Top 10: ItalDesign i pola stoljeća tradicije – 2. dio
Kako smo obećali, slijedi drugi dio i prvih pet konceptnih automobila s kojima je ItalDesign itekako obogatio taj suludi i često fascinantan svijet na četiri kotača.
Možete li pogoditi koji se automobil nalazi na prvom mjestu ove top-liste?
05. Lotus Etna
Poveznica između Giugiara, odnosno ItalDesigna i Lotusa nikada nije nedostajalo. Ali to nikoga ne treba čuditi, jer je prva generacija modela Esprit za Lotus u kolaboraciji s ItalDesignom donijela svojevrstan presedan u svijet sportskih automobila i Esprit postavila kao respektabilnu silu.
Stoga se Lotus početkom 1983. godine odlučio pokušati redizajnirati Esprit, a ItalDesign se praktički sam po sebi nametnuo kao tvrtka-partner u projektu.
Stoga se g. Giugiaro primio posla i unutar manje od šest mjeseci nastao je projekt „Type 909“, odnosno Lotus Etna.
V8-motor s četiri litre zapremine bio je montiran unutar klinaste karoserije, a sam koncept je svoju premijeru doživio 1984. godine na salonu automobila u Birminghamu.
Reakcije su bile svakojake, ali na kraju je sir Chapman odlučio kako ipak treba još malo poraditi na ideji, pa je koncept jednostavno spakiran u podrum, gdje je i ostao do prije nekoliko godina, kada je izložen unutar prostora tvrtke ItalDesign kao još jedan u nizu konceptnih automobila iz osamdesetih.
04. Toyota Alessandro Volta
Početkom novog milenija ljudi su naglo postajali zabrinuti za okoliš.
Iz te se brige dogodio nagli porast količine sive tvari unutar pojedinih glava, a Toyota je cijelu priču shvatila iznimno ozbiljno.
I tada je krenula priča oko Hibrida.
No za razliku od ružnjikavog Priusa, ovaj je konceptni automobil zamišljen kao dizajnerska izjava tehnološke superiornosti, te je dizajn povjeren ItalDesignu.
Rezultatno stanje bio je koncept pod nazivom Alessandro Volta.
Nazvan je prema čovjeku koji je izmislio bateriju, te predstavlja jedan od prvih pravih sportskih Hibrida.
Pogonjen 3,3-litrenim V6-motorom iz Lexusa RX 400h, te u kombinaciji s dva elektro-motora i maksimalnom snagom od nekih 400 konja, Alessandro Volta bio je pravi sportski automobil koji ne zagađuje (toliko) okoliš.
Inicijalno je imao pogon na stražnje kotače, ali su u Toyoti ubrzo shvatili da bi im pogon na sva četiri kotača jako dobro došao, pa je sve krenulo u tom smjeru.
No na kraju je proizveden jedan-jedini primjerak, jer su u Toyoti shvatili da je cijeli projekt jednostavno pretjerano skup.
…ili da Alessandro Volta izgleda odlično, pa bi Toyota tih godina morala sve modele baciti u koš i dizajnirati nove.
03. Lamborghini Calá
Dok su se 1995. godine bijelci u klubovima njihali na „Gangsta´s Paradise“, a crnci pokušavali shvatiti ideju iza pjesme „Cotton Eye Joe“, ItalDesign je krenuo u napad na neka nova svitanja – i to (po tko zna koji puta) u kolaboraciji s Lamborghinijem.
Ideja je bila stvoriti nasljednika za nikad pretjerano popularan model Jalpa, ali ubrzo su krenule „povuci-potegni“ igre i Chrysler kao tadašnji Lamborghinijev mecena odbija suradnju oko novog „Baby-Lamba“.
Umjesto toga Lamborghini odlazi „na bubanj“ i biva prodan tvrtki Megatech. Toj se ekipi novih vlasnika ItalDesign Calá kao ideja itekako dopada i istog momenta kreću planovi oko stavljanja Lamborghinijevog logotipa na ovaj konceptni automobil. Ali kako to u svijetu super-automobila obično biva, cijela priča toliko dugo traje, da na kraju jednostavno odlazi u zastaru.
Naime, Volkswagen 1998. godine postaje vlasnikom Lamborghinija, a Calá kao model nema nikakvih poveznica s njihovom vizijom ostanka Lamba na tržištu, pa ovaj predivan koncept ostaje tek još jedan u nizu automobila koji usprkos svim svojim dobrim stranama nikada nisu vidjeli svjetlo dana.
Ali ako već ništa drugo, barem smo ovaj konceptni automobil imali prilike voziti u sklopu drugog nastavka igrice „Need for Speed“.
02. Alfa Romeo Scighera
Jedan od najčudnijih konceptnih automobila modernog vremena.
Automobil koji ne samo da nije imao šanse opstati, već nije imao prilike ni nastati, jer je devedesetih godina u Alfa Romeu vladao apsolutni kaos.
Problemi s kvalitetom elektroničkih i inih drugih sklopova, te konstantna borba s domaćim mentalitetom čija završna obrada podrazumijeva „Ma bit će to dobro“ ideologiju.
Pad prodaje.
Dosadni modeli koji čak ni idejom ne reflektiraju Alfina najbolja vremena, te ekonomija koja diktira polovičan pristup u domeni auto-industrije.
Sve su to bili realni problemi s kojima se Alfa Romeo tukao na dnevnoj bazi. Ali usprkos svemu tome je 1997. godine kao realan pomak prema najslavnijim vremenima te slavne talijanske marke predstavljena Scighera.
ItalDesign je s tim konceptnim automobilom stvorio čudo od aluminija i karbonskih vlakana.
„Cuore sportivo“ sa zapreminom od tri litre, šest cilindara, 400 konja i dva Turbo-punjača kucalo je ispod ogromnog poklopca motora, a pogon na sva četiri kotača osiguravao je zavidne performanse za ono vrijeme. Inicijalna testiranja pokazala su 3,7 sekundi od nule do stotice, a maksimalna brzina iznosila je okruglih 300 kilometara na sat.
Stoga je u planu bilo razviti nekoliko cestovnih primjeraka i njihovom prodajom financirati stvaranje trkaćih Scighera koje bi s obzirom na brojke i aerodinamičke posebnosti zasigurno pomele konkurenciju.
No onda je stigla još jedna uredba unutar koje je Ferrari (po tko zna koji puta) dobio primat na proizvodnju sportskih automobila i Scighera je jednostavno odbačena poput starih čarapa.
Šteta… Stvarno šteta.
01.ItalDesign Nazca C2
Gledano kroz prizmu povijesti, BMW zapravo nikada nije uspio proizvesti super-automobil.
Jer iako M1 kao model definitivno jest blizu takvom opisu, te je upravo taj model zaslužan za sve ono što M-divizija već desetljećima predstavlja, taj je automobil bio daleko od zamišljenog.
A za sve je kriv Lamborghini i njihova „lako ćemo“ ideologija proizvodnje automobila.
No tvrdoglavi Bavarci nisu odustali, pa je 1991. godine na Tokyo Motor Showu predstavljena NAZCA C2 – moderni i tvrdoglavi pokušaj stvaranja supersportskog automobila iz Bavarske.
Motor je doniran iz tadašnje „osmice“ i prije ugradnje u ovaj konceptni automobil presložen od strane mađioničara iz Alpine. Stoga je rezultatno stanje po pitanju snage ispalo u obliku brojke od 355 konja.
Dizajn je usprkos jakim i trajnim poveznicama s Lamborghinijem predan u ruke ItalDesigna, te je već nekoliko mjeseci nakon inicijalnih dogovora sastavljena baza na kojoj se kasnije radilo do faze perfekcije.
Inspirirana bolidima iz vječne Grupe C, NAZCA C2 imala je čudnovata polu-staklena vrata, krov u potpunosti napravljen od stakla i nisku siluetu koja je samom pojavom podsjećala na te vječno fascinantne bolide iz osamdesetih godina.
Pero-laka karoserija je u kombinaciji s moćnim motorom do „stotke“ ubrzavala za tek malo više od tri sekunde, dok je maksimalna brzina iznosila točno 311 kilometara na sat, pa je time knjiga o nasljedniku BMW-a M1 bila širom otvorena.
No kada se netko prisjetio svih problema koje je BMW imao s nastankom modela M1, knjiga se naglo zatvorila i BMW se povukao iz jednadžbe ostavivši prava na proizvodnju u rukama ItalDesigna.
Između 1991. i 1993. godine proizvedena su tri primjerka ovog koncepta, te još tri primjerka „topless-verzije“ nazvane NAZCA C2 Spider. S ovim smo se automobilom također igrali na virtualnim stazama posebnog izdanja drugog nastavka igrice „Need for Speed“, ali izuzev toga ovaj automobil nije bio vožen.
Dapače, izuzev nekolicine demonstracijskih vožnji i jednog filmskog pojavljivanja u devedesetima, NAZCA C2 je jedan od „onih“ automobila za koji je mali dio publike zapravo čuo. No usprkos svemu tome se i dalje radi o jednom od automobila za koje nam svima može biti jako žao da nikada nisu ušli u (malo)serijsku proizvodnju.
