Ako kojim slučajem poznajete nekoga tko je vlasnik nekog od ovih automobila, nagovorite tu osobu da vam ga posudi na barem sat vremena, jer vjerujem da će vam ta vožnja promijeniti percepciju.
Uglavnom, prvi dio Top liste 10 modernih klasika je tu.
Pa eto… uživajte.

10. Saab 900 T-16

Znam da već na samom početku možda zvučim smiješno, jer Saab 900 je sve samo ne privlačan automobil. No upravo se u tom dijelu priče ljudi i varaju, jer Turbo-motor sa svojih 175 konjskih snaga u ovom automobilu je utiliziran do samog maksimuma.

Saab 900 Turbo i za današnje pojmove ide sasvim solidno. Držanje ceste uvelike ovisi o vještini vozača, jer se ovaj automobil na cesti za većinu vozača ponaša „čudno“. Razlozi su u tome što ovaj automobil nikada nije bio zamišljen kao jurilica, već svojom orijentacijom više preteže na stranu Grand-tourera, što je pak za jedan takav automobil poprilično čudno i drugačije. Turbo-rupa itekako postoji, ali je usprkos tome sasvim solidna zvučna kulisa itekako prisutna. Stoga za volanom ovog automobila postoji potreba podizati okretaje u nebesa. A to je dobrim dijelom poanta svakog brzog automobila, zar ne?!

Od posebnosti još vrijedi istaknuti poprilično okomito postavljeno vjetrobransko staklo i osjećaj za volanom koji ono daje, te izuzetno obraćanje pozornosti na sigurnost vozača. No treba spomenuti i činjenicu da je ovo posljednji pravi Saabov model, tj. posljednji prije nesretnog partnerstva s General Motorsom, koji je u sklopu rezanja troškova sljedeću generaciju bazirao na relativno bezličnoj i ne pretjerano kvalitetnoj šasiji od Opel Vectre.

09. Nissan 200 SX (S13)

Evo jednog od „onih“ automobila oko kojih se često lome koplja. Jer je dotični Nissan po izlasku na domaćem tržištu naletio na nerazumijevanje poput mnogih japanskih automobila tog vremena.

No zbog nerazumijevanja i zatucanosti naših „gastarbajtera“ nije moguće negativistički gledati prema ovom automobilu, jer je 200 SX jedan ekstremno zabavan automobil koji svoje vlasnike kad-tad nauči voziti. Ili ih pak nauči koliko tvrdo jedno naizgled jadno drvo može biti.

Sa svojih 1,8 litara zapremine motora i oko 170 konja, koliko je verzija s Turbo-punjačem bila u stanju isporučiti na stražnje kotače, Nissan 200 SX istovremeno je zabavan i opasan automobil. No ukoliko s mozgom i bez kompleksa sjedate za volan, vožnja bi vas mogla podsjetiti na puno skuplje i jače modele koji su tijekom devedesetih dolazili na tržište.

Samim time vrijedi probati ovaj automobil, jer vozački gušt definitivno neće izostati, a i pretpostavka je da bi vas nakon samo nekoliko zavoja ovaj automobil sam po sebi mogao nagovoriti i na kupnju. Uostalom, prisjetite se samo raznorazne ekipe koja se nakon vožnji u ovom automobilu naučila driftati i od tog šutanja guzice po zavojima napravila trkaću karijeru i YouTube-kanale.

Dakle, ovo je stvarno jako zanimljiv automobil. I dizajnom i performansama, ali i kvalitetom izrade koja je definitivno na nivou Japana iz devedesetih. Odnosno, u prijevodu, na najvišem mogućem nivou.
… a tu su i za mene nikad prežaljeni „pop-up“ farovi koji i dan-danas izgledaju upravo onako kako treba.

Doduše, u današnje je vrijeme 200 SX u dobrom stanju izuzetno teško naći, pa bi vam troškovi održavanja mogli ispasti višestruko skupljima od količine gušta koji vam je ovaj automobil u stanju pružiti. Ali usprkos potencijalnim problemima, Nissan 200 SX “vrijedi svake lipe” (kako bi to opisao jedan prijatelj).

08. Mercedes-Benz 190E 2.3-16

Ako ćemo realno, Mercedesi s puno konja i za civilnu upotrebu nikad nisu bili „pogođeni“ automobili. Dotični su se na cesti često ponašali poput fotelja na koje se netko sjetio spojiti ogroman motor. I takav je slučaj posebice s AMG-ovim modelima koji su se na tržištu pojavljivali tijekom proteklih desetljeća.

No 190E 2.3-16 je drugačiji od takvog opisa.

Naime, za početak motor potpisuje tvrtka Cosworth, što garantira odlične performanse i dugotrajnost uz redovito održavanje. S druge pak strane prema nekim svjedočanstvima ovjes dijelom potpisuje čak i legendarni Ayrton Senna. A to već samo po sebi govori sasvim dovoljno.

Ovaj je automobil postavio i nebrojene rekorde, od kojih je možda najpoznatiji onaj koji podrazumijeva test izdržljivosti pri punom gasu, u sklopu kojeg je dotični model u komadu napravio preko 50,000 kilometara na slavnoj stazi Nardo u Italiji. Sve su to atributi s kojima se ovaj automobil mogao pohvaliti. Ali i samo dio priče o 2.3-16 verziji 190-ice. Jer ovaj Mercedes na mnogim poljima ima itekako izražen faktor iznenađenja.

No iako smo već po brojkama na papiru svjesni da je Cosworthov motor u stanju fascinirati performansama, svejedno je teško iz glave izbiti onaj sindrom „taksističkog auta“ kojem „Baby Benz“ itekako robuje. Stoga prvenstveno pokušajte maknuti sve te pretpostavke koje oko ovog automobila u ovom momentu možda imate. I vjerujte mi na riječ da će nakon otvaranja uma prema „Baby Benzu“ iz osamdesetih, vožnja za volanom verzije 2.3-16 ispasti jednom od najboljih koje ste ikada imali prilike doživjeti.

07. Volkswagen Golf Mk.2 Gti 16V

Ovaj automobil u našim krajevima nije potrebno posebno predstavljati, jer oni koji štuju marku i model jako dobro znaju o kakvom je automobilu riječ, dok „oni drugi“ ionako neće pokazati interes, ma što im se o „dvojci“ ispričalo.

Uglavnom, VW Golf Gti je u sklopu svoje druge generacije svijetu prikazao kako treba izgledati jedan savršeni „all-rounder“, tj. automobil za sve i svakoga.
Išao je odlično, te je izuzetno dobro držao cestu. Krasio ga je klasični dizajn baziran na nekolicini odlično razmještenih detalja i legendarno niski troškovi održavanja. A to je za jedan ovakav automobil definitivno veliki plus.

To naravno ne vrijedi za nešto kasnije inačice koje su na sebi nosile i sufiks G60, jer se ukratko radi o motoru s tzv. “G-laderom” koji je vlasnicima svojim konstantnim krepavanjem samo zagorčavao živote.
No pustimo sad G60 i vratimo se na (po mogućnosti KR) 16-ventilski motor i Golf 2 Gti pod čijim se poklopcem motora isti nalazio…

Kako sam već napisao, održavanje nije bilo skupo. I ako ćemo realno, malo se toga na ovim automobilima stvarno kvarilo samo od sebe. No pojedinih mana je ipak bilo, s time da je najveća svedena na činjenicu činjenicu da je Golfova “dvojki” čak i s tom legendarnom znakom na cestama bilo relativno puno, te da je tvornički primjerak u dobrom stanju praktički nemoguće pronaći. No ako kojim slučajem poznajete nekoga tko je u posjedu jednog takvog primjerka „dvojke“ s Gti-sufiksom, probajte se provozati. I garantiram da razočaranja bilo koje vrste neće biti ni na obzoru.

Samo bih savjetovao da pokušate izbiti iz glave sve eventualne asocijacije na Miliciju i bivšu državu, u sklopu koje je „dvojka“ bila sinonim za strogoću. Jer u protivnom nećete moći istinski uživati u onome što je Golf Gti u stanju ponuditi.

06. Opel Kadett GSi 16V

Praktički je nemoguće spomenuti Golf II Gti, a pri tome se ne sjetiti Kadetta GSi.
Vjerujte mi na riječ da je tako.

Zapravo bi spomenuti jedan bez razmišljanja o drugom bilo krivo poput posjeta ispovjedaonici od strane neke porno-dive, jer su ova dva automobila na tržištu bili direktna konkurencija. Pa iako to nitko iz službenih krugova oba proizvođača nikada otvoreno nije priznao, u svoje su vrijeme Golf i Kadett vodili tihi rat koji se kroz Gti / GSi verzije samo pojačao.

Realno gledano, Kadett GSi predstavlja jedan doista sjajan automobil, i pod haubom ima jedan od ponajboljih motora svih vremena (što ne čudi s obzirom na činjenicu da dotični potpisuje tvrtka Cosworth).
Samim time su i performanse bile na nivou, te su vlasnici očuvanih primjeraka ovih automobila doista imali čime biti zadovoljni. Pogotovo ukoliko se radilo o 16V-varijaciji na temu Kadetta GSi koji je na ulici djelovao poput kvartovskog nasilnika.

Problema s ovim automobilom u praksi zapravo i nije bilo. No s obzirom na činjenicu da ih je na našim cestama sredinom devedesetih bila hrpetina, Kadett GSi je ubrzo dobio status „građevinarskog automobila“. A potom i “krame” zbog toga što većina vlasnika svoje primjerke nije održavala kako treba. Zbog toga je Golf GTI ispao kudikamo poželjnijim automobilom, dok se Kadettu većina podsmjehivala.
Naravno, nezasluženo.

Uglavnom, tih je 150 konjskih snaga (u kombinaciji sa 16 ventila) i nenormalno visoko „crveno“ polje i dan-danas u stanju začuditi i fascinirati vozače. I to na pravi način.
Zbog toga sam usprkos vlastitim afinitetima Kadett stavio ispred Golfa. Jer za razliku od Volkswagena, koji je imao „ziheraški pristup“ i pokušao Golf „dva“ Gti učiniti najboljim od oba svijeta (pri tome podrazumijevajući performanse i trajnost), Opel takvog što nije pokušavao.
Dapače, „Adamovci“ su u sasvim normalan Kadett utukli nešto novaca, pozvali ekipu iz Coswortha da im pomogne napraviti motor, te sve zajedno upakirali pod poklopac motora nadajući se najboljem.

Samim time ovaj automobil pokazuje veći karakter od Golfa Gti, te je upravo to razlog zašto se našao na višoj poziciji.

Top 10 modernih klasika – 2. dio