Dragi Nijemci, ovo je Cadillac
Iako nije riječ o serijskom automobilu, već o „tjunerskom“ uratku, sveto je trojstvo u toj domeni priče dobilo konkurenciju. Dakle, Brabus, G-Power, ABT i ostali, upoznajte Hennessey.
Prošlo je već 30 godina otkada je Willy König opako razljutio Ferrari, predstavivši 1,000 konja jaku Testarossu pod nazivom Evolution Competition. Tada je tih 1,000 konja značilo apsolutnu megalomaniju. No u današnje vrijeme ispada kako svako toliko netko predstavi 1,000 konja pod poklopcem nekakvog sportski-orijentiranog automobila. Pa ipak, usprkos svim tim generatorima konja zapravo i nema puno automobila koji bi mogli fascinirati neku širu publiku, tj. većina predstavlja tek jaki plamen koji se brzo ugasi.
E sad…s obzirom na to da su u današnje vrijeme SUV-modeli pod povećalom javnosti (iako ni dan-danas nije jasno zašto), paralelno s jačanjem tog trenda štovanja pravokutnika limuzine kakve smo donedavno obožavali sve su manje i manje zastupljene na tržištu. Pogotovo ako u sebi imaju čak i natruhe sportskog karaktera. Danas se u toj domeni pronađe tek pokoji komadić fascinacije proizveden od (za mnoge) „svetog trojstva“, te pokoji Britanac i Talijan. Sve ostalo predstavlja more bezličnih i „tehnološki naprednih“ spodoba s četverim vratima od kojih je teško razabrati gdje je početak, a gdje kraj. No Ameri naizgled ne odustaju od kombinacije koja podrazumijeva luksuz i megalomaniju pod poklopcem motora – pogotovo kada je riječ o „tjunerskim“ primjercima pojedinih modela. Stoga nikoga ne bi trebalo čuditi što smo fascinirani upravo jednim takvim automobilom koji ideologijom stiže iz Europe, dok domovnicom dolazi „preko bare“.
Cadillac CTS-V u našim je krajevima poput Jetija – svi znamo da tamo negdje postoji, ali ga nitko nikada nije vidio. I samim time je ovaj automobil u moru BMW-a, Mercedesa i Audija jednostavno nepotreban. No usprkos tome, riječ je o automobilu koji itekako ima svoje konje za utrku – i to njih 640, ako ćemo precizno. Time ovaj pomalo atipičan i poprilično poremećen Cadillac nekima od nas itekako ima smisla, jer se zapravo u svim segmentima svog postojanja već u tvorničkom izdanju može staviti u istu rečenicu s nekim brzim BMW-om ili Mercedesom AMG-svašta-nešto. I to je definitivno plus, iz kojeg god kuta ovu priču gledali.
CTS-V je među nama već godinama. I iz generacije u generaciju je sve bolji, brži i vizualno atraktivniji. Ali na našem podneblju u moru „ziheraški“ orijentiranih kupaca koji pod krilaticom „Žena može bit´ sa sela, ali auto mora bit´ iz Njemačke“ kupuju isključivo (često) precijenjene pripadnike „svetog trojstva“, ovaj Amerikanac jednostavno nema šanse. I to je zapravo tužno, jer ovaj Cadillac doista ničime ne odudara od europske konkurencije. I ne samo to, već u svom tvorničkom izdanju između ostalog predstavlja i odličnu bazu za preslagivanje i dorade koje nerijetko rezultiraju poprilično bolesnim brojkama.
…i upravo u tom dijelu dolazimo do ovog Cadillaca CTS-V koji potpisuje brod luđaka iz Texasa pod nazivom Hennessey Performanse.
Samu tvrtku nikome ne treba posebno predstavljati, jer svi auto-entuzijasti danas jako dobro znaju da se ova teksaška tvrtka u jednom dijelu svog života postavila na moćni Bugatti, te Veyronu otela titulu najbržeg automobila na svijetu. No to je bio tek dio posebnosti s kojima ova poprilično sumanuta ekipa fascinira iz projekta u projekt.
Najnoviji među njima nije Camaro. Nije niti Corvette. Nije niti neki sasvim sedamnaesti Chevrolet koji pozornost plijeni na ovaj ili onaj način. Riječ je o Cadillacu CTS-V koji umjesto tvorničkih 640 konja iz (od Corvette Z06) posuđenog motora razvija 1,000 konja. Točka.
Novi red.
Dakle, Cadillac CTS-V s Hennesseyjevim potpisom ima okruglih 1,000 konjskih snaga. Ima i nekih 1,300 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz). U mogućnosti je do „stotke“ pojuriti za manje od 3 sekunde, na četvrt milje postaviti vrijeme od 10,5 sekundi (što je geodetima u Americi i izvan nje od saveznog značaja), te nastaviti juriti do nekih 330 kilometara na sat. Dakle, uz ovaj se automobil vežu sasvim pristojne brojke, zar ne?!
Komplet nadogradnji koji između ostalog podrazumijeva i DTS-ov kompresor naziva se HPE1000, a svojom je idejom vezan uz CTS-V od 2016. godine nadalje. Koliko kompletan paket košta, nigdje nije navedeno, ali to zapravo i nije toliko bitno. Jer…hm…1,000 konja i 1,300 „njutna“… Treba li još štogod reći? Naravno da ne.
No u cijeloj priči postoji još jedan interesantan detalj, a taj je vezan uz gorivo.
Naime, Ameri i dan-danas toče 91-oktanski benzin, a opcija je i 93 oktana. I upravo u kombinaciji s tom jačom oktanskom vrijednosti ovaj Cadillac bez problema razvija svoju megalomansku količinu snage. Tako barem kažu službeni podaci od strane tvrtke Hennessey. Stoga se postavlja jedno pitanje: koliko bi konja ovaj CTS-V razvijao da se kojim slučajem toči s europskim oktanima kojih u najmanju ruku ima 95. Hmmm…eto nam zanimljivog upita koji bismo mogli poslati u Hennessey, jer prema nekim našim izračunima ta količina snage s korištenjem 98-oktanskog goriva gravitira oko brojke 1,100. A to je već pun ku…fer (cenzura u zadnji čas) snage, ako se nas pita.
E sad…koliko je sva ta snaga realno upotrebljiva, teško je reći. No ako je suditi po nekim Brabusovim snagatorima ili pak onima s potpisom tvrtke G-Power, reklo bi se da „nevozljiv“ predstavlja epitet s kojim bi se i ovaj Cadillac mogao opisati. No u sferama luksuzne i tehnološke megalomanije sve to skupa i nije toliko bitno, jer budimo realni – ovakvi se automobili kupuju upravo zbog brojki i sve je ostalo u drugom planu. Stoga je ovaj CTS-V itekako zanimljiv automobil koji ni najmanje ne odudara od svega onoga što su Europljani u stanju ponuditi.
Uostalom, pogledajte video-uradak u privitku ovog teksta. Zatim bacite oko na fotografije, a onda još jednom pročitajte brojke.
I nemojte misliti na torticu.
Nemojte misliti na torticu.
Nemojte misl…ok…ajmo dosta.
Do čitanja.
