Top 10: „krivo“ korišteni automobili – 2. dio
Nakon nekolicine već nabrojanih automobila čija je namjena prešla u nepoznate vode i urodila odličnim rezultatima, eto i nastavka ove liste Top 10 “krivo” korištenih automobila.
Uživajte…
05. McLaren F1
Vjerovali ili ne, ovo tehnološko čudo i apsolutno najluđi super-sportski automobil iz devedesetih nikada nije bio zamišljen kao trkaći automobil – barem ako se to pitalo tvorca, odnosno g. Gordona Murraya.
Dapače, McLaren F1 bio je striktno zamišljen kao demonstracija sile BMW-ove tehnologije, McLarenovog trkaćeg naslijeđa te inženjerske tvrdoglavosti gore spomenutog g. Murraya. A ideja je bila stvoriti najbolji, najbrži i najkvalitetniji sportski automobil svih vremena.
Kada je McLaren F1 konačno prezentiran javnosti i kada su se stišale strasti oko cestovne verzije tog legendarnog automobila, krenula je ideja oko utrkivanja s nekolicinom primjeraka. Stoga je McLaren F1 usprkos inicijalnoj ideji ipak prešao iz domene raritetnog cestovnog automobila u trkaću zvijer koja je i u svijetu utrkivanja demonstrirala svu silu tadašnjeg braka između McLarena i BMW-a.
Tijekom nekoliko godina utrkivanja, McLaren F1 GTR (kako se nazivala trkaća verzija) pokorio je nekoliko serija natjecanja i nekoliko kontinenata. No kuloari iza svijeta automobila i automobilizma uvijek se okreću prema 1995. godini i ljestvicu pobjednika na utrci 24 sata Le Mansa te godine, koju je McLaren F1 GTR popunio od prvog do petog mjesta.
To je jedan poseban uspjeh već sam po sebi. A priča kaže da je Paul Lazzante kao pobjednik te legendarne utrke izdržljivosti na stazu tog vikenda došao prvi put u životu – i to za volanom nepripremljenog McLarena F1 kojem su čak nedostajala i dodatna svjetla (propisana od strane FIA-e u to doba).
Samim time McLaren F1 definitivno ima mjesto u povijesti – baš kao i na ovoj listi „krivo“ korištenih automobila.
04. Porsche 911 (930)
Znate li koji je proizvođač automobila početkom devedesetih usprkos problemima s pojedinim komponentama na automobilima ispao najbržim na stazama svjetskog prvenstva u Rallyju?
Ne… U krivu ste. Nije Audi.
Audi je bio tek drugi, jer je prvo mjesto u tom dijelu osamdesetih bilo rezervirano za Porsche 911.
Da, dobro ste pročitali. Porsche 911 generacije 930 je usprkos svojim homicidalnim tendencijama na asfaltiranim podlogama praktički decimirao Audi Sport Quattro.
U to vrijeme aktualna generacija modela 911 u rukama legendarnog Waltera Röhrla (bez njegovog psa) ispala je najbržim i najsposobnijim automobilom na prljavim stazama svjetskog prvenstva u Rallyju.
No nažalost, s obzirom na prilagodbe i (još uvijek) relativno mali razmak karoserije od podloge, 911-ice su imale opakih problema s kvarovima.
Porsche je predano radio na eliminiranju kvarova koji su podrazumijevali pucanje pojedinih komponenata ovjesa, motora i mjenjačkog sklopa.
No usprkos svom silnom trudu pomoći nije bilo, pa se 911-ica na kraju ipak prestala pojavljivati u svijetu Rallyja.
Tome je naravno pripomoglo i iznenadno ukidanje „Grupe B“ (za koju je Porsche inicijalno razvio model 959), no Porsche 911 je usprkos svojim sposobnostima i lakoći konkuriranja u to vrijeme čak i apsolutno nadmoćnom Audiju ušao u anale povijesti natjecanja u Rallyju.
Zasluženo, reklo bi se.
03. Mercedes-Benz 190E 2.3-16
Mislili ste da je ovaj miljenik taksista i gastarbajtera u svojoj trkaćoj verziji inicijalno zamišljen za utrkivanje unutar konkurencije Deutsche Tourenwagen Meisterschafta (odnosno DTM-a)?
E pa krivo ste mislili.
Ovaj Mercedes poput nekolicine drugih automobila iz osamdesetih kao inicijalnu ideju imao zagorčavanje života Audiju na prašnjavim i blatnim stazama svjetskog prvenstva u Rallyju. I za to je manično razvijan bez ikakve kontrole troškova.
Da, dobro ste pročitali – Mercedes je s ovim automobilom imao namjeru ući u svijet Rallyja i zasjati na tronu najboljeg unutar legendarne Grupe B.
Kako se situacija unutar tog dijela svijeta Rallyja (blago rečeno) zakomplicirala, te su ljudi, zviri i beštimje nakon ukidanja Grupe B ostali „na suhom“, Mercedes je jednostavno prebacio svoje vizije i ideje u svijet DTM-a te se uključio u borbu za prvo mjesto na tronu. No nitko nije mogao predvidjeti kakvu će lavinu ovaj automobil pokrenuti u svijetu auto-sporta.
S vremenom i s obzirom na konkurenciju koju su u to vrijeme sačinjavali BMW, Opel, Ford i slični proizvođači unutar „mainstream“ dijela svijeta automobila, 190E se zapravo našao u društvu koje je već viđeno unutar Grupe B. Zbog toga se i DTM u svojim prije dva desetljeća minulim fazama u određenim kuloarima naziva „asfaltiranom Grupom B“.
No to svejedno ne znači da ovaj automobil unutar tog svijeta ima svoju inicijalnu namjenu i samim time ova lista bez legendarnog „Evolutiona“ ne bi bila kompletna.
02. Volvo 850
Idemo na sekundu biti ozbiljni…
Volvo?
Turbo?!
Karavan?!?
Na utrkama?!?!
Hmmm…
Volvo je praktički oduvijek proizvodio kockaste i iznimno sigurne automobile kojima su udobnost i praktičnost uz sigurnost bili najveći aduti za prodaju. I to svi znamo.
Stoga je moje iskreno mišljenje da je prva osoba koja se toga sjetila i tu ideju prezentirala svom nadređenom jednostavno dobila otkaz… Ili batine… Ili oboje.
S druge strane pak mislim da je netko ipak bio dovoljno lud (ili drogiran) da pomisli nešto u stilu „Hm… Pa zapravo bi bilo baš fora imati trkaći karavan u sklopu nekog prvenstva turističkih automobila“.
Ostalo je povijest…
Bilo da se radilo o drogiranom direktoru ili nekom drugom glavonji s nekim klinički-definiranim psihološkim poremećajem, ispalo je da cijela priča apsolutno ima smisla.
Volvo 850 je u svojoj Turbo-izvedenici (odnosno T5R, kako je u to doba glasio sufiks na jednom od najluđih karavana svih vremena) na stazu došao 1993. godine te je pod ravnateljskom palicom Tom Walkinshaw Racing tima unutar četiri godine zabilježio nekolicinu pobjeda u sklopu tadašnjeg British Touring Car Championshipa (odnosno BTCC-a).
No pobjede i pentranje po tronu najboljih od strane Rickarda Rydella i Jana Lammersa ispale su beznačajne u usporedbi s apsolutno atraktivnim letovima po stazi kojima je ovaj glomazan bijelo-plavi automobil itekako bio sklon.
Naime, onaj uvrnuti dio statistika vezan uz tadašnju generaciju BTCC-automobila svjedoči o tome da je Volvo 850 tijekom prosječne utrke unutar prvenstva doslovce preletio nekih stotinjak metara, pa zbog toga ne čudi nadimak „leteća cigla“ koji su mu fanovi od milja nadjenuli.
Samim time je upravo ovaj apsolutno atipičan trkaći automobil. Ali i jedan od onih koji i dan-danas svjedoci tim vremenima i tadašnjem genijalnom BTCC-u uporno guraju u sam vrh po brzini i atraktivnosti koju je ovaj Volvo sa sobom donosio na stazu.
…i onda netko kaže da karavani nemaju smisla te da nam u današnje vrijeme doista trebaju SUV-automobili…
01. Toyota Hilux
Opće je poznata stvar da su Pick-up kamioneti među najcjenjenijim radničkim automobilima. Pa kako svaka klasa i kategorija unutar tog svijeta na četiri kotača mora imati svog najboljeg predstavnika, u sklopu ove se sama po sebi nameće Toyota Hilux.
Mnogi su je tijekom godina pokušavali ocrniti i svijetu dokazati da Hilux ne zavrjeđuje takvu titulu. No u praksi i kada je potrebno, na svijetu jednostavno nema trajnijeg i sposobnijeg Pick-up automobila.
Amen.
E sad… S obzirom na svu tu silnu sposobnost, trajnost, izdržljivost i kvalitetu, čovjek bi pomislio kako se Hilux najviše utilizira kao radni stroj uz kojeg je svaki težak posao ipak malčice lakši i jednostavniji. No taj bi čovjek bio opako u krivu, jer prema nekim podacima ispada kako je Toyota Hilux najcjenjeniji automobil u očima terorista i ostalih praznoglavaca koji svoje dana podređuju životu u prašini i ratovanju s „normalnim“ svijetom.
Samim time Hilux iz jednog od najsposobnijih automobila svih vremena prelazi u domenu straha i zastrašivanja. I to je jednostavno loše i krivo iz kojeg god kuta na tu priču gledali.
Naime, apsolutno vjerujem da ljudima koji ne pripadaju nikakvoj agresivnoj frakciji nije nimalo svejedno kad u svojoj blizini primijete Toyotu Hilux. Uostalom, sjetite se samo kako smo početkom devedesetih zazirali od Land Cruisera i Puchova (odnosno Mercedesa) G i sve je instantno jasno.
I naravno da je to samo dio slike, jer Toyota svoj najuspješniji Pick-up plasira svuda po svijetu te čak u sklopu jednog od pravilnika ima definiranu priču s kojom se brani prodaja njihovih automobila bilo kakvim terorističkim i sličnim organizacijama.
No Hiluxi u rukama ISIS-ovaca i ostatka naoružane SMB-populacije ispranih mozgova i iskrivljenih vjerskih uvjerenja ne dolaze kao nove Toyote. Jer to se baš i ne može.
Umjesto toga prema tragovima otkrivenim od strane nekih državotvornih i internacionalnih organizacija vezanih uz sigurnost, primjerci ovog Pick-up kamiončića u rukama tih zatucanih i naoružanih glupana dolaze s tržišta polovnih automobila.
Samim time je (naravno) praktički nemoguće pratiti protok tih automobila prema spornim „organizacijama“ i njihovim pripadnicima, pa se za Hilux neće tako skoro promijeniti ovaj crni dio statistike.
Uglavnom, Toyota nije kriva što je proizvela jedan od najboljih radnih automobila na svijetu. No ovakav način primjene Hilux ipak stavlja na listu „krivo“ korištenih automobila.
I to na prvo mjesto s obzirom na težinu priče vezane uz velik broj kupaca i korisnika ovog automobila.
