Ferrari F40 i stvari koje (vjerojatno) niste znali
S obzirom na to da je već naslov pojasnio o čemu je riječ u sklopu ovog teksta, red je da samo nastavim s pisanjem teksta. No u maniri dobrih spisateljsko-čitateljskih odnosa ipak slijedi kratak uvod u Ferrari F40 i stvari koje (vjerojatno) niste znali o njemu…
Ferrari F40
Najbolji, najluđi, najbeskompromisniji i jedan od apsolutno najljepših modela koje je Maranello ikada ponudio na tržište. Točka.
Novi red.
No umjesto da navodim sve moguće i nemoguće suhoparne navode i po milijunti puta spominjem Turbo-punjače, 480 konja, nekako ću radije odmah prijeći na listu.
Uglavnom, evo nekoliko stavki koje (najvjerojatnije) niste znali o ovom mega-automobilu iz osamdesetih…
05. Ferrari F40 na sebi je imao najtanji sloj boje svih vremena
Ferrari F40 je kao model u pravilu zamišljen kao trkaći stroj, ali i kao automobil za cestovnu upotrebu. Stoga ne čudi apsolutna predanost prema lakoći njegova postojanja.
S druge strane je pak trebalo misliti i na čvrstoću – tek toliko za slučaj nečije preteške noge na papučici gasa u kombinaciji s manjkom refleksa, što u pravilu uvijek završava tragično. Uglavnom, da bi se obje strane priče zadovoljile, Ferrari je za konstrukciju šasije koristio karbon, kevlar, aluminij i ostale lagane materijale tog vremena.
Dijeta je bila očita u mnogim segmentima ovog automobila, no onaj najekstremniji detalj svog tog prisilnog olakšavanja predstavlja činjenica koja kaže da je čak i nanos boje na F40 tanji nego što je to slučaj s ostatkom tada aktualne „cavallino rampante“ ergele.
Neka svjedočanstva govore o tek dvije litre boje s kojom je lakiran svaki pojedini primjerak ovog automobila, pa stoga ne čudi da se isprepletena vlakna karbona vide iz aviona (gle, rima).
04. Ferrari F40 ima megalomanski visoke cijene dijelova
Iako vrijedi pretpostaviti da nitko normalan nikada i ni za što vezano uz Ferrari F40 nije pitao „koliko to košta“, neki detalji nas „obične smrtnike“ bacaju u očaj već na papiru.
Uglavnom, nitko normalan ni ne očekuje da bi F40 u bilo kojem segmentu mogao biti jeftin automobil, no tek toliko za razonodu evo nekih detalja zbog kojih su super-automobili apsolutno neisplativi:
Cijena automobila po izlasku iz tvornice: cca. 350,000 eura
Cijena automobila danas: cca. 1,5 milijun eura
Cijena tekućina u motoru (godišnje): 880 eura
Cijena remenja (svake tri godine): 2,600 eura
Cijena „velikog“ servisa (svakih deset godina): cca. 13,000 eura
Cijena rezervoara goriva (svakih deset godina): cca. 9,000 eura
Cijena guma: cca. 1,800 eura
Cijena vjetrobranskog stakla: cca. 7,000 eura
Cijena donjih bočnih panela: cca. 23,000 eura
Cijena prednjeg dijela „školjke“: cca. 31,000 eura
… itd…
… itd…
… itd…
Dakle reklo bi se da cijena čitavog automobila čak i u današnje vrijeme ispada kao da je svaki F40 na akciji, jer bi se dio po dio cijena popela na milijunske iznose.
Stoga se ugledajte na naše velecijenjene političare i što je prije moguće počnite krasti, kako bi neki od primjeraka ovog legendarnog Ferrarijevog modela zasjao i na hrvatskim prometnicama.
03. Ferrari F40 ima dva megalomanski velika rezervoara za gorivo
Iako je praksa utiliziranja dva rezervoara za gorivo do kraja osamdesetih već bila opće poznata stvar, malo koji Ferrari je tu praksu slijedio. No za F40 nije bilo druge opcije, jer bi u protivnom s obzirom na potrošnju od 17 do 26 litara na stotinu kilometara (ovisno o režimu vožnje) vlasnici doslovce samo kružili oko benzinskih crpki.
Uglavnom, ono što fascinira jest činjenica da se u dva gumena tanka goriva (odnosno aluminijski ako je riječ o F40-ici za američko tržište) nalazila ukupna zapremina od nekih 125 litara goriva.
Ako se nekome čini da to nije baš puno, neka samo pomnoži cijenu litre goriva s brojkom 125 i rezultat izrazi u eurima, drahmama ili bilo kojoj drugoj valuti, pa će istog momenta postati jasno da to doista jest puno – i to jako.
02. Ferrari F40 svojevremeno je bio najbrži automobil na svijetu
Ferrari F40 je po izlasku na tržište istog momenta okićen titulom najbržeg automobila na svijetu. Tom je prilikom ovo čudo iz Maranella za tek 4 km/h preteklo Porsche 959 i za punih 9 km/h ispalo bržim od Lamborghinijevog Countach.
To možda nisu neke pretjerano bitne razlike, no u svijetu koji podrazumijeva vrhunac tehnologije i performansi često znače itekako veliku prednost nad konkurencijom.
Ferrari F40 je dakle sa svojih 324 kilometara na sat maksimalne brzine jedno vrijeme odmarao na samom vrhu trona najbržih automobila na svijetu, a kao adut iz rukava poslužila je LM-verzija ovog automobila, za koju je zabilježena maksimalna brzina od čak 368 kilometara na sat – i to na početku devedesetih godina prošlog stoljeća.
Dakle brzina za F40 apsolutno dolazi u sklopu serijske opreme, zar ne?!
01. Ferrari F40 upropastio je inicijalne planove vezane uz proizvodnju
Kako je F40 dobrim dijelom niknuo iz modela 288 GTO, te kako je dotični GTO svojim postojanjem bio usmjeren prema svijetu Rallyja i legendarnoj Grupi B, tako ne čudi da je inicijalni plan proizvodnje oba automobila sveden na poštivanje homologacijskih pravila.
No kako je 1986. godine FIA odlučila zabraniti Grupu B, tako je ulazak u taj svijet divljaštva po prašini i blatu odgođen za sva vremena. Samim time je 288 GTO prekvalificiran na utrkivanje po stazi, a F40 je nastavio u toj maniri.
Ferrari F40 planiran je za proizvodnju u tek 200 primjeraka, kako bi se zadovoljila homologacijska pravila, a potom je iz Ferrarija stigla informacija o povećanju proizvodnje na 400-450 primjeraka.
Do kraja proizvodnog vijeka ovog mega-automobila proizvedeno je čak 1,311 primjeraka, što je za jedan ovakav model iz tih vremena itekako puno.
Mnogi nisu preživjeli do današnjih dana, a mnogi se pak skrivaju po halama privatnih kolekcionara i svjetlo dana vide tek na aukcijama. No oni koji tu i tamo vide cestu i dan-danas apsolutno fasciniraju svoje vlasnike.
Stoga Ferrari F40 itekako zaslužuje status legende i najboljeg Ferrarija svih vremena.
Sve ostalo bilo bi suvišno reći, zar ne?!
