Vodič za kupnju polovnog automobila – prvi dio
Ok, skupili ste nešto love, obišli ste rodbinu i konačno ste se pozdravili od svog sna profesionalne fotografije i prodali sve one silne aparate i objektive koje ste koristili dvaput na godišnjem i jednom na krizmi nećaka. Polovni automobil je odličan izbor u smislu uloženog i dobivenog osim onda kada to nije. Iskustva kupaca polovnjaka će vam to potvrditi.
Prva stvar je da nađete model koji vas zanima (i to je najlakša stvar u cijelom procesu) – odlučite što vam treba, što želite i što si možete priuštiti. Nakon toga istražite izbor na Internetu: obiđite forume i okupljališta entuzijasta izabranog modela da znate točno koja godišta ili varijante izabrati odnosno izbjegavati. Nakon toga slijedi teži dio – pronaći automobil.
Odlični automobili se mogu pronaći na raznim stranama: kod privatnih osoba preko oglasnika, pomoću preporuke, preko nezavisnih dealera, iz uvoza, u salonima, na državnim aukcijama, itd. Iskustva pokazuju da se najbolji polovnjaci uglavnom nalaze kod privatnih osoba i to preko preporuke, dok su automobili s aukcija uglavnom mačak u vreći.
Zapamtite, svaki automobil koji kupujete je tip-top, a uglavnom ih slijede ovakvi opisi: „sjedi i vozi“, „bio najlon pozadi“, i „baba vozila“ (baba vozila, sa sportskim volanom i Remus ispuhom). Naravno, postoje i malobrojni realisti koji će vam odmah reći: „Čuj, ne valja to, to i to“, a uglavnom se radi o onima koji se teška srca rastavljaju od svog ljubimca ili pak onima koji jedva čekaju da ga se riješe pošto-poto. U svakom slučaju – dobar izbor.
Nakon što izaberete automobil, prvo što bi trebalo napraviti je malo istraživanje. Za sitnu naknadu na svakoj stanici za tehnički pregled možete provjeriti kilometražu. Pa ako vidite da je automobil prije 5 godina imao 80 tisuća kilometara, prije četiri godine 150, a prije dvije godine 220 tisuća, a sada na satu ima 95 tisuća kilometara, onda sa sigurnošću možete znati da je prethodni vlasnik malo „tvikao“ odometar pomoću laptopa, ili u slučaju starijih automobila da je bušilica vrtjela sajlu.
Ukoliko želite biti sigurni da ne kupujete “mačka u vreći”, sugeriramo vam jedan od načina provjere povijesti vozila. Posjetite naše partnere CarVertical, kod kojih možete saznati kompletnu povijest vašeg budućeg automobila ili možete upisati broj šasije ili registarske pločice u aplikaciju ispod ovog teksta.
Izvješća se naplaćuju, a cijene su ovisne o količini, tj. o broju automobila koji vas zanimaju, dok primjer izgleda ovako (PDF datoteka). Uz podatke o kilometraži, dobit ćete još i podatke o povijesti servisiranja, mogućim oštećenjima na automobilu, te fotografije iz povijesti.
Do sad je sve OK? Kupujemo auto? O, ne… zabavni dio tek počinje.
Ako je do sada bilo sve OK, vrijeme je da dogovorite testnu vožnju. Nemojte se žuriti i nemojte to raditi u gužvi. Dogovorite se kada imate vremena i kada su uvjeti dobri. Ako je vrijeme loše, promijenite termin.
U svakoj komunikaciji, tako i u poslovnoj, a ovo je poslovni susret, pristojnost je važna. Ne pokušavajte lošim forama vrijeđati auto niti prodavača u cilju spuštanja cijene, što opet također ne znači da ne možete postavljati direktna pitanja (naravno, vezana uz auto).
Prijatelj mehaničar me naučio da uvijek na početku treba staviti ruku na poklopac motora. Ne iz nekakvog new age povezivanja s automobilom čarobnim telepatskim moćima, nego da vidite da li je hauba – topla. Ako je hauba topla, a dočekao vas je prodavač koji se tek probudio, ili evo sad došao s posla tu već na prvu nešto smrdi. To znači da je auto netom prije vašeg dolaska upaljen i pušten „da odradi“ što ukazuje na neke probleme – vjerojatno loše paljenje na hladno ili općenito loš rad motora dok se ne dostigne radna temperatura, a moguće je da se vlasnik/prodavač zaigrao sa start sprejom kao sponzoruše s lakom za kosu petkom navečer. U bilo kojem slučaju – nije dobro.
Nakon toga prvo što bi trebalo pogledati su tekućine. Prije toga, a nakon što otvoriti poklopac motora ako vidite da je motor sumnjivo čist, svakako pogledajte ima li negdje ostatak vode i sredstava za pranje. To je pokazatelj da motor negdje gadno „flisa“, što svakako nije dobro, a pranjem je prodavač uklonio dokaze. Ne mora nužno biti tako, ali najčešće – jest.
Ulje može biti raznih boja i razne viskoznosti – logično, ako ulje više sliči bitumenu nego motornom ulju – eto razloga za zabrinutost. Svakako pogledajte i ispod čepa od ulja. Ako vidite debeli sloj mliječne bljuzge vaš pregled je gotov – motor je „prolupao“.
Uglavnom svi prodavači paze na razinu rashladne tekućine, ali neki i ne – stoga nije zgoreg provjeriti. Obavezno pogledajte kočionu tekućinu i tekućinu servo-upravljača. Ako primijetite da su posude masne ili da su cijevi masne, to može značiti da vas u budućnosti čeka skuplji popravak.
Nakon toga pogledajte gume. Okrenite volan u lijevo, i kasnije u desno da možete pregledati prednje gume. Ako vidite da je guma neravnomjerno istrošena, znači da automobil vjerojatno ima problema s trapom što je još jedan alarm.
Sva vrata, uključujući i prtljažna otvorite i zatvorite nekoliko puta. Ako vrata škripe, nužno ne mora značiti da je nešto loše, međutim ako loše sjedaju ili ako vidite da je lak otpao s okvira vrlo lako je moguće da je auto pretrpio gadan sudar nakon kojeg ga je ravnao neki fušer macolom i satarom. Također svakako pogledajte razmake između vrata. Ako nisu jednaki, imate problem, osim ako ne kupujete Ladu Nivu. U prtljažniku provjerite da li ima vode. Ako prtljažni prostor ima čudan vonj bakinog tavana, vrlo lako je moguće da negdje prokišnjava. Pogledajte ispod tepiha ima li vode.
Nakon toga pregledajte unutrašnjost. Ako su sjedala ishabana kao u gradskom autobusu, vrata izlizana od ruke kao ploča Mate Miše Kovača, mjenjač izgrizen kao ponoćni kebab i ručica mjenjača ishabana – jasno je da vaš odabrani model nema baš odličnih samo 55 tisuća kilometara. Provjerite prozore – mogu li se svi prozori otvoriti i da li podizači rade kako treba. Upalite auto, ako čujete nekakva zveckanja ili lupanja, to nije dobar znak. Dajte mu malo gasa, ako se nakon gromoglasnog vruuuma motor ne vrati u stabilan ler – opet – nije dobro. Pregledajte signalizaciju, brisače i ručnu kočnicu. Nemojte zaboraviti provjeriti klimu. Ako ne radi, ne mora nužno biti gadan kvar, možda je potrebno tek nadopuniti plin, ali s druge strane, možda je i kompresor “kaput” što je opet popriličan izdataka. I zadnje prije nego krenete u vožnju pregledajte servo „na suho“: okrenite volan u obje strane (dok je automobil upaljen, naravno). Ako osjetite dosta otpora ili ako je potrebna sila neravnomjerna to može značiti mnoštvo stvari – od jeftine izmjene ulja, preko pristupačnog preslagivanja pumpe ili iznimno skupe kupovine nove.
Ok, napokon ste krenuli s automobilom. Prva stvar na koju ćete obratiti pažnju je mjenjač. Ako je mijenjanje brzina teško ili ako kasni (kod automatika) nešto nije u redu. Osim ako se ne radi o starim modelima Mercedesa kod kojih je to normalna stvar i nije razlog za brigu. To su najčešći pokazatelji da je mjenjač pri kraju karijere. Usporedno s tim obratite pažnju i na kvačilo – ako je „visoko“ ili „nisko“ i da li „odvaja“ kako bi trebalo. Da li lamela klizi otkrit ćete bez nekakvih detaljnijih analiza.
Kočiona sila treba biti brza i konstantna, ne biste trebali čuti nikakvu škripu osim ukoliko nisu stavljene nove kočnice, što će vam prodavač u svakom slučaju reći. Držite vozačev prozor spuštenim tokom čitave vožnje.
Ako čujete lupkanja i čudne zvukove motora prilikom prvog ubrzavanja, moguće je da je motoru potreban remont. Provjerite kazaljku za temperaturu rashladne tekućine. Nakon 10 minuta bi motor trebao postići radnu temperaturu i na njoj se stalno zadržati.
Nakon 20-ak minuta vožnje stanite na najbliži parking i ostavite motor da radi. Provjerite kako je sad stanje pod poklopcem motora. Upalite i ponovnog ugasite automobil. Ako znate gdje je mjerač ulja u mjenjaču (a trebali biste to saznati), pogledajte razinu i boju. Ima li mjehurića? Ako je tekućina jako tamna, crna ili ako smrdi na garež, moguće je da se radi o problemu s mjenjačem.
Opet ugasite automobil i provjerite ulje. Ako nije između oznaka (min/max) ili ako je čep mliječno-smeđ, vaša vožnja je gotova. Dosta prodavača se sjeti očistiti čepove prije testne vožnje.
Na praznom parkiralištu napravite nekoliko osmica. Vozite polako i okrenite volan u obje strane do kraja i poslušajte da li iz kotača dopire lupkanje ili kuckanje. Ako da, vrlo vjerojatno ćete morati mijenjati homokinetički zglob(ove).
Do sada ste već odlučili hoćete li uzeti automobil ili ne. Ako nećete, zahvalite se uljudno prodavaču i pohitajte čelom nazad kući bez ulaženja u ikakvu raspravu („Nije to – to, ja sam mislio nešto drukčije“). Ako hoćete, vrijeme je da vaš automobil pregleda profesionalac, o tome više u nastavku…
