ISTRAŽIVANJE: Koja je najbolja taxi-služba u Zagrebu?
Jeste li se ikada zapitali to pitanje?
Mi jesmo, pa u nastavku slijedi kratka recenzija svih Taxi-službi s kojima smo posljednjih tjedana imali doticaja.
Nemate automobil? Imate automobil, ali je u kvaru? Imate automobil, ali vam se ne da tražiti parking ili pak u sklopu večernjeg izlaska imate naviku popiti koju viška? Ne volite tramvaje, a još manje se volite smrzavati čekajući autobus negdje usred praznog grada?
Ako ste na ova pitanja odgovorili pozitivno, onda vam Taxi-služba doista predstavlja savršenu alternativu. No koju odabrati ponekad ispada pitanjem na koje je odgovor jednostavno nemoguće dati.
Ako ste jedna od onih osoba kojima je u pravilu svejedno, te vas vodi razmišljanje da kakav god bio, Taxi će vas prevesti od točke A do točke B, dok vi na stražnjem sjedalu tipkate na mobitel i dogovarate kavu ili poslovni sastanak, onda vam ovaj tekst neće puno značiti. No ako ste pak jedna od onih osoba koja voli razmisliti prije nego svoje zdravlje u sklopu svakodnevnog prometnog kaosa daje nekome u ruke (tj. u automobil), onda bi vas ova mala recenzija mogla zainteresirati.
Bilo kako bilo, ovo su moji dojmovi:
1. Taxi Cammeo:
Tvrtka koja je pod konstantnom lupom javnosti zbog možebitnog vlasništva našeg bivšeg ministra financija, koji je svojim piskutavim glasićem često najavljivao korjenite promjene u navikama poreznih obveznika, no onda se opustio i s jednim od najvećih dužnika otišao na godišnji odmor.
No to i nije toliko bitan dio priče, jer ako i jest vlasnik ove Taxi-službe, Slavko Linić je ionako dovoljno lukav da se to nikada ne sazna, pa o tome ni ne treba špekulirati.
Ono što mene zanima jest odakle stižu svi ti taksisti koji za Cammeo rade i kako se pobogu ne mogu naviknuti na relativno malen grad, što Zagreb definitivno jest.
Mislim, razumljivo mi je da netko tko u Zagrebu nikad prije nije živio ima problema sa snalaženjem, no nekim vozačima ove Taxi-službe ni navigacijski sustav ne pomaže baš puno, pa sam se nekoliko puta zajedno s vozačem našao u suprotnom smjeru neke gradske ulice. Tome u prilog ide i činjenica da se u Taxi-Cammeu jedno vrijeme zapošljavalo ljude koji nikad prije nisu obavljali sličan posao, što pak govori o profesionalnosti istih, te stoga ni ne čude raznorazne smiješne i potencijalno opasne situacije u kojima se klijenti bez većeg problema mogu naći.
Call-centar ove Taxi-službe ima formu i funkciju, no ukoliko vam npr. treba neko veće vozilo, dotična služba to nije u stanju ponuditi, jer imaju striktno definiran vozni park, pa je npr. nemoguće prevesti više od četiri čovjeka i nešto stvari ukoliko je to potrebno.
No najveća zamjerka call-centru je to što su djelatnici tamo očito poprilično nezainteresirani, te selektivno prihvaćaju informacije od strane klijenata, pa mi se tako jednom čak dogodilo da sam morao gurati Mercedes po snijegom prekrivenoj uzbrdici od 45%, jer djelatnica call-centra nije percipirala moju zamolbu da taksistu kaže da me čeka na glavnoj ulici.
Komunikacija s taksistima je također vrlo selektivna, te u nekoliko slučajeva nisam bio siguran kojim su jezikom taksisti ove službe pokušavali pričati sa mnom, no to nipošto ne predstavlja najveći problem.
Ono što pak predstavlja najveći problem svodi se na poimanje vlasništva nad automobilima u kojima dotični taksisti rade svoj posao, a zatim i nepoznavanje čak i osnovnih pravila ponašanja u prometu, što pak podrazumijeva i prometna pravila i prometnu kulturu.
Tu Taxi Cammeo definitivno uzima posljednje mjesto u sklopu konkurencije.
Taxi Cammeo u tome prednjači nad ostatkom konkurencije
Dodatni problem vidim u konstantnom izmišljanju „tople vode“ u smislu aplikacije za naručivanje, internetskog informiranja oko ovog ili onog, te oglašavanja na automobilima koje je provedeno na najgori mogući način. Dapače, sve čekam kada će se nakon preko stražnjeg stakla zalijepljene Nine Morić i svih mogućih veličina svjetlećih reklama na krovovima automobila ove Taxi-službe za volanom naći taksisti u uniformama SVIH prerađivača naftnih derivata u Hrvatskoj. Tako bi npr. INA mogla biti na desnom rukavu, CroDux na lijevom, a Tifon i Luk Oil s prednje i stražnje strane u kombinaciji s „manjim“ logotipima npr. osiguravateljskih kuća koje na jednoj fluorescentno-žutoj lenti poprijeko torza pišu jedan ispod drugog.
Isto vrijedi i za internetske stranice ovog pružatelja Taxi-usluga, na kojima uz sve žive i nežive nepotrebne informacije npr. nigdje nije istaknuta cijena usluga, što je zapravo tipično za „novokomponirane“ tvrtke koje misle da će time ispasti zanimljivije od ostalih.
Što se cijena tiče, Taxi Cammeo donosi sljedeće:
– poziv: 2,50 kn s mobilnog telefona, odnosno 1,25 kn s fiksne linije
– cijena starta vožnje iznosi 15,00 kn i unutar dva kilometra se taksimetar ne pomiče ni za lipu
– cijena po kilometru iznosi 6,00 kn
– cijena sata čekanja iznosi 40,00 kn za one kojima je takva usluga uopće potrebna
Prednosti ove Taxi-službe su:
– novi automobili
– brzo izdavanje računa
– sms-podrška pri narudžbi
– niska cijena za relacije ispod 2 km
Mane ove Taxi-službe su:
– manjak edukacije za osoblje
– najviša cijena po kilometru
– relativno beskoristan call-centar
– manjak prometne kulture taksista
– manjak iskustva taksista
Zaključak:
Usprkos novim automobilima, te samim time i maloj mogućnosti bilo kakvog kvara pri čekanju taxija ili pak za vrijeme vožnje, Taxi Cammeo nije ni približno san snova o kakvom se pričalo 2011. godine.
Dapače, nakon iznimno teških početaka i ružnih situacija kojima su taksisti te službe bili izloženi od strane monopolistički nastrojenih taksista koji su godinama prije nesmetano obavljali prijevoz klijenata po (često) vlastitim pravilima, ispada kao da se uprava tvrtke zajedno s vozačima jednostavno previše opustila.
U razloge ne bih ulazio, no rezultatno stanje su iznadprosječni automobili i odličan komfor, no s druge strane najviše cijene, te priučeni taksisti, u čijim sam se automobilima često hvatao za rukohvat na vratima, što zapravo nikome ne treba.
Ocjena: 5 / 10
2. Radio-Taxi Zagreb:
Tvrtka koja je tvrdoglavo i monopolistički pristupala tržištu do pojave konkurencije u obliku Taxi-Cammea, kada su njeni djelatnici od tvrdoglavih i monopolistički-nastrojenih, te zaštićenih djelatnika promovirani u bezobrazne i agresivne javne djelatnike. Tvrtka koja je godinama nudila Taxi-prijevoz bez ikakvih pravila, te koja je tek posljednjih godina uopće vrijedna spomena u bilo kojem smislu.
Automobili koji se unutar ove tvrtke koriste nemaju neko posebno pravilo. Dapače, izuzev četiri (ili pet) vrata na karoseriji nema nikakvih regulativa, što i ne bi bio neki veliki problem, da se velik broj tih automobila jednostavno ne raspada od starosti i dotrajalosti.
Za primjer bih naveo velik postotak automobila kojima na prednjem kraju udaraju kugle i(li) vilice proizvode čudnovate zvukove, što baš i ne ulijeva osjećaj sigurnosti – pogotovo ne na suvozačkom mjestu, gdje si čovjek nikako ne može pomoći ukoliko nešto pođe po zlu. Naravno da nisu svi automobili iz voznog parka takvi, no problem je u tome što nikad ne znate kakav će automobil i u kakvom stanju doći po vas. Tome u prilog ide i ukupna kilometraža, koja je kod nekih automobila u kojima sam imao prilike okupirati suvozačko sjedalo prelazila i pola milijuna kilometara, što pak samo po sebi govori puno.
Djelatnici su također nepoznanica, jer se također razlikuju prvenstveno po dobi i porijeklu, no što se pristojnosti tiče, ne mogu se požaliti niti na jednog taksista s kojim sam se imao prilike voziti tijekom posljednjih dana.
Što se pak profesionalnosti tiče, većina ih poznaje rute između polazišne i odredišne točke, te navigacijski sustav rijetki uopće imaju u automobilima, a još rjeđi ga zapravo koriste. Samim time kao putnik imam dozu sigurnosti, te ne moram gristi nokte od muke, kao što je to nekoliko puta bio slučaj s djelatnicima Taxi-Cammea.
Taksisti u sklopu tvrtke Radio-Taxi Zagreb većinom su profesionalci, koji iza sebe imaju mali milijun kilometara i samim time su u tom smislu najbolja opcija prijevoza od točke A do točke B, no s druge strane se nemoguće opustiti u automobilu koji sa svih strana lupeta i udara, što je u sklopu ove tvrtke nažalost čest slučaj.
Call-centar u pravilu funkcionira odlično, te nisam doživio nikakvih glupih pitanja poput „je li ulica u Zagrebu“, što istovremeno skraćuje vrijeme i smanjuje stres zbog tuđe gluposti i nepoznavanja tematike.
Vrijeme reakcije prvenstveno ovisi o blizini Taxi-stajališta, što je odlično, jer podrazumijeva i one taksiste koji su u pokretu u vašoj blizini, te se odazivaju na poziv koji im je u upućen. Samim time mi se nije dogodilo da Taxi čekam duže od dvije minute, što je odlično kada se čovjeku žuri.
Jedini nedostatak je nepostojanje sms-podrške, te naznačeno vrijeme čekanja Taxija nije precizirano izuzev od strane djelatnika u call-centru, što pak može i ne mora biti ispravan podatak. Samim time to postaje polje upita i nesigurnosti, no s obzirom na gore navedeno vrijeme odaziva, ne mogu reći da s time imam problem.
Komunikacija tijekom vožnje često je izuzetno zabavna, te podsjeća na frizerske salone u filmovima koji se radnjom događaju u nekom od ghetta u Americi. To naravno nije presudno. Čak nije ni bitno. No lijepo je znati da skoro uvijek postoji opcija skraćivanja vremena vožnje kroz priče o politici, prometu i ostatku dnevnih tema o kojima čitamo u tiskovinama i gledamo na dnevniku.
Ne znam za druge, no meni taj dio priče predstavlja jedno sasvim neobavezno urbano iskustvo i vrlo mi je zanimljiv. No to sam samo ja…
S druge strane, tj. kada bi mi palo napamet potražiti aplikaciju za naručivanje Taxija ovog pružatelja usluga, to ne bi bilo moguće, jer su na njihovim internetskim stranicama umjesto linkova na Facebook, YouTube i vlastitu aplikaciju za naručivanje, navedeni samo brojevi telefona i cijene poziva. Dakle, usprkos tome što će nekima takva internetska stranica biti smiješna i kritizirat će je s prijateljima uz kavu, „fak-of“ je svejedno plasiran svima onima koji s taksistima zapravo ne žele razgovarati, već radije tipkaju po svojim pametnim telefonima.
Dakle nema izmišljotina modernog doba i sličnih gluparanja, već su ovdje uz pokoju informaciju oko povijesti tvrtke i sličnih „bla-bla“ tekstova koje ionako nitko ni ne čita, navedene cijene usluga, što je savršeno u redu i izgleda transparentno.
Što se cijena tiče, Radio-Taxi Zagreb donosi sljedeće:
– poziv: 2,44 kn s mobilnog telefona, odnosno 0,63 kn s fiksne linije
– cijena starta vožnje iznosi 9,90 kn i ne uključuje kilometre
– cijena po kilometru iznosi 6,00 kn
– cijena sata čekanja iznosi 40,00 kn
Prednosti ove Taxi-službe su:
– taksisti s iskustvom
– snalaženje po gradu
– brzo vrijeme odaziva
– raznovrsnost voznog parka
Mane ove Taxi-službe su:
– relativno loše opće stanje tehničke ispravnosti voznog parka
– nedostatak sms-podrške call-centra
– neusklađenost taksimetara
– povremeno muljanje s računima
Zaključak:
Od „onih“ vremena do danas je za Radio-Taxi Zagreb nastupilo jedno novo vrijeme – vrijeme u sklopu kojeg postoji kultura i koje sa sobom donosi profesionalce koji znaju što rade i znaju se snalaziti po gradu uz minimalan faktor stresa za putnike.
S druge strane, povijest muljanja je i dalje pomalo prisutna, jer se svako toliko dogodi da taksimetar pokaže kunu-dvije više na bazi iste rute, te se svako toliko doživi pitanje „trebate li račun“, što ne treba posebno pojašnjavati.
Cijena starta vožnje je zbog nedostatka u nju uračunatih kilometara „gratis“ realno skuplja nego što je to slučaj s Taxi-Cammeom, no s druge kilometar vožnje košta jednako kao i kod Taxi-Cammea, dok je poziv u call-centar nešto jeftiniji.
Uglavnom, tijekom proteklih tjedana mogu reći da je ova Taxi-služba definitivno najsolidnija od svih koje se na tom dijelu tržišta danas nalaze.
Ocjena: 7/10
3. Eko Taxi:
Treća po redu je Taxi-služba koju bih zapravo trebao mrziti, jer se za početak na tržištu predstavlja kao „ekološki svjesna“, te dotičnu naklonost ekologiji i „zelenom Zagrebu“ pokušava svojim klijentima prodati kroz korištenje Toyote Prius kao osnovnog sredstva prijevoza. …a svi znamo što o Priusu mislimo na ovim stranicama…
No za razliku od inače, kada bi mi već na sam spomen te Toyote s opsesivno-kompulzivnim poremećajem laganja počele rasti bodlje na leđima, u ovom slučaju nemam ništa protiv. Dapače, na ove Priuse gledam kao na službene automobile, a službeni automobili su mi ionako totalno nebitni u svom općenitom smislu, pa ne vidim razloga da oko ovih uopće uzgajam mišljenje.
Iako je tvrtka Eko Taxi tijekom posljednjih godina nastupila na scenu kao jedna „ekološki-nastrojena“ tvrtka i dobila već nekoliko priznanja u tom segmentu, s time osobno nisam nimalo fasciniran. Ono što mene zanima jest obrazloženje činjenice da se uz Priuse u floti nalazi i nekolicina automobila marke Hyundai, koji baš i nisu ekološki svjesni, pa time ni sam naziv tvrtke ni flote i nema nekog pretjeranog smisla.
No pustimo sad to, jer su automobili unutar flote ove Taxi-službe većinom u odličnom stanju.
Idilično, zar ne?!
Vozači s druge strane imaju manje-više isti problem kao i oni koji su potpisali ugovor o radu unutar oglasno-prijevozničkih zidina tvrtke Taxi Cammeo. Dotični na raspolaganju imaju navigacijske sustave, no poput dečkiju iz Cammea, većina niti je profesionalno odabrala zanimanje taksista, niti se po Zagrebu snalaze nešto pretjerano dobro. Dapače, manje ulice i turistima ne baš atraktivni dijelovi grada i za ove vozače često ispadaju kamenom spoticanja, te je tu i tamo obavezno držati se za rukohvat na vratima. No u usporedbi s djelatnicima Taxi Cammea, ovi u Eko Taxiju barem znaju pričati hrvatski – barem koliko sam iz nekolicine vožnji unutar različitih vozila imao prilike vidjeti.
Call-centar ne predstavlja neki veliki problem s odazivom na poziv, no s obzirom na to da je Eko Taxi uvjerljivo najmanji pružatelj u usporedbi s gore navedenim dvojcem, teško je doći do nekog od slobodnih vozila. Npr. vikendom, kada pametni znaju da je bolje ostaviti automobil ispred zgrade, nego plaćati kazne zbog pijanstva ili pak nekoga putem iz omiljenog kluba osakatiti na cesti u sklopu neke prometne nezgode, ta misija pozivom na broj Eko Taxija ispada nemogućom. No to je jednostavno tako zbog male flote vozila, a ne zbog lijenosti i nezainteresiranosti djelatnika u call-centru, kao što je to slučaj s Taxi Cammeom.
Komunikacija tijekom vožnje nekako djeluje pola-pola, jer usprkos poznavanju hrvatskog jezika, taksisti ove službe imaju probleme sa snalaženjem u pojedinim dijelovima grada, te u tim momentima zakoni šutnje i koncentracije stupaju na snagu. No to i nije neki problem, jer tu je i navigacijski sustav u koji se svako toliko može pogledati, pa je relativno bezbolno voziti se unutar nekog od Priusa do odredišne točke. Naravno, to isto tako znači i da je bitno imati napunjenu bateriju vašeg pametnog telefona i neku od igara u pripremi, ili pak neku brbljavu osobu koja voli tipkati poruke, jer će vam u protivnom biti malo dosadno.
Internetska stranica ovog pružatelja Taxi-usluga postavljena je odlično, što za nekolicinu onih koji bez Interneta ne mogu predstavlja veliki plus. Unutar stranica nalazi se hrpa informacija o uslugama i svim ostalim segmentima s kojima Eko Taxi stupa na tržište, a tu su istaknute i cijene poziva, te one vezane uz samu vožnju. Dakle ukratko, Eko Taxi ima uvjerljivo najbolju, najljepšu i najinformativniju internetsku stranicu, što pak u ovo informatizirano doba u kojem živimo definitivno služi kao dobra reklama.
Što se cijena tiče, Eko Taxi donosi sljedeće:
– poziv: 2,49 kn s mobilnog telefona, odnosno 1,24 kn s fiksne linije
– cijena starta vožnje iznosi 8,80 kn i ne uključuje kilometre
– cijena po kilometru iznosi 6,00 kn
– cijena sata čekanja iznosi 43,00 kn
Prednosti ove Taxi-službe su:
– relativno novi automobili u odličnom stanju
– odlična web-stranica
– prijevoz kućnih ljubimaca (uz najavu)
– iznimno kulturno osoblje
Mane ove Taxi-službe su:
– manjak edukacije za osoblje
– najviša cijena sata čekanja
– malen vozni park
– manjak iskustva taksista
Zaključak:
Eko Taxi od početka nije imao velike apetite, već je svojom idejom samo htio biti drugačiji. OK, ja prvi to nikako ne bih mogao prožvakati, jer priču oko ekologije u kombinaciji s automobilima jednostavno nikako ne mogu prožvakati.
No kada sve te ekološke navode i nagrade stavimo na stranu, Eko Taxi je jedna sasvim solidna tvrtka koja bi s povećanjem voznog parka bez ikakvog problema bila najbolja na našem tržištu. …no ovako usprkos svim prednostima ipak spada na drugo mjesto, jer Taxi nam je potreban da bi s jedne strane vozili vlastite guzice na toplom, no s druge strane i da bi na vrijeme stigli tamo gdje smo krenuli, a s obzirom na malen vozni park i često čekanje i po desetak minuta, mislim da taj dio priče nije ispunjen kako treba.
No kako je krenulo, ne bi me čudilo da uskoro upravo ovaj pružatelj usluga Taxi-prijevoza ispadne najboljim.
Ocjena: 6 / 10
4. Taxi Zebra
Ovo je jedan od pružatelja usluga Taxi-prijevoza koji se naizgled probija na tržištu, no ako je suditi prema mojim iskustvima tijekom perioda ovog testiranja usluga unutar branše, rekao bih da se ne trude dovoljno.
Naime, call-centar sam od preko deset puta uspio dobiti samo jednom, a na stajalištu sam samo jednom imao prilike vidjeti Škodu Octaviju ove tvrtke, no taksist je nažalost spavao toliko čvrsto da ga ni topovi s Navaronea ne bi uspjeli probuditi. Stoga sam odustao i od vožnji u automobilima ove tvrtke, kao i od poziva upućenih njihovom call-centru.
Samim time ne mogu reći ama baš ništa drugo, nego da je taksist za volanom Octavije s tabletom u rukama i sa zemljom snova u glavi izgledao baš simpatično, što pak nije dobro za ovo „testiranje“, no s druge strane ispada simpatičnim „lajt-motivom“ za kraj teksta.
Ocjena: izostala zbog spavanja
Uglavnom, kada sljedeći puta budete u Zagrebu naručivali Taxi, pokušajte upijati dojmove od samog poziva do dolaska na odredište, jer moja iskustva ne moraju nužno biti generalno ispravna, pa bi i pokoji komentar „sa strane“ jako dobro došao.
