Super-automobili čije cijene graniče s ludilom
Super-automobili su izvor fascinacije gotovo većine ljudi, no kada možemo reći da je auto-industrija prešla granicu kada stavimo riječi super-automobili i cijena u međusobni kontekst?
Sveopće je poznata činjenica da su ljudi skloni kroz stvari kupovati povijest, no u ovom slučaju se radi o kupovini budućnosti ili pak totalnom idiotizmu i bezobraštini.
Kada se u razgovoru o automobilima u krugu auto-entuzijasta spomene Sant´Agata Bolognese, svim involviranim stranama je jasno da se razgovor nastavlja u obliku tvrtke Automobili Lamborghini. Samu tvrtku i njenu pola stoljeća staru tradiciju proizvodnje nekih od najnepraktičnijih i najbolesnijih automobila na svijetu mislim da ne treba previše opisivati, jer već modeli Miura, Countach, Diablo, Murciélago i Aventador govore sasvim dovoljno. Dakle već sam spomen tih „velikih“ modela koje su majstori iz tvrtke Lamborghini tijekom proteklih pedeset godina plasirali na tržište dovoljno svjedoči o ludosti, kiču i sirovoj fascinaciji koju Lamborghini nikada nije skrivao.
E sad… pedeset godina je prošlo i taj je rođendan proslavljen nekoliko puta, no za razliku od npr. Porschea ili Aston Martina, koji su neke svoje postojeće modele preobukli u novo ruho, ekipa iz Lamborghinija je očito uzela neke teške droge i odlučila se tijekom tuluma pozabaviti sa skicama dvaju slavljeničkih modela.
Prvi je bio Lamborghini Egoista – automobil teoretski nalik incestuoznom spoju borbenog aviona i bolida Formule 1, koji je svojom uglatom karoserijom i kričavo-narančastim detaljima plijenio pozornost publike i medija, dok je drugi u usporedbi s njime ispao poput nevinog djeteta, odnosno model pod nazivom Veneno.
Dok je Egoista ispao čistom demonstracijom sile i ludila, Veneno je inicijalno zamišljen kao maloserijski automobil s kojime bi tvrtka Lamborghini zajedno sa svojim kupcima proslavila pedeseti rođendan. Tehnikalijama baziran na modelu Aventador, te dizajnom već poslovično nalik na borbeni avion, Veneno je pri samom pojavljivanju na salonu automobila u Ženevi 2013. godine očarao javnost, te se istog momenta počela gomilati hrpetina imena bogatih i slavnih koji su ovaj automobil željeli gledati u garaži. No Lamborghini je tome doskočio kroz dvije stavke.
Prva se svodi na cijenu od preko tri milijuna dolara po komadu, dok je druga svedena upravo na „komade“, tj. samo tri primjerka koji su u tom času bili planirani za proizvodnju. To je naravno bilo loše prihvaćeno od strane potencijalnih kupaca, no nije trebalo biti previše pametan da bi se shvatilo da će Lamborghini uskoro ponuditi nastavak proizvodnje ili pak neku drugačiju izvedenicu modela Veneno, te tako ugrabiti još koji milijunčić.
Ideja koja je uslijedila nazvana je Veneno Roadster i ukratko je riječ o topless-verziji modela Veneno. Planirano je tijekom 2014. godine proizvesti ukupno devet istovjetnih primjeraka, polakirati ih u „Veneno Rosso“ crvenu boju i sastaviti još jednu listu onih koji će uz cijenu od 4,4 milijuna dolara imati priliku postati vlasnicima jednog od najekskluzivnijih automobila na svijetu.
Naravno da je lista popunjena brzinom munje, no ne samo od strane vjernih kupaca željnih ekskluzivnosti, već i od strane jednog vlasnika salona automobila. Dotični Nijemac je nedavno objavio kako se jedan primjerak modela Veneno nalazi u njegovom skladištu, te kako je stavljen na prodaju uz cijenu od 7,4 milijuna dolara. Dakle riječima Sir Olivera, „Cijena? Prava sitnica“.
Dakle neki bi rekli kako je riječ o pukom bezobrazluku. No ovaj Nijemac nije jedini, jer s druge strane planete postoji još jedan nadobudni vlasnik salona automobila. Dotični se nalazi u Dubaiju i iz svog skladišta nudi dvostruko povoljniji i još uvijek od originalne cifre dvostruko skuplji Ferrari LaFerrari.
Iako dotični hibridni automobil u klasi Porscheovog modela 918 Spyder i McLarena P1 zapravo i ne treba posebno predstavljati, spomenuo bih samo faktor ekskluzivnosti koji se uz takve automobile obavezno veže. Naime, Ferrari je za razliku od Lamborghinijevih dvanaest primjeraka Venena u obje karoserijske verzije inicijalno odlučio na tržište ponuditi ukupno 499 primjeraka ove polu-električne rakete na četiri kotača, pa je samim time u usporedbi s Lamborghinijem i modelom Veneno cijena od 1,6 milijuna dolara „po komadu“ ispadala pretjeranom. No kupce nije trebalo tražiti.
Dapače, kako je to oduvijek bilo s onim najluđim Ferrarijevim modelima, svi su primjerci rasprodani i prije nego su uopće ušli u proizvodnju, pa se tražio primjerak više. Pa kako je to bio slučaj s Lamborghinijem, i LaFerrari se našao u salonu automobila po dvostruko većoj cijeni od one koja je inicijalno plaćena.
Kako sam već gore spomenuo, dotični je salon (naravno) u Dubaiju i za svoju bazu poslovanja (naravno) ima luksuzne i raritetne automobile poput ovog Ferrarijevog. Samim time dotični salon automobila (naravno) nije namijenjen „običnim smrtnicima“, jer (naravno) kroz višestruko veće cifre od onih u originalu do detalja iskorištava faktor ekskluzivnosti pojedinih modela.
Iz ova bi se dva primjera dakle bez problema moglo reći kako stoji činjenica da je Ferrari u usporedbi s Lamborghinijem zapravo ispao jeftinim. No uz tu činjenicu isto tako stoji i još jedna koja pod pojmom bogatih ljudi željnih ekskluzivnosti često podrazumijeva budaletine dubokih džepova koje samo misle da takvim ulaganjima zapravo ulažu u budućnost, dok s druge strane samo pune budžete tvrtki kojima plaćaju takve sulude cifre.
Za sve ostalo tu su ionako oduvijek bile aukcije…
