AC Schnitzer i dvije strane iste medalje – Toyota Supra vs. BMW Z4
Tako bi se ukratko moglo opisati dva projekta iste tvrtke koja je svoje postojanje posvetila revidiranju i unaprjeđenju BMW-ovih modela.
Ili smo barem tako do sada mislili…
AC Schnitzer – tvrtka koja je u domeni tuninga prisutna još tamo negdje od 1987. godine. Tvrtka iz čijeg sjedišta u njemačkom gradiću Aachenu iz godine u godinu stiže određena doza droge na četiri kotača, odnosno uradaka koji kao bazu imaju neke BMW-ove modele. Doduše, tijekom posljednjih je godina ovaj njemački „tjuner“ dobrim dijelom posvećen Miniju i Land Roveru, ali to pak nikoga ne bi trebalo čuditi s obzirom na to da su obje navedene marke već odavno bliske Bavarcima. Uglavnom, ako kojim slučajem imate neki BMW-ov model u svom vlasništvu i poželjeli ste ga doraditi, tvrtka AC Schnitzer je jedno od najboljih mjesta na svijetu za preslagivanje i pimplanje po modelima te slavne bavarske marke.
Tj. tako je bilo do prije nekoliko dana, kada je uz jedan BMW tvrtka AC Schnitzer potpisala i jednu Toyotu.
Da…dobro ste pročitali. Toyota Supra (ili bolje rečeno Zupra) pala je pod nož ekipe iz Aachena, te je tuning-kit za ovaj donedavno japanski automobil predstavljen javnosti i uvršten u katalog ponude.
Pa dok još nismo popadali sa stolica od smijeha, ajmo tek ukratko opisati o čemu se tu zapravo radi…
Eksterijerom nova Zupra ne izgleda loše. Doduše, nije ni sluga bezvremenskom dizajnu s kakvim raspolaže naizgled vječna četvrta generacija modela i ako ćemo gledati u detalje, ova peta je malčice zdepasta s boka, dok iz ostalih kuteva djeluje mrvu pretjerano futuristički. No nitko ne može reći da je riječ o ružnom automobilu – barem ne u onom klasičnom smislu. U AC Schnitzeru također misle tako, jer u protivnom najvjerojatnije nitko od ekipe unutar zidova te tvrtke ne bi pokrenuo priču oko preslagivanja i dorađivanja ovog automobila. Stoga vrijedi zaključiti kako su dečki i cure iz Aachena pomislili kako bi bilo sasvim u redu unaprijediti novu Zupru prije svega u estetskom smislu.
Stoga je za početak redizajniran kompletan prednji branik – od usisa za zrak (koji su u originalu većinom „fejk“), preko splittera novog i nešto agresivnijeg oblika, pa sve do detalja poput nosača registarske pločice. Stražnji je kraj Zupre također dorađen, a većina će zaljubljenika u Zupru odmah primijetiti stražnji spojler u obliku krila od karbona koji je montiran na onaj tvornički. S boka je također došlo do suptilnih promjena u smislu pragova od karbona, ali s obzirom na kotače od 20 inča onako „na prvu“ dotične pragove nitko neće niti primijetiti.
Uglavnom, set vizualnih, optičkih ili aerodinamičkih dodataka (a vi cijenjeni čitatelji birajte koji vam pojam uz to najviše odgovara) donosi tek ponešto izmjenjenu dimenziju ovom automobilu. I da stvar bude bolja, za razliku od mnogih sličnih pokušaja kakvih smo se nagledali tijekom ovogodišnjeg izdanja SEMA Showa u Las Vegasu, ova Schnitzerova Zupra stvarno izgleda dobro. Pomalo plaho i ne baš pretjerano agresivno, ali stvarno dobro.
Što se motora tiče, naravno da je ekipa iz Aachena pod poklopac motora uspjela uliti kiblicu konja. I to njih ukupno 60. To u prijevodu znači da se snaga za ovu Zupru s 340 konjskih snaga popela na okruglu brojku od njih 400. Količina „njutna“ popela se s brojke 500 na okruglih 600, a to je uvijek dobra stvar. Dotični sufiks snage i maksimalnog okretnog momenta (buraz) isto tako znači i neke nove brojke u smislu ubrzanja od nule do stotinu kilometara na sat. Doduše, oko tih se brojki iz AC Schnitzera nisu konkretno očitovali, pa je u ovom momentu taj dio priče prepušten mašti i pretpostavkama. Uglavnom, ako se nas ovdje pita, odokativnom metodom vrijedi pretpostaviti da s ovom injekcijom snage ubrzanje do „stotke“ traje nekih 4 sekunde.
Svi ti novi konji pod poklopcem motora dobiveni su igrarijama koje dobrim dijelom podrazumijevaju nule i jedinice unutar Zuprine centralne jedinice (odnosno ECU-a), a dijelom je za tu novu injekciju snage zaslužan i kompletno novi ispušni sustav. Kao nuspojava je Zupra dobila i nešto ozbiljniji zvuk koji u AC Schnitzeru nazivaju „grlenim“, no o tom potom, jer nitko od nas u ovom momentu ovu Zupru nije imao prilike čuti. No i to smo prije nekoliko dana ispravili, jer ovaj automobil krasio Schnitzerov izlagački prostor na Motor Showu u Essenu, pa smo realne dojmove u stvarnosti stjecali tamo.
A kad smo već kod Essena, Motor Showa i izlagačkog prostora ove tvrtke, vrijedi spomenuti još jedan uradak iz Aachena – BMW Z4 koji uz novu Zupru stoji poput brata blizanca od neke druge majke.
Dotični je projekt dakle čistokrvni BMW. I to Roadster. Riječ je o automobilu koji je razvijan paralelno sa Zuprom i na kojem se nalazi manje-više ista količina BMW-ovih dijelova kao i na Zupri. Dakle, nije nimalo čudno da se dorađivanje ovog BMW-ovog modela dogodilo istovremeno s Toyotinim modelom, jer je dotični dvojac zapravo isti automobil upakiran u dvije karoserijske izvedbe. Uglavnom, kao baza je iskorišten BMW Z4 M40i, odnosno (trenutno) najjači tvornički Z4 iz ponude, a receptura je manje-više identična kao kod gore navedenog „Japanca“.
Za početak je onaj vizualni dio dobio nekoliko detalja viška, te su pojedine komponente eksterijera redizajnirane i dorađene, kako bi ovaj bavarski Roadster na cesti izgledao agresivnije nego u originalu. Stoga je prednji branik dobio novi splitter izrađen od karbonskih vlakana, ali izuzev toga dotični prednji branik praktički pa i nije diran. Vjerojatno su u AC Schnitzeru mislili kako je BMW prednjim dijelom novog Z4 dotaknuo savršenstvo, pa nisu htjeli kvariti. A možda su u šumi… U svakom slučaju izuzev spomenutog karbonskog splittera nema preinaka na prednjem dijelu ove nove Z4-ke.
Stražnji je kraj također minimalistički dorađivan, te se na njemu ističe tek novi i dvodijelni stražnji spojler. Pa iako riječ „spojler“ s obzirom na ovaj modni dodatak ima smisla koristiti u ovom slučaju, pogledom na njega zapravo možemo reći kako se radi o tek dvije letvice viška. A to pak ne zvuči kao pretjerano kompleksan posao. No s obzirom na to da sve zajedno izgleda dobro, oko tog se dijela zasigurno neće lomiti koplja – pogotovo među ekipom koja si ovaj Roadster može priuštiti.
Iako je Zupra u ovom slučaju vizualno dorađenija od strane AC Schnitzera, to zapravo nije toliko bitno. Jer kako je ovaj dorađeni „Japanac“ u smislu prerada i dorada većinom orijentiran na snagu motora i držanje ceste, takav je slučaj i s ovim prerađenim i dorađenim BMW-om Z4. No brojke nažalost neće fascinirati nikoga tko je pročitao gornji dio teksta posvećen Zupri. A evo i zašto…
Motor je isti kao i kod Zupre: trolitreni redni „šestak“ s respiratornim pomagalima u obliku Turbo-punjača. Nominalna snaga od 340 konja također je identična onoj pod poklopcem motora Toyote, a ista je priča i s 500 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz). Zbog svega toga ne treba čuditi niti niz identičnih brojki nakon poigravanja s centralnom jedinicom i ispušnim sustavom na BMW-u, jer je riječ o identičnim motorima. Uglavnom, kako je slučaj s Toyotom, tako i ovaj Schnitzerov Z4 nakon prerada i dorada raspolaže s 400 konja i 600 „njutna“.
Dodatak priči o BMW-u bio bi sveden na identične radnje na slabijim varijacijama na temu modela Z4 u sklopu kojih verzija 30i raspolaže s 258 konja i 400 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), dok verzija 20i nakon injekcije snage raspolaže s nekih 197 konja i 320 „njutna“. Dakle, cijela je ponuda za BMW Z4 u Schnitzeru zaokružena i svaki od vlasnika sklon „tjuniranju“ može otići u Aachen i svoj primjerak ovog bavarskog Roadstera prepustiti ekipi stručnjaka na kuru steroida.
Uglavnom, eto… BMW Z4 i Toyota Zupra čak i u „tjunerskim“ krugovima dolaze u paru. I koliko god je nekima takvog što savršeno u redu i normalno, nama je i dalje smiješno gledati kako se jedan od najpoznatijih modela u svijetu automobila i pravi japanski ratnik na četiri kotača odjednom spaja u istu rečenicu s BMW-om.
To naravno nije ništa loše, jer BMW itekako zna proizvesti odličan sportski automobil. Ali problem je u tome što isto zna i Toyota. Samo im se oko nove generacije Supre očito nije dalo potruditi i uložiti neki novac, kako bi ovaj automobil ostao pravi Japanac. No valjda su Hibridi i raznorazni SUV-modeli za Toyotu ipak puno važniji od najpoznatijeg sportskog automobila te marke.
I zato je cijela ova priča usprkos tuningu, stylingu i nekim novim momentima apsolutno smiješna. Ili bolje rečeno tragična.
