Top 10 budućih modernih klasika – 2. dio
Eto… Kako smo obećali, nastavak top-liste budućih modernih klasika slijedi u revijalnom tonu.
05. Mercedes-Benz CLK DTM
Ako vas 580 konja u kombinaciji s (za to vrijeme) ultra-naprednim sustavom (stražnjeg) pogona, ovjesa i prijenosa ne fascinira baš previše, onda ste najvjerojatnije priklonjeni kultu štovatelja Diesela i svoje afinitete prema svijetu automobila gledate kroz potrošnju goriva.
No za slučaj da se ipak varam, vrijedi spomenuti i sufiks DTM, koji znači „Deutsche Tourenwagen Meisterschaft“, odnosno jednu od najluđih serija utrkivanja na svijetu.
I to za Mercedes-Benz CLK u ovom slučaju nije samo sporadično bačeni sufiks, već na ovom automobilu itekako ima opravdanje.
CLK DTM zamišljen je kao najluđa praktična proslava svih Mercedesovih uspjeha u DTM-u i usprkos zubu vremena ovaj automobil još uvijek predstavlja jedan od najpoželjnijih Mercedesovih modela svih vremena.
Proizvedeno ih je ukupno 100 komada i svi su se razgrabili već kod samih najava, a četrdesetak ih je napravljeno s volanima na desnoj (tj. krivoj) strani. Za tim su volanima nevezano uz stranu na kojoj se nalaze uživali neki estradnjaci, trkači i ostatak svite bogatih i slavnih, tako da faktor ekskluzivnosti za ovaj automobil nije malen. A ni slučajan.
Od samog početka životnog ciklusa za CLK DTM uvijek tražio jedan primjerak više, pa se Mercedes odlučio proizvesti i „Black Edition“ s kojim se glad za ovim automobilom barem malčice utažila. Zbog svega toga je na kraju krajeva „obični“ CLK DTM malčice pao u drugi plan, ali je za pretpostaviti da će se kad-tad u obliku itekako poželjnog klasika vratiti pod svjetlo reflektora.
A nadamo se da će se to dogoditi uskoro, jer svijetu jedan ovako poremećen automobil jednostavno treba.
04. Volkswagen Golf GTI (Mk.5) „Edition 30“
Ne, ovaj se automobil na ovoj top-listi ne nalazi na ovako visokom mjestu zato što smo bolesno zaljubljeni u Volkswagen.
Isto tako nije riječ ni o ogromnim afinitetima koje gajimo za Golf kao model, jer u njemu stvarno ne vidimo ništa posebno i vrijedno obožavanja. No peta generacija Golfa GTI čak i bez ovog limitiranog i posebnog izdanja predstavlja jedan od realno najupotrebljivijih automobila svih vremena.
Takva su barem naša iskustva.
Iako je Golf „petica“ u svojoj napetoj i nabrijanoj verziji raspolagao s puno toga, „Edition 30“ donio je sve ono što „običan“ GTI nije imao. I pri tome ne podrazumijevam samo komadiće opreme i strujna pomagala, jer u tome ionako nije poanta takvih automobila.
Golf GTI „Edition 30“ izgledao je bolje, jurio brže, kočio brutalnije i cestu držao još uvjerljivije nego njegov „obični“ brat. Stoga je čak i dvije do tri generacije kasnije ova izvedenica Golfa GTI mnogim VW-entuzijastima jednostavno najdraža i najpoželjnija.
Volkswagen Golf GTI „Edition 30“ nije bio samo respektabilna sila na cesti, već i automobil koji je zaslužan za pokretanje nekih pozitivnih trendova unutar „hot hatch“ ideologije svijeta automobila.
I zato je cijenjen, željen i tražen.
Tj. jednom riječju poseban.
03. Toyota Supra (A80) RZ
Ovo definitivno jest jedna od najljepših i najimpozantnijih Toyota svih vremena. Tehnološki gledano, ovo je i jedan od najnaprednijih automobila svog vremena, a i šire.
Riječ je o apsolutno sposobnom automobilu na cesti i na stazi, a Supra četvrte generacije postala je i filmska zvijezda te jedan od najomiljenijih automobila iz domene tuninga.
Samim time je riječ o automobilu koji uspješno odolijeva vampirskom zubu vremena koji pojedine pripadnike tog svijeta iz dana u dan nagriza sve jače.
Ukratko, Supra je za mnoge zakon – i to s pravom. Fantastična šasija u kombinaciji s tehnološkim čudesima osiguravala je apsolutnu upravljivost, ali motor je u sklopu ovog automobila oduvijek predstavljao mračni predmet želje.
Tri litre zapremine u kombinaciji s I6-konfiguracijom cilindara i oznakom Twin-Turbo na papiru nisu zvučali kao nešto posebno. Čak ni snaga od nekih 330 konja (iako je po pravilima japanskog tržišta i džentlmenskog dogovora tamošnjih proizvođača reklamirano 280) nije bila nešto pretjerano puno.
Ali 2JZ-motor sa zajedničkim potpisom Toyote i Yamahe je (reklo bi se namjerno) projektiran kao baza iz koje se bez puno truda i uloženih novaca može izvući i dvostruko više konja, a da su pri tome sve ostale komponente automobila taj porast snage u stanju pratiti.
I upravo u tome leži sva sila afiniteta koje je tuning-scena razvila prema ovom automobilu, jer takav omjer cijene, kvalitete, voznih svojstava, tehnologije i potencijala (skoro) nikada nije bio ponuđen na tržište.
Aktualni vlasnici pojedinih primjeraka sve to jako dobro znaju, pa cijene iz godine u godinu divljaju sve jače. Pogotovo ako se radi o tvorničkom izdanju ovog automobila.
No usprkos svemu tome Toyota Supra četvrte generacije još uvijek nije stvarni moderni klasik.
A trebala bi biti.
I to potpuno zasluženo.
02. Honda NSX Type R
Kada se 1984. godine u kuloarima svijeta automobila pojavio Hondin HP-X koncept, svijet se smijao. Kada se pak 1990. godine pojavila Honda NSX u svom gotovom izdanju, podigle su se obrve. A kada se pri prvim testiranjima spomenuo Ayrton Senna kao jedan od potpisnika ovog automobila, svijet se naglo uozbiljio.
Potom se NSX prvi puta usporedio s tadašnjim Ferrarijem 348tb, Porscheom 911, Lotusovim modelom Esprit i Chevroletovom Corvette, pa je svijet zanijemio i potom zapljeskao. Jer takav spoj tehnologije, upravljivosti, trajnosti i generalne upotrebljivosti u sklopu pravog sportskog automobila nitko do tada nije ponudio na tržište.
To je ukratko opis prvih koraka za Hondu NSX.
Kako to kod marljivih i poslovično inventivnih Japanaca u pravilu biva, ubrzo nakon predstavljanja javnosti za NSX slijedi razrada. Tijekom te razrade na tržište dolaze verzije Type S, Type S-Zero, da bi kraj životnog puta Honda NSX dočekala s najjačom, najbržom i najfascinantnijom varijacijom na temu, odnosno u verziji NSX Type R (odnosno NSX-R).
Iako tristotinjak konja iz trolitrenog (odnosno 3,2 litarskog) V6-motora ne zvuči baš pretjerano puno, Honda je s ovim automobilom odradila oveći broj tehno-vradžbina zbog kojih je NSX Type R ispao jednim od najuvjerljivijih cestovnih automobila na stazi.
Jer poanta ovog automobila nikada nije bila u brojkama, već u veličini osmijeha na licu vozača.
Za klasu sportskih automobila je s 1,270 kilograma ukupne mase NSX Type R ispao pero-lakom kategorijom, a ovjes i sva sila detalja na ostalim dijelovima ovog automobila konkurenciji su na stazama diljem svijeta nerijetko nabijali komplekse.
No kako Honda u pravilu ne proizvodi ovakve modele, već svoju egzistenciju bazira na više ili manje gradskim automobilima, naravno da je NSX već u samoj bazi bio osjetno skuplji od velikog dijela konkurencije. I to je automatski utjecalo na prodaju.
Usprkos tome status ovog Hondinog modela jednostavno je neupitan i NSX-R čak i dan-danas predstavlja automobil za kojim mnogi uzdišu.
I upravo se zato NSX nameće kao vrijedan moderni klasik kojem će vrijednost i dalje rasti.
Ali koliko god visoka cijena bila u budućnosti, upotrebljivost ove Honde sve cifre ovog svijeta nikada neće nadići.
01. Renault Sport Megane R26.R
Kada se prisjetimo ovog sumanutog Renaulta, čak se i relativno bliska 2009. godina čini desetljećima daleko.
Jer u današnje vrijeme Renault Megane poput mnogih drugih automobila čak i u svojoj najjačoj verziji boluje od pretilosti i prisilne raskoši s kojom raspolaže štujući “sve za sve” filozofiju koja je dobrim dijelom upropastila svijet automobila današnjice.
Današnji sportski Megane ima sve žive i nežive stavke opreme, od kojih velik broj s procesom vožnje i jurnjavom nemaju ama baš nikakve veze. Uostalom, današnji Megane u svojoj najjačoj izvedenici čak ima i simulirani zvuk motora, pa dalje niti ne treba pisati koliko je sve to skupa krivo postavljeno.
No 2009. je godine Renault bio u nekim drugim sferama razmišljanja i postojanja. Vremena su bila sretna i vesela, a svijet Formule 1 bio je (ponovno) obojan u žuto-bijelu kombinaciju boja.
Stoga nikoga nije pretjerano čudilo kada je Megane u obliku verzije R26.R na tržište svratio u ograničenim količinama i kao sportski dvosjed s grbom nalik klaviru umjesto stražnje haube.
Dvolitreni je motor mjesecima hranjen sirovim mesom, a automobil je sam po sebi zatvoren u podrum i vezan za radijator, ne bi li prisilno sa sebe skinuo stotinu kilograma.
Uglavnom, po završetku te torture dobivena je kombinacija od 240 konja i 1,230 kilograma, što je pak u konačnici označilo automobil koji se usprkos obliku karoserije bolje snalazi na stazi, nego na cesti.
Renault Megane R26.R ostao je bez stražnjih sjedala, svih zračnih jastuka izuzev onog vozačevog te još hrpetine sitnica koje su potrebne isključivo onima koji ovakve automobile u samoj srži zapravo ne razumiju.
Umjesto limene prednje haube montirana je ona karbonska, olakšani su kotači, a čak su i stražnji bočni prozori napravljeni od polikarbonata umjesto od stakla. Pojasevi su izrađeni u kombinaciji s karbonskim kućištima i vežu se u šest točaka, pa usprkos interijeru i dalje nalik „normalnom“ Meganeu, vozač zbog svih tih detalja itekako dobro zna u kakvom se automobilu nalazi. Pogotovo kada krene s mjesta i shvati da zbog ultra-tvrdog ovjesa u kombinaciji s ultra-ljepljivim gumama iz udubine u udubinu ostaje bez bubrega.
Uglavnom, Megane R26.R izrađen je u sklopu limitirane serije od samo 450 primjeraka. I zbog toga predstavlja svojevrsni raritet koji svojom recepturom definitivno nije za svakoga.
Renault Megane R26.R nenormalno je tvrd, krut i podređen nasilnom žderanju kilometara. A još je k tome i dalje cjenovno prihvatljiv komplet performansi i onog izvornog francuskog ludila koje u domeni “hot-hatch” automobila traje već desetljećima.
U svemu je tome upravo ovaj Megane i dalje zakon. Jer u krajnjoj liniji usprkos pripadnosti novoj eri auto-industrije i nimalo skrivenoj generičkoj ideologiji predstavlja danas već naizgled odavno minula vremena u kojima je umjesto opreme i marketinških floskula vladao karakter.
Eto… To bi bilo to što se tiče naše definicije novih modernih klasika i automobila čija bi cijena na tržištu u dogledno vrijeme trebala itekako rasti.
Neki će možda u realnosti podbaciti, dok će neki drugi pak biti iznimke koje potvrđuju pravilo, ali kako god bilo, ovih je deset automobila itekako posebno.
Možda će nekima od vas cijenjenih čitatelja biti čudno što je jedan “najobičniji” Renault zasjeo na prvo mjesto ove liste. Ali kako se radi o doista iznimnom i apsolutno usmjerenom vozačkom automobilu, jednostavno je tako ispalo samo po sebi.
Jer čak i ako ne uspijemo zanemariti onaj “pianino-look” koji dominira stražnjim krajem, ovaj je Renault i dalje savršen paket performansi za (relativno) malu cijenu.
No nevezano uz prvo, drugo ili deseto mjesto, u sklopu ove se top-liste jednostavno radi o automobilima koji bi u sklopu neke bliže budućnosti doista mogli postati raritetima i postizati puno veće cijene od onih s kojima su se isti hvalili kada su bili novi.
Ali baš da i ne ispadne tako, jednostavno se čini nemogućim da bi bilo koji auto-entuzijast mogao obezvrijediti ili odbiti bilo koji od navedenih deset kandidata.
A to već zapravo samo po sebi govori sasvim dovoljno.
Zar ne?!
