Evo kako izgleda ubojita Alfa
Ne, nije riječ o najnovijoj limuzini koja se hvali s odličnim vremenima na Nordschleifeu. Riječ je o onom manjem i apsolutno fascinantnom modelu koji je u svijet sportskih automobila ponovno donio opisnu složenicu „lagan automobil“.
Alfa Romeo 4C – automobil za koji sam dugo vremena odbijao vjerovati da će se ikada pojaviti na cesti. Automobil koji je za mnoge sastavljen po idealnoj recepturi i istovremeno i automobil koji će zbog cijene relativno malom broju ljudi ispasti realnom opcijom za kupnju. No taj dio priče ionako nije bitan, jer Alfa Romeo 4C zapravo na neki način označava renesansu za ovu slavnu marku automobila.
Neki ljudi Alfu opisuju kao „automobil koji svaki auto-entuzijast barem jednom mora imati u svom vlasništvu“. S druge strane postoji onaj dio priče koji svjedoči o tome da vlasnici Alfi često postaju kumovi, pa se skeptici i „hejteri“ uvijek imaju za što uhvatiti u svađi.
No činjenično je stanje da Alfa Romeo kao marka u svijetu automobila usprkos svim dobrim i lošim stranama predstavlja ogromno polje fascinacije.
Iako su zlatna vremena za ovu slavnu talijansku marku automobila odavno iza nas, te se mahom trkaće uspješnice poput npr. bolida 8C 2900B MM, 33 TT 12, Tipo 33, GTA ili pak cestovnih modela koji su prerasli u trkače poput GTV6, 155 DTM, 156 WTCC u današnje vrijeme mogu pohvaliti statusom legendi.
Alfa Romeo je za mnoge sinonim sportskog karaktera, što je pak dokazano kroz nebrojene godine koje su od strane te tvrtke provedene na stazama diljem svijeta. Također vrijedi spomenuti i nastupe unutar svijeta Formule 1, te nastupe na legendarnoj utrci 24 sata Le Mansa, gdje je Alfa Romeo također iza sebe ostavila traga.
Uglavnom, Alfa Romeo predstavlja jednog od onih proizvođača automobila koji su za mnoge bili predmetom snova i obožavanja, pa tim više boli činjenica da je današnja prosječna Alfa samo drugačije zapakirani FIAT.
Za to možemo kriviti sve i svašta – od arhaičnog pristupa tehnologiji, preko pojedinih direktora koji su zbog svojih dubokih džepova ovu tvrtku ostavljali u dugovima, a tu je i poslovični manjak kvalitete s kojim je Alfa Romeo kao tvrtka definirana u očima mnogih. No sve je to (očito) privedeno kraju, jer se Alfa tijekom posljednjih godina malo pomalo uzdiže iz pepela i vraća u punom sjaju.
…a tome vrlo očito doprinosi i pojavljivanje modela 4C na tržištu.
Alfa Romeo 4C na papiru izgleda pomalo blijedo, jer navodi oko karbonske šasije i sve sile novih tehnologija u teoriji nikome ne znače apsolutno ništa. Motor je u usporedbi s modernim cestovnim jurilicama sa svojih 1,75 litara zapremine i 237 konjskih snaga potpomognutih Turbo-punjačem u teoriji prije moguće smjestiti u domenu današnjih Golfova, Astri, Meganéa i Focusa, nego u onu koja podrazumijeva automobile s centralno-smještenim motorom.
No kao što rekoh, to je samo teorija, dok u praksi postoji itekako puno razloga za obožavanje ovog automobila.
Performanse su usprkos relativno malenom i slabašnom motoru (i čudnjikavom zvuku koji isti ispušta iz ispušnih cijevi) itekako impresivne, te sa svojih 4,5 sekundi ubrzanja od stanja apsolutne statike do 100 kilometara na sat, ova Alfa predstavlja jedan poprilično brz automobil.
Maksimalna brzina od 258 kilometara na sat također nije nešto pretjerano impresivno, jer u današnje vrijeme puno „klasičniji“ modeli pojedinih proizvođača jure i brže od toga. No ako se u cijelu priču dovede činjenično stanje koje podrazumijeva karbonsku šasiju težine 65 kilograma i ukupnu težinu automobila od 875 kilograma, postat će jasno da 4C nije automobil za svakoga.
Dapače, ako bi se radila direktna usporedba, onda je Alfu 4C moguće usporediti jedino s Lotusovim modelima Elise i Exige, što pak dovoljno govori samo po sebi.
E sad…kako je Alfa Romeo 4C izvan puke teorije ipak jedan impresivan automobil, bilo bi za pretpostaviti da će to biti sasvim dovoljno. No kako svijet tuninga naseljavaju poprilično bolesni umovi koji kroz svoju uvrnutu maštu i izopačene strasti gledaju svijet oko sebe, ne čudi situacija u kojoj se i jedan primjerak ove male i brze Alfe našao „pod nožem“.
Naime, tvrtka Zender već je odavno poznata unutar svijeta tuninga i stylinga. Dotična je tvrtka prije svega zaslužna za nekolicinu itekako impresivnih prerada Audijevih modela, no i nekolicine vlastitih uradaka poput modela Progetto Cinque, Vision 3 i FACT 4.
Dotični su modeli (odnosno koncepti) većinom svoje baze povlačili iz nekih već postojećih automobila, ali viziju i kvalitetu izrade nitko nije mogao osporiti. Da nije bilo financijskih poteškoća, tvrtka Zender bi ostala jedan od lidera u smislu ideja i provedbi istih, te bi ogroman broj auto-entuzijasta mogao uživati u projektima koji su iza ove tvrtke stajali, no kako svijet automobila mijenja svoju ćud, tako je u današnje vrijeme tvrtka Zender većinom vezana uz manje preinake na pojedinim modelima koje potpisuju SEAT, FIAT, Alfa Romeo i KIA.
Ovaj najnoviji uradak tvrtke Zender nije uobličen u neki mali europski auto čiji je vlasnik odlučio promijeniti pragove ili prednji branik. Dapače, ovaj je uradak impresivan s više strana, od kojih kao prvu treba spomenuti Alfu 4C koja je poslužila kao baza.
U Zenderu su se odlučili poigrati s ovom malom i već u tvorničkom izdanju poprilično ubojitom Alfom, te joj podariti još snage i podvrgnuti je karbonskoj dijeti. Tako je za početak skidanjem pojedinih dijelova karoserije i interijera ova Alfa 4C olakšana za dodatnih 15 kilograma.
To mnogima možda neće zvučati kao nešto impresivno i posebno, ali sjetimo se da je početna brojka vezana uz ukupnu masu automobila u tvorničkom izdanju iznosila 875 kilograma, te je u omjeru snage i težine značila omjer od 3,70 kg/ks. Nakon provedene kure mršavljenja taj omjer pada na 3,20 kg/ks, što možda i dalje ne zvuči toliko impresivno na papiru, ali u usporedbi s nekim jačim, bržim i skupljim automobilima ipak ima svoju vrijednost.
Naime, Lotus Exige GT3 ima omjer snage i težine od 3,6 kg/ks, Chevrolet Corvette C6 (Z06) isti taj omjer ima izražen u obliku brojke 2,8 kg/ks, dok McLaren F1 taj omjer definira kroz 1,9 kg/ks. Samim time Alfa 4C u ovoj dorađenoj verziji s potpisom tvrtke Zender nije najbolja u kategoriji omjera snage i težine, ali se svejedno nalazi u jako dobrom društvu.
E sad…kako to obično biva, s manje kilograma i performanse ispadaju uvjerljivijima, no u tom se segmentu u Zenderu nisu zadovoljili ni u teoriji, pa je za svaki slučaj i snaga narasla za još 34 konjske snage, što na kraju krajeva daje ukupan zbroj od 281 konja.
To naravno podiže i performanse, pa tako Zenderova Alfa 4C svoje vrijeme potrebno za ubrzavanje skraćuje na 4,3 sekunde i nastavlja ubrzavati sve do nekih 265 kilometara na sat.
Reklo bi se da brojke nisu otišle u nebo, no svejedno su narasle, a to je pak u svakom slučaju pohvalno.
Što se tiče dodatnog stiliziranja ovog već ionako prelijepog malog automobila, u Zenderu su se odlučili cijeloj priči pristupiti poprilično suptilno. Samim time ova Alfa ni po čemu ne „vrišti“, već u sklopu interijera i eksterijera sadrži tek nekolicinu oku ugodnih detalja s kojima se razlikuje od tvorničkog izdanja.
S vanjske strane je vidljiva nekolicina detalja poput karbonskog splittera na prednjem braniku, kućišta farova, te stražnjeg spojlera i difuzora – također izrađenih od karbona.
Interijerom prevladavaju ručno rađene presvlake od kože i Alcantare, te mali milijun kontrastnih crvenih šavova s kojima se s jedne strane „razbija“ monotonija sive i crne boje interijera, dok se s druge komplimentira predivna crvena boja karoserije i time zaokružuje ukupan dojam cijelog automobila.
Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, rezultatno stanje vezano uz Zenderovu viziju Alfe 4C zvuči taman onoliko impresivno koliko je potrebno da bi ovaj automobil (i opet) postao dijelom snova na četiri kotača.
Šteta je samo utoliko što cijeli projekt nije upakiran u „topless“ verziju Alfe 4C, no s druge strane to možda i nije nešto loše, s obzirom na to da bi mi trebalo vremena da nakon samo nekoliko pogleda na jedan takav automobil očistim tipkovnicu od sasvim slučajno prolivenih tjelesnih tekućina.
…a vjerujem da u tome ni približno nisam jedini.
