Who´s your DADSSy?
Znam, znam…ovaj je naslov na engleskom, a portal je hrvatski. No jednostavno nisam mogao odoljeti… Uglavnom, tema je trenutno (po tko zna koji puta) aktualna u Americi, ali koliko god da se Nada bavi najstarijim zanatom na svijetu, svejedno se nadam da neće proći dugo vremena do pojavljivanja ovog sustava na globalnom planu.
Svako toliko se osvrnem na nekoliko pojmova koji su usko povezani s apsolutnim idiotizmom zvanim „vožnja u pijanom stanju“, pa ovakva tema jako dobro dođe kao nastavak.
Što se ove teme tiče, ukratko bi se moglo reći kako se radi o (konačno) jednoj pametnoj inicijativi koju raznorazne agencije za sigurnost u prometu pokušavaju provući kroz svijest vozača, a dotična se svodi na suzbijanje pijanih ljudi u prometu. Naravno, da se kojim slučajem radi o još jednoj u nizu akcija i vizualno-tekstualnih ideja koje ne koriste ničemu, ne bih se osvrnuo na cijelu priču, no s obzirom na to da se radi o komadiću logično razrađene i korisne tehnologije, jednostavno me cijela priča ponukala da napišem ovaj tekst.
Naime, kako pijanaca za volanom ima u svim kutevima svijeta, te takvi egocentrični ljudi s viškom samopouzdanja bez problema i razmišljanja na dnevnoj bazi sjedaju za volan, moglo bi se reći kako je u današnje vrijeme vožnja u pijanom stanju jedna od najvećih epidemija vezanih uz promet. Tijekom posljednjih godina je stotine tisuća ljudi na cesti stradalo zbog takvih majmuna kojima nitko čak ni u 2018. godini nije uspio objasniti da vožnja u alkoholiziranom stanju nije baš normalna i poželjna pojava.
Raznorazna ministarstva, organizacije i udruge konstantno pokušavaju s malim milijunom kazni takvim pripadnicima svakodnevnog prometnog kaosa zabraniti vožnju u eteričnim stanjima, no sve su to uzaludni pokušaji koji samo troše vrijeme i novac, dok rezultati jednostavno izostaju.
Stoga je zdrava logika presudila svoj sili tehnoloških idiotarija koje se pod paskom sigurnosti danas ugrađuju u automobile.
Dotična tehnologija upakirana je u sustav DADSS (odnosno Driver Alcohol Detection System for Safety, kako bi to zvučalo u produženoj verziji) i kao osnovu djelovanja koristi svjetlost (da…dobro ste pročitali) – i to na dva načina.
Oni kojima svijet fizike (tj. optika, ako ćemo biti precizniji) nije jača strana vjerojatno se u ovom momentu grebu po tjemenu i pokušavaju shvatiti kakve veze svjetlost ima veze s pijanstvom, pa za takve odlikaše slijedi kratko pojašnjenje:
Prvi sustav koji koristi svjetlost u službi sigurnosti u prometu svodi se na niz radnji koje unutar samo jedne sekunde analiziraju zadah vozača. Dotični funkcionira putem senzora koji se nalazi na volanu ili u vratima na vozačkoj strani, odnosno kroz niz infra-crvenih zraka koje se unutar senzora pale pri sjedanju vozača za volan, te koje mjere količinu molekula CO2 i Etanola (koji je sastavni dio svakog alkoholnog pića).
S obzirom na to da su molekule etanola poprilično gušće od onih CO2, infra-crvene zrake će napraviti precizno očitanje broja jednih i drugih, te presuditi daljnjem razvoju situacije, odnosno hoće li vozač moći upaliti automobil ili ne.
U slučaju da molekula etanola bude više od onih kakve u obliku ugljičnog dioksida normalno izdišemo iz organizma, automobil će sam sebe imobilizirati, te će kroz nemogućnost paljenja motora pijanog telca natjerati da si pozove taksi ili krene pješke, što je u svakom slučaju bolje nego ga pustiti da u eteričnom stanju potencijalno ugrozi svoj i(li) nečiji tuđi život.
Drugi sustav također koristi infra-crveno svjetlo, ali na nešto drugačiji način, jer za razliku od onog prvog ne čita molekule CO2 i etanola, već koristi spektroskopiju u smislu dubinskog očitavanja sloja kože, kako bi otkrili količinu alkohola u krvi.
Naravno da senzori nisu postavljeni nasumično, već vrlo ciljano, odnosno na mjestima koja vozač mora dotaknuti tijekom procesa paljenja automobila, tj. na Start/Stop tipki ili pak na ručici mjenjača.
Sam senzor tijekom očitanja šalje snop infra-crvene svjetlosti prema mjestu dodira, te očitavanjem specifičnih svjetlosnih valnih duljina (u sklopu kojih se molekule etanola i opet posebno ističu) unutar sekunde registrira količinu alkohola u krvi ispod kože.
Uglavnom, rezultat je isti, odnosno ukoliko postoji višak molekula etanola, Start/Stop tipka neće pokrenuti automobil, ma koliko je vozač pritiskao.
Vrijedi spomenuti i kako oba sustava funkcioniraju po unaprijed zacrtanim parametrima koji prvenstveno u obzir uzimaju zakonske regulative, te se shodno njima kalibriraju. Dakle u prijevodu, u Americi će automobili odbijati funkcioniranje u slučaju da vozač ima iznad 0,8 promila alkohola u krvi, a u našim krajevima (zasad) isti sustav teoretski ne bi dozvoljavao paljenje automobila iznad 0,5 promila.
Tako bi se za svaku zemlju na svijetu moglo zasebno kalibrirati ovakav sustav, što je pak odlična vijest, jer više ne bi bilo izgovora ni oko čega vezano uz pijanstvo i korištenje automobila.
E sad…kako je ovo ipak tekst jednog hrvatskog autora kojem je jasno da u lijepoj našoj ništa nije imuno na prijevaru, vrijedi istaknuti jedan sitni detalj koji bi mogao neutralizirati sustav i pijanu budalu svejedno pustiti među ostatak cestovne populacije.
Naime, dovoljno je kraj sebe imati trijeznog „frenda“ koji sjeda za volan dok se auto ne upali, da bi zatim puno manje trijezan vozač isti pokrenuo s parkinga i tako prevario senzore. Naravno da će se pametni Hrvati sjetiti još sto i jednog načina da zavaraju ovakav sustav, no prije svega bi se trebali zapitati je li to doista potrebno i ne bi li bili sigurniji da ne pokušavaju.
Time se naravno apelira na savjest vozača koja je iz dana u dan sve upitnija i slabija, ali u idealnom svijetu ipak vrijedi apelirati na takve ljude prije nego nekog nedužnog „tošu“ spreme u bolnicu ili na groblje.
Bilo kako bilo, ovih se dana oko DADSS-sustava po tko zna koji puta lome koplja u Americi, gdje agencija NHTSA (odnosno National Highway and Traffic Safety Administration) na sve moguće i nemoguće načine pokušava tražiti „dlaku u jajetu“ prije nego ovom sustavu dozvoli široku primjenu, no vrlo je izvjesno da bi se ovakvi sustavi mogli jako brzo početi ugrađivati u automobile i tako (konačno) u praksi početi spašavati živote.
Problem je jedino u tome što su razrada i implementacija samog sustava poprilično skup procesi, pa je vrlo izvjesno da će se DADSS-sustav nalaziti u sklopu sigurnosnog dijela dodatne opreme, što pak i opet ostavlja otvorenu opciju sjedanja za volan s nekoliko promila alkohola u krvi, pa se samim time vrijedi zapitati u čemu je onda uopće poanta.
No s obzirom na manične pokušaje apeliranja na vozače, te svu silu zabrana koje iz godine u godinu bivaju sve rigoroznije, za pretpostaviti je da će se u moru polu-inteligentnih političara ipak naći netko s cijelim mozgom, te jednostavno narediti proizvođačima automobila da u sklopu standardne opreme ugrađuju ovakve sustave.
Sve drugo bi bilo uzaludno ili bolje rečeno (tj. “po naški”) sinkopa.
