Top 10 modernih klasika – 2. dio
Eto i drugog dijela ove male liste top 10 modernih klasika.
Napomena: pobjednik bi vas mogao iznenaditi.
05. BMW 635 CSi (E24)
Odmah u startu priznajem da je ovaj model za mene apsolutno najljepši model koji je ova bavarska tvrtka ikad lansirala u prodaju. Stoga ću se morati iz petnih žila potruditi da izbjegnem pristranost.
No s obzirom na relativno kratka, ali s druge strane izuzetno pozitivna i fascinantna iskustva s dotičnim automobilom, vrijedi probati predstaviti ga na objektivan i realan način kroz par rečenica.
BMW serije 6 nikad nije bio zamišljen kao jurilica s kojom je od semafora do semafora moguće rušiti brzinske rekorde i pri tome nabijati komplekse ostatku „nabrijane“ populacije prištavih adolescenata.
Dapače, „šestica“ je pravi pravcati GT-automobil. Iako po mnogim detaljima zapravo izlazi iz te kategorije.
Redni „šestak“ je istovremeno glasan i moćan, dok je s druge strane miran i pitom, te za ono vrijeme krcat najnovijom tehnologijom. Zato cijela priča oko vožnje ovog automobila zapravo odiše subjektivnošću.
Dotični motor je uz redovno održavanje i poštivanje pojedinih pravila bio trajan koliko je vlasnik htio da bude. S one se pak “električne” strane hrpetina tada novih senzora i “kompjuterskih kontrola” u sklopu većine održavanih primjeraka ovog automobila na svijetu uspjela održati i dan-danas.
Dakle motor je već sam za sebe jedan ogroman plus za ovaj automobil. A tome se priključuju i strujni krugovi, što je zapravo iznenađujuće napisati.
Iako prvenstvena namjena ovog automobila nije bila u bezglavom natjeravanju gradskim prometnicama, te sam automobil nije koncipiran tako, nemojte se zavaravati činjenicom da se 218 konja u sklopu motora ovog automobila na bilo koji način muči s oko 1,500 kilograma teškom karoserijom. Jer to ni približno nije tako.
Dapače, sa svojih 7,4 sekunde od nule do stotke i oko 230 kilometara na sat maksimalne brzine, sve to za te godine nisu nimalo loši rezultati.
Samim time se lako prevariti u procjeni neke situacije i time natjerati ovaj automobil da napravi nešto što ni vi ni on zapravo niste htjeli. A s obzirom na tehnologiju iz osamdesetih postoje relativno male šanse da ćete se izvući prije udara u drvo ili ogradu ukoliko pretjerate.
No ukoliko „šestici“ pristupite s poštovanjem, nagradit će vas udobnošću i uglađenim nabiranjem brzine, te odličnim voznim svojstvima kakvima se i dan-danas neki proizvođači automobila baš i ne mogu pohvaliti.
Zato vrijedi probati ovaj automobil i iz prve ruke sagledati razloge zašto je zaslužio biti na ovoj listi.
04. Audi Quattro
Za sve one koji bi u ovom momentu mogli pitati zašto je ovaj automobil pozicioniran toliko visoko na ljestvici, eto i odgovora na potencijalno velik broj istih pitanja, tj. “zašto”:
a) Zato što se radi o prvom stvarno upotrebljivom automobilu s pogonom na sva četiri kotača
b) Zato što je Audi s ovim modelom na Rally-natjecanjima svima „uzeo mjeru“
c) Zato što je u najboljim godinama tog modela „Grupa B“ prestala postojati
d) Zato što je i u rukama žene (i to kakve) ovaj automobil bio nepobjediv
e) Zato što ima Turbo-punjač, neparan broj cilindara i 20 ventila
f) Zato što stavke iznad ove zajednički rezultiraju zvukom kakvim se ni Ferrari ne može pohvaliti
g) Zato što je ovaj automobil na cesti savršeno neutralan i može se voziti normalno
h) Zato što ima genijalan digitalni zaslon umjesto klasičnih „satova“
i) Zato što ih je unutar desetak godina proizvodnje prodano relativno malo
j) Zato što je ovaj automobil moguće voziti i „po boku“ ukoliko za to postoji raspoloženje i znanje
k) Zato što ne treba teoretiziranje i hrpu brojki da bi svojom sposobnošću plašio i vozače i suvozače neovisno o terenu po kojem se voze
Uglavnom, mislim da je to sasvim dovoljan set razloga, a na vama je da pronađete neki od primjeraka i probate uz kilu janjetine i nekoliko litara vina nagovoriti vlasnika da vam posudi auto na sat-dva. Jer ćete za volanom ovog automobila shvatiti zašto je Quattro preživio kao legenda sve ove godine.
I ne samo da će vam se time proširiti horizonti, već ćete dobiti i solidnu referentnu točku za usporedbu današnjih modela s originalom iz osamdesetih. A onda ćete ubrzo (nažalost) shvatiti koliko je tehnologija uznapredovala i iz Quattra u današnje vrijeme napravila s**nje.
03. Renault 5 GT-Turbo
Da, znam… Kvari se. Limarija je relativno loša. Kotači su mikroskopske veličine. Interijer je čak i za osamdesete pretjerano plastičan i omjer težine je „za ubiti se“ (kako bi to lirično opisao jedan od mojih poznanika).
No upravo u tome i jest fora. Jer Renault 5 GT-Turbo nikada nije zamišljen kao pokretni masažer, ili pak relativno udoban automobil s kojim je moguće otići na posao i vratiti se bez oznojenog čela.
U pravilu ispada kako su ovaj mali Renault osmislili svi negativci koji su se ikad pojavili u nekoj od meksičkih sapunica, te u „peticu“ s turbinom ugurali svu zločestoću koju su u sebi imali. Jer ovaj automobil doista nije bio nimalo dobar, drag i nježan.
Dapače, ovo je automobil koji je kroz mazohizam i često samouništenje pojedinih komponenata motora bio sadistički orijentiran i nije se dao voziti kada je vlasniku to palo napamet.
Uglavnom, GT-Turbo se jako često kvario i za svakodnevnu upotrebu je jednostavno bio pretjerano skup. A svojim je ovjesom i doista mizerno malenim 13-inčnim kotačima u rukama „solidnog“ vozača s težom nogom na papučici gasa imao gori karakter od „Christine“.
Zapravo bi se „petica“ GT-Turbo trebala zvati Renault Genocidé, jer je za volanom ovog automobila smrtno stradalo izuzetno puno ljudi, dok su oni s više sreće dobivali invalidske knjižice.
Dakle „petica“ definitivno jest jedan od onih automobila koji su tijekom osamdesetih na onaj najsiroviji i najgrublji način pokazivali tko je znalac za volanom, a tko to baš i nije.
„Gubitnici“ su naravno jako često visjeli po limarskim radionicama, pitajući se „zašto je baš mene napalo ono bijesno drvo“, dok su znalci iz ovog automobila tu i tamo mogli izvući maksimum i samim su time ovaj maleni automobil itekako bili u stanju obožavati.
02. Honda CR-X 1,6-16
Svetogrđe! Staviti ovaj mali japanski automobil ispred legendarne „petice“ ili pak Golfa „dvojke“ Gti u našim krajevima doista ispada tako. No kako je ovo ipak jedna realna lista koja nije podređena tvrdoglavom štovanju jedne marke ili modela, Honda CR-X je s punim pravom ovako visoko postavljena.
Za početak moram priznati da nikada nisam htio imati ovaj automobil u svom vlasništvu. Jer mi je za početak bio nepraktičan i tijekom dinamičnije vožnje izuzetno neupravljiv pri kasnim kočenjima pred zavoj. Ali usprkos tome ne mogu ignorirati sve kvalitete s kojima je ova mala Honda oko sebe skupljala fanove.
Za početak je riječ o laganom, kompaktnom i relativno jakom automobilu. A to je pak u praksi značilo da se s ovom Hondom doista moglo voziti brzinom gluposti.
Opremljenost je u to vrijeme bila milijun godina ispred europske konkurencije, te je u tom smislu CR-X svojim vlasnicima doista ponudio puno stavki opreme koje su vlasnici Golfova i Kadetta morali dodatno plaćati. No oprema u ovom automobilu bila je samo dobar bonus iznimno visokom stupnju kvalitete s kojom je mala Honda bila svjetlosnim godinama ispred konkurencije. Trajnost i izdržljivost u smislu motora doista su ispali van pameti i to je dobrim dijelom od ove male gradske jurilice učinilo legendu koja traje i dan-danas.
E sad… Usprkos narodnim vjerovanjima koja kažu da su „Japanci programirali Honde da crknu nakon 100,000 kilometara“. Odnosno idejama teoretičara zavjere i onih koje možemo nazivati eurofilima, D16A9 (što je skraćeni naziv motora) podnosio je torture na kakve bi se čak i grof Drakula rasplakao od muke.
Ovaj je motor bilo moguće vrtjeti u crveno polje u svako doba dana i noći, bez ikakvog straha da će stradati ili vas ostaviti na cesti. A to je među Gti-automobilima iz osamdesetih i devedesetih godina već samo po sebi hvale vrijedan izuzetak od pravila.
Osobno poznajem neke (da sad ne spominjem imena ili pridjeve s kojima bi ih opisao) koji su se namjerno tjednima natjeravali posvuda bez kapi ulja u motoru. I motor nije stao. Dapače, nakon otvaranja pojedinih komponenata tijekom kasnijeg servisa ispalo je kako je u sklopu cijele te destruktivne ideologije dotični motor pretrpio samo manja oštećenja. Stoga je nakon ponovnog sklapanja i ulijevanja ulja i opet funkcionirao kao da se ništa nije dogodilo.
Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, za CR-X se može reći sljedeće:
a) Pouzdaniji je od Golfa i Kadetta zajedno
b) Početkom devedesetih je godina u tehnološkom smislu bio ultra-napredan
c) Dizajnom i opremljenošću bio je superioran u odnosu na mnoge konkurente iz EU i šire
d) Bio je isto toliko brz i opasan koliko i slični lagani i maleni automobili iz Europe, samo s jednom ogromnom razlikom – palio je svaki dan
Naravno da se za Hondu CR-X može reći još mnogo toga. Ali umjesto čitanja o svemu tome bi možda ipak bilo bolje da jednostavno probate provozati neki primjerak – ako nikako drugačije, onda na shemu test-vožnje nekog od automobila iz ponude oglasnika.
Naravno, ako neki od primjeraka uopće pronađete.
01. Suzuki Vitara
Naravno da se šalimo!
01. Peugeot 205 GTi (1,9)
Da… Peugeot 205 GTi definitivno je vrijedan obožavanja i ima svoje posebno mjesto u sklopu bogate povijesti njemu sličnih modela raznih proizvođača.
A za to postoji nekolicina razloga…
Kada je Peugeot 205 GTi po prvi puta predstavljen javnosti, velik broj ljudi se praktički zaljubilo u Pininfarinin dizajn jednog tako malenog automobila. No dopadljiv dizajn bio je samo kap u moru onog što je 205-ica bila u stanju ponuditi svojim vlasnicima.
Pa eto… Kad smo već kod toga, spomenimo nekoliko detalja.
Za početak je tu 1,9-litarski 4-cilindraš s (pazite sad: 8 ventila) koji zajedno sa svojih 130 konja (odnosno tek nešto više od 120, ako se u kontekstu spominje i katalizator) jedva stane unutar gabarita koji su pod haubom predviđeni za smještaj motora.
Dotični je motor sposoban laganu i kompaktnu karoseriju putem mjenjačkog sklopa s pet brzina itekako brzo potjerati do stotke. Ali i nastaviti do prave strane 200 km/h
No s obzirom na stvarne razloge zbog kojih je upravo 205 GTi na vrhu ove liste mislim da je nepotrebno i glupo nabrajati brojke, jer najveće prednosti ovog automobila njima ionako nije moguće dočarati.
Naime, Peugeot 205 GTi je kao automobil jednostavno savršeno usmjeren prema dinamičnoj vožnji i praktički ga je nemoguće voziti mirno.
Svako prebacivanje brzina, tj. puštanje papučice kvačila rezultira nasilnim i iznenadnim udarcem koji je moguće osjetiti ispod nogu i na leđima. I vjerovali ili ne, praktički ne postoji način da se to izbjegne.
Znam da će ovo možda zvučati idiotski, no to je zapravo dobro, jer pri bržoj vožnji i češćim promjenama brzina ovaj automobil apsolutno pokazuje onu drugu, tj. pozitivnu stranu svog tog nabijanja i lupetanja. I time samo pojačava dojam sjedenja u nečem mehaničkom i stvorenom za to da vam preko lica nabaci osmijeh.
…ili da vas ubije ukoliko nemate pojma o vožnji, a uživali biste u brzini i radite gluposti za volanom.
U takvim situacijama do izražaja dolazi rastezljivost motora zajedno s mjenjačem. A ukoliko se kojim slučajem nalazite na nekoj zavojitoj cesti u kombinaciju se uključuje i naizgled arhaičan ovjes koji na svom stražnjem dijelu utilizira ni manje ni više, nego lisnate opruge.
No inženjeri u Peugeotu su i taj užasan komadić tehnologije uspjeli upotrijebiti na najbolji mogući način i upravo zbog tako postavljenog stražnjeg dijela ovjesa se 205-ica na momente ponaša poput automobila sa stražnjim pogonom.
A to pak u prijevodu znači da je u stanju „šutati dupe“ od jutra do sutra, te time izvlačiti apsolutni maksimum iz osobe koja se u tim momentima nalazi za volanom.
U momentima ludila i na zavojitoj cesti iskreno vjerujem da čak ni u današnje vrijeme nema bržeg i agilnijeg automobila od ovog. I vjerujte da u toj izjavi nema ničeg zaštitnički nastrojenog, već je to jednostavno realno stanje stvari.
Da, Peugeot 205 GTi doista jest toliko agilan, krut i brz. I sve to ne ovisi o cesti na kojoj se u određenom momentu nalazite. Nije pretjerano povezano čak niti s vremenskim uvjetima koji su za vas u tim momentima na cesti aktualnost.
Za guštanje za volanom 205-ice GTi većinom je dovoljno znati što radite za volanom (bez serva, onako usput rečeno). Stoga iskreno vjerujem da biste nakon samo par kilometara provedenih za volanom ovog malenog Francuza mogli početi razmišljati poput mene. Ali i mase ljudi koji ovaj automobil stavljaju u sam vrh najboljih vozačkih automobila svih vremena.
Uglavnom, počnite s potragom, jer ovaj automobil ne samo da se isplati probati, već se isplati i imati.
Samo pripazite na poslovično lošu elektroniku, jer bi vas popravci na tom polju mogli učiniti siromahom u samo nekoliko tjedana.
