Ovako će izgledati Toyota FCV sa pogonom na vodik
Iako ovaj model još uvijek nema službeni naziv, prema najavama ljudi u kutama zatvorenih u Toyotinom podrumu, dotični izlazi na tržište već sljedeće godine.
U današnje su vrijeme automobili puno više od pukih prijevoznih sredstava. Dotični su često statusni simboli, modni detalji i prikaz karaktera svojih vlasnika, no s druge su strane i jedan od najbitnijih pokazatelja tehnologije unutar vremena u kojem živimo. Samim time se u svijet automobila često petljaju organizacije i ideologije koje do prije nekoliko godina s automobilima nisu imale nikakve veze, a od dotičnih je uvijek najbolje spomenuti eko-mentaliste koji svojim prijedlozima u legislaturu (pre)često guraju svoje ideje i isto tako (pre)često kvare i same automobile i doživljaj istih od strane ljudi koji prema automobilima osjećaju više nego samo potrebu u smislu svakodnevnog prijevoza od točke A do točke B.
Naravno, prema mojim svjetonazorima zbog kojih (pre)često dobivam epitet dinosaura, sve te ekološki napaljene udruge često same sebi skaču u usta, jer se većina njihovih pripadnika i članova itekako vozika na dnevnoj bazi, a da pri tome nemaju novaca za Prius, već voze neki običan automobil koji zagađuje prirodu i uništava ozonski omotač. Isto tako tijekom vrištanja iz petnih žila kraj nekog tankera ili ovećeg broda na otvorenom moru, dotični su eko-mentalisti smješteni na neki gumeni čamac koji također zagađuje vodu i zrak iz svog benzinskog motora, tako da čak ni Greenpeace nije čist po tom pitanju…a stvari idu još dalje od toga, jer ignoriranje nekih bitnih čimbenika industrije u današnje vrijeme, dok se s druge strane sva sila pravila lomi na korisnicima automobila, jednostavno nije u redu i prikazuje itekako dvostruka mjerila, što pak nikako nije u redu.
No pustimo sad to…
Već je desetljećima stara priča oko nekih alternativnih goriva kojima bi automobili postali ekonomski isplativi i ekološki svjesni, no čini se kako je upravo u današnje vrijeme upravo ta priča iznimno aktualna, jer se sve veći broj proizvođača automobila u svoju ponudu odlučio uvrstiti električne i hibridne modele. No ako ćemo realno, jedan od prvih automobila i zapravo na neki način pokretač trenda bila je Toyota sa svojim modelom Prius.
Osobno Prius smatram ružnim, neuglednim, pretjerano plastičnim, katastrofalno skupim i apsolutno previše kompliciranim za shvaćanje od strane većine vozača i kupaca automobila, te kao takav Prius za mene nikada nije predstavljao alternativu kojom bi pribjegao sam od sebe. Isto tako je Prius jednostavno previše tih na cesti, što smatram jako lošim u današnje vrijeme, kada većina pješaka i biciklista u uši ima nagurane slušalice, te tijekom šetnje ili vožnje biciklom uživaju u zvukovima omiljenih glazbenika ili pak slušaju audio-knjige poput nekih koje poznajem.
Dakle Toyota Prius je možda ekološki-svjestan automobil, no s druge strane je za one izvan automobila potencijalno opasan po život, i baš mi je drago da u tom razmišljanju nisam sam, s obzirom na najnovije zakone koje EU-parlament upravo donosi po tom pitanju.
No Prius ima još jedan veliki problem, a taj se svodi na prisutnost od preko nekoliko godina, uz koju je kao model postao jednostavno dosadan, a unutar trenda koji je isti otpočeo, u zadnje vrijeme gubi bitku od konkurencije koje jednostavno ima previše.
Samim time je Toyota morala pristupiti tržištu s razmišljanjem „izvan kutije“, te pokušati proizvesti nešto novo, ekološki svjesno i tehnološki još naprednije.
Iako ideologija oko automobila na vodik nije nešto novo, te se već nekolicina proizvođača automobila može pohvaliti konceptnim modelima s takvim motorima pod poklopcem, izgleda da će Toyota i opet na tržište nastupiti prva s jednim takvim modelom u sklopu serijske proizvodnje.
Sam model u ovom času nema službeni naziv, već se koristi onim „radnim“, odnosno FCV, pod kojim je ovaj model kao koncept predstavljen na prošlogodišnjem Tokyo Auto Salonu. Također nema ni nekih detalja oko ovog bezimenog automobila u smislu tehnologije i detalja oko proizvodnje, pa samim time nema ni brojki koje bi pratile cijelu priču u smislu potrošnje, količine emisijskih plinova i sveg ostalog što je za ovaj (očito revolucionaran) model itekako bitno.
Zapravo je u ovom času poznato samo da je automobil pogonjen vodikovim stanicama (što ovako prevedeno na hrvatski zvuči skoro idiotski), zatim da je projicirana cijena za japansko tržište oko sedam milijuna Yena, odnosno oko 40,000 Funti, te da konačni model izlazi krajem sljedeće godine u obliku u kakvom ga upravo gledate na fotografijama.
Ono što se još navodi u službenim objavama svodi se na nekolicinu projekcija, ideja i detalja, od kojih je interesantno spomenuti da ova tehnologija ne podrazumijeva nikakvo fosilno gorivo ili kombinaciju dva motora u jednom, već ovako posložen automobil u smislu ispušnih plinova ne ispušta CO2, već samo paru poput pegle kad pauzirate s rubljem.
Uz cijelu priču vezanu uz ovaj automobil i tehnologiju kojom se diči veže se i priča o maksimalnom dosegu koji bi trebao biti identičan onome kakav u današnje vrijeme nude konvencionalni i štedljiviji automobili, a umjesto punjenja od nekoliko sati, koliko treba električnim motorima da se napune do punog kapaciteta, ovakav bi se sustav punio ukupno tek nešto više od tri minute.
Dakle kad se sve zbroji i oduzme, na papiru sve zajedno i ne izgleda baš toliko loše, no i dalje ostaje vječno pitanje: zašto pobogu svaki tehnološki napredan automobil mora izgledati ovoliko odvratno?
Je li to nešto što su proizvođači automobila u obvezi raditi iz projekta u projekt, ili se pak na takav način pokušava odvući pozornost medija i šire publike?
Iskreno, taj mi dio nikako nije jasan, a ponavlja se iz godine u godinu – pogotovo u smislu automobila koji se diče nekom novom tehnologijom.
Iz tog razloga sam umjesto bezuspješnih pokušaja odgovaranja na to vječno „dizajnersko“ pitanje jednostavno došao do ideje da ponudim naziv ovom ultra-naprednom i ekološki svjesnom modelu.
Naime, nakon dugog procesa razmišljanja, došao sam do ideje da bi se dotična Toyota FCV (kako glasi konceptni naziv) trebala nazvati „Gabor“, jer sudeći prema fotografijama, takav bi naziv uz ovako ružan automobil zapravo savršeno odgovarao.
Ne znam slažete li se sa mnom ili ne, no e-mail s mojim prijedlogom oko naziva već je otišao na Toyotinu adresu, pa eto…možda postanem krsni kum jednom od najružnijih i ekološki-najsvjesnijih automobila svih vremena.
…a možda i ne…