Dodge Challenger kao savršeni vremeplov
Privatnjaci već godinama proizvode nove-stare Mustange, Firebirde i slične bezvremenske strojeve. Stoga veseli vidjeti da se i Dodge priključio tom trendu.
Naravno, u rukama ekipe koja nije na njihovoj platnoj listi.
Tvrtka Heide Performance Products (odnosno skraćeno HPP) već neko vrijeme za svoje kupce i klijentelu proizvodi preinačeni Challenger.
I to jedan koji je svojom pojavom poprilično nalik onom najbržem i prema mnogima najimpozantnijem zbog kojeg su se nakon premijerne sezone u NASCAR-u mijenjala pravila.
No da bih barem otprilike pokušao opisati zašto je ova ideja odlična i zašto ovaj izobličeni Dodge Challenger inspirira ekipu na trošenje novaca, potrebno je zaviriti u povijest i otići u neka druga vremena.
Ona u sklopu kojih je Detroit bio neprikosnoveni vladar auto-industrije.
Naime, tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća je u svijetu automobila vladalo jedno drugačije vrijeme. A u SAD-u je to vrijeme zauvijek u povijesti upisano kao ono u sklopu kojeg su marke i korporacije na tržište izbacivale svoje najbolje i najimpozantnije modele.
Jer tih je godina trajala tzv. „Muscle Car“ era.
A svi znamo po čemu je ta era posebna i što se iz nje sve izrodilo.
Početkom sedamdesetih su korporacije zajedno sa svojim mecenama na sve moguće i nemoguće načine pokušavale mlađe generacije posjesti za volane svojih modela. Pa kako oprema u smislu vozačkih pomagala nikom normalnom iz tog desetljeća nije bila važna, tako su redom nastajali sve jači i sve brži automobili s američkom domovnicom.
I to je bila sva oprema koju su mladi naraštaji zapravo trebali, pa se tijekom godina sama „Muscle Car“ ideja pretvorila u revoluciju.
U maniri mantre koja kaže „utrkuj se nedjeljom, prodaj u ponedjeljak“, američke su korporacije ulagale ogromne količine novaca u utrkivanje. A najpopularnija serija utrkivanja je i u to vrijeme bila ona pod nazivom NASCAR.
Krajem šezdesetih su u toj naizgled vječnoj američkoj trkaćoj seriji puhali neki novi vjetrovi. Oni orijentirani prema strujanju zraka, odnosno prema aerodinamičkim svojstvima trkaćih automobila. I ti su se trkaći automobili zbog svojih aerodinamičkih dodataka nazivali „Aero Warriorima“.
Kao pionir se u svemu tome na ovalnoj stazi 1969. godine pojavio Ford Torino Talladega, a onda se nakon nekog vremena pojavio i Plymouth Superbird.
I od premijernog nastupa na utrkama se upravo ovaj „jeftiniji Dodge“ postavio kao apsolutna velesila.
Legenda kaže kako je zbog svojih pomalo ruralno-izgledajućih aerodinamičkih dodataka zbog Superbirda promijenjena pravila. Jer je početkom sedamdesetih ovaj automobil probio barijeru od 320 kilometara na sat, odnosno 200 milja. A to je pak značilo da su tadašnje regulative u smislu sigurnosti automobila na stazi i trajnosti guma otišle u drugi plan.
I zato je Superbird kumovao promjeni pravilnika koji su već 1971. godine imali zadatak usporiti NASCAR automobile.
U tom je momentu Plymouth Superbird zajedno sa svojim ogromnim stražnjim spojlerom i tupim nosom postao jednim od legendarnih američkih automobila.
Stoga ne čudi da se u današnje vrijeme uz raspoloživu tehnologiju netko potrudio upravo ovaj automobil vratiti u opticaj.
Ideja tvrtke HPP zapravo je jednostavna i već stoput prožvakana u svijetu automobila današnjice. I kao takva podrazumijeva praktičnu evokaciju slavne povijesti, pa se ovaj njihov uradak direktno dodvorava toj ideji. Ali na pravi način, ako ćemo iskreno.
Na popisu preinaka i dorada nalazi se sve i svašta, a za početak priče je dovoljno izmisliti donora u obliku aktualne generacije Dodge Challengera i dopremiti ga u njihovu garažu. Potom kreće preslagivanje limarije koje samo po sebi košta nekih 18,000 Dolara. A onda prema željama kupaca može doći i do preslagivanja HEMI-motora koji se u tvorničkom izdanju za Challenger R/T nalazi ispod haube.
Novokomponirana varijacija na temu Superbirda nije nikakva replika, već se tom idejom odaje počast jednom od najsposobnijih i najbržih američkih automobila svih vremena. Samim time ideja nije podložna kritikama, već fascinira iz pravih načina. A kada se u cijelu priču ubaci i pokoja brojka, postaje jasno kako tvrtka HPP cijeloj priči pristupa na apsolutno ispravan način.
Naime, 5,7 litarski HEMI V8-motor upakiran u Dodge Challenger R/T u originalu raspolaže s nekih 375 konja. I to je sasvim dovoljno da bi prosječni vlasnik ovog modela mogao bez problema na parkingu paliti gume. No nakon što tvrtka HPP odradi svoj posao, taj je isti 5,7 litarski HEMI V8-motor sposoban na stražnje kotače ispucavati preko 600 konja.
Jer tome zapravo kompresori i služe.
Na polju ovjesa vrijedi spomenuti „gevinde“ marke KW, a kao finalni dio priče oko ovog praktičnom dodvoravanju jednoj američkoj legendi na četiri kotača vrijedi spomenuti i njegov novi ispušni sustav koji kao plod znanja i tehnologije potpisuju dečki i cure iz tvrtke Magnaflow.
I zapravo jedini problem koji eventualno postoji na dnevnom redu, svodi se na to da nitko u sklopu popisa preinaka i dorada nije spomenuo kočioni sustav. Ali to su ionako Amerikanci koji kočnice vide kao posljednju opciju zaustavljanja svojih automobila, pa oko tog dijela priče nitko ne drami.
Naravno da je moguće bilo koji Challenger tek vizualno pretvoriti u Superbird. I to ne košta nogu i ruku s obzirom na to da je svaka komponenta eksterijera i interijera rađena ručno.
Sam popis tih ručno rađenih komponenata navodi nove blatobrane, nova vrata i novi prednji branik s aktivnim otvaranjem rupa ispod kojih se nalaze farovi. Zatim je tu i poklopac motora koji je izrađen prateći stil s kojim se originalni Superbird pojavio na stazi početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
A kako bi priča bila zaokružena na najbolji mogući način, naravno da je na dupe Challengera montiran i ogroman spojler koji svojim vrhom stoji čak 1,44 metar iznad zemlje.
Dakle, ispravna je receptura u potpunosti korištena u izradi ove ideje. Stoga ne čudi kako se već nekoliko desetaka klijenata stvorilo u redu, ne bi li svoje primjerke Challengera izobličili na ovaj poprilično genijalan način.
Uglavnom, kako u današnjem svijetu neki automobili već odavno ne postoje, tako se neke privatne tvrtke bacaju na posao. I barem nazivno na ceste u SAD-u (a i šire) vraćaju neke od legendarnih naziva koji štovateljima i dan-danas znače jako puno.
Stoga je u moru Camara pretvorenih u Firebird Trans Am i Mustanga pretvorenih u Gran Torino očito stigao red da netko i Dodge Challenger pretvori u modernu inkarnaciju jedne američke legende.
I u toj bih maniri rekao da pretvaranje Challengera u Superbird jednostavno predstavlja pun pogodak.
A vi?