I da stvar bude bolja, poklopac motora, vrata i retrovizori ne djeluju pohabano i u lošem stanju. Stoga još više čudi ovakva bolesna ideja i njena još bolesnija provedba.
Ali tako to najčešće biva kada netko s viškom novaca i manjkom ukusa prigrli ideju koja kaže „imam pravo biti drugačiji i zahtijevam da me svijet zbog toga uvažava i poštuje“. Pa iako milenijalci takvim razmišljanjima u pravilu jesu skloni, nama starijima kojima prijatelji na Facebooku i oni s kojima smo odrasli u parku jedući blato i padajući s krovova vrtića cijela ta „imam pravo“ priča nema baš nekog pretjeranog smisla.
Dapače, ako se mene osobno pita, tvorca ove ideje treba poslati na promatranja. Jer čovjek definitivno nije čist u glavi.
Iskreno govoreći, u ovom momentu bih mogao bez problema navesti hrpetinu pridjeva i sufiksa vlasniku ovog automobila i njegovoj ideji. Ali možda je bolje da to ne radim.
Umjesto toga bih radije vama cijenjenim čitateljima prepustio da komentirate. Jer vjerujem da ćete se sjetiti sto i jednog opisa koji meni u ovom momentu ne pada na um.
I zato vas u ovom momentu lijepo pozdravljam i zahvaljujem na pažnji.
Odoh na WC, jer večera samo što se nije vratila na sam rub usne šupljine.
