Uskoro stiže Subaru WRX za „normalne ljude“
Kad se Japanci posluže izrazom „normalan“, moram priznati da se istog momenta zainteresiram za temu, jer ako ćemo realno, u Japanu doista ništa nije normalno. I to je super.
Japan – zemlja izlazećeg sunca u kojoj se tehnologija u sto i jednom polju isprepliće s tradicijom. Zemlja gdje je pornografija dovedena na rub zakona, ali je zato sasvim normalno vidjeti crtić u sklopu kojeg divovsko čudovište svojim pipcima „servisira“ 26 anime-cura odjednom.
Zemlja u kojoj je sasvim normalno živjeti po „kodeksu“ i istovremeno biti mafijaš (odnosno Yakuza) i ona u kojoj 14-godišnjakinje učenice u minicama kraćim od prosječne skakačice po stolovima nekog folk-kluba odlaze u školu na dnevnoj bazi.
Uglavnom, ako vas izuzev tone kulturoloških obilježja i savršene simbioze tradicije i tehnologije npr. privlači ideja tipki na wc-školjci ili pak karaoke i plesanje po raznobojnim svjetlećim pločama, Japan je mjesto za vas.
Automobili s oznakom „made in Japan“ za pojedina tržišta pomalo skrivaju vlastito porijeklo, jer drugačije u sklopu konkurencije pojedinih zemalja jednostavno ne bi opstali. No u Japanu velik broj automobila i dan-danas ostaje prepoznatljiv već iz aviona, te se prosječni auto-entuzijast tek pogledom na neke modele može itekako nasmijati, ali i ostati zatečen u najpozitivnijem mogućem smislu.
Uostalom, kako drugačije objasniti kompletnu „Kei“ klasu koja zbog malih motora i kratkih karoserija nekima djeluje kao da se sastoji od raznobojnih Tamagotchija? Ili pak kako npr. objasniti poimanje „Bosozoku“ stila i klubova koji ga prate? Nikako. To je Japan i tu opisivanje uopće nije potrebno, jer koliko god neke stvari nama na starom kontinentu bile lude i spaljene, u Japanu su sasvim normalne i samim time nema razloga za negodovanje i podcjenjivanje svega toga – tim više što se čovjek doista može nasmijati do suza na neke stvari.
E sad…Subaru WRX (STi) zapravo je odličan primjer kako Japan funkcionira, jer je sama srž ovog naizgled relativno pristojnog automobila zapravo je skrivena od pogleda.
Naravno da se u tipičnoj japanskoj maniri svog tog skrivanja ipak tu i tamo omakne pokoji pomalo vulgaran detalj na karoseriji i u sklopu interijera, no za WRX (STi) u tom smislu mogu bez problema progledati kroz prste, jer je u krajnjoj liniji riječ o automobilu koji svoje gene vuče iz prljavštine svjetskog prvenstva u Rallyju. Dakle usprkos promjeni naziva (jer Impreza više nije aktualna) Subaru WRX već godinama znači savršenu alternativu za sve one koji za volanom nekih pomodnih i ušminkanih automobila europskih proizvođača s pogonom na sva četiri kotača ne nalaze „ono pravo“.
To je naravno dvosjekli mač, jer Subaru WRX (STi) zbog toga ispada pomalo beskompromisnom igračkom za ljude srednjih godina čijim životima upravlja adolescent u njima, pa samim time prodaja ovog automobila i nije nešto što bilježi ogromne brojke. No s druge strane Subaru WRX (STi) zbog toga barem nećemo vidjeti kako ruši semafore po gradu i ubija ljude na nogostupu, jer se kupci ovog automobila mogu definirati kao auto-entuzijasti, a ne pozeri koji u trenirkama i s skoro dva promila alkohola u krvi pozerski divljaju po cestama.
Dakle izvana Subaru WRX (STi) za 2017. godinu ne donosi ništa pretjerano novo. Dizajn je manje-više isti kakav je i bio, te se u smislu eksterijera poradilo na tek nekolicini detalja. Naravno da bih u ovom momentu neke od njih mogao nabrojati, ali ovaj puta neću, jer je zabavnije nagovoriti cijenjeno čitateljstvo da se potrudi pronaći ih na fotografijama.
(da, zločest sam – takvo mi je jutro)
Interijer je s druge strane dobio nekolicinu igračaka viška, no izuzev „StarLink“ infotainment-sustava sa 6,2“ zaslonom u sklopu standardne, odnosno sa 7“ zaslonom na popisu dodatne opreme, velikih pomaka zapravo i nema. Kao dodani detalji dosad klasičnoj opremi tu se nalaze raznorazni senzori koji kumuju paljenju automatskom paljenju svjetala ili pak brisača ukoliko počne kišiti, te „One Touch“ sustav za otvaranje prozora koji svojim nazivom jako podsjeća na dane najglupljih mobilnih telefona na svijetu koji su umjesto baterije doista imali bateriju – i to onu AA. No revolucije definitivno nema.
Dapače, kada se sve zbroji i oduzme, rekao bih da se u ovom slučaju dogodila situacija u sklopu koje se hrpetina malih i većini skoro nevidljivih detalja spojila u jednu interesantnu cjelinu, pa ako već ni po čemu drugom, Subaru WRX (STi) ispada posebnim u tom dijelu priče.
Kako sam na početku priče o ovom dorađenom i unaprijeđenom modelu već rekao, ono najzanimljivije vezano uz ovaj automobil skriveno je od pogleda. Dakle radi se o detaljima koji se tiču mehanike i strujnih krugova, odnosno o čimbenicima koji više ili manje utječu na ono najbitnije – performanse.
Takvih detalja prema informacijama dobivenim od strane proizvođača ima mali milijun, no kako ipak nisam mehaničar, a u elektroniku se razumijem manje od Keruma u pravopis, neću ulaziti u detalje.
Dapače, spomenuo bih tek neke brojke u smislu snage od 305 konja i okretnog momenta koji od nekih 400 Nm maksimalnog okretnog momenta iz te snage proizlaze.
To je sve pak dovoljno za cca. 5 sekundi do stotke i maksimalnu brzinu od 250 kilometara na sat, što je pak sasvim pristojno – pogotovo ako se radi o šljunčanoj podlozi, na koju vlasnici ovog automobila bez problema zastrane češće nego oni koji sjede za volanom nekog stupidnog i nepotrebnog SUV-automobila (odnosno „terenca“).
Tehnologija je u cijeloj toj priči o snazi, performansama, agilnosti i upotrebljivosti igrala presudnu ulogu, no to je za Subaru već odavno poznato, pa ni oko toga ne treba trošiti previše riječi.
Samim time je zapravo sasvim dovoljno spomenuti sustave poput ATV (Active Torque Vectoring) i MMVDC (Multi-Mode Vehicle Dynamics Control) i onaj mehanički-potkovani dio cijenjenog čitateljstva može otići u WC na jutarnje veselje, dok ostatak čitateljstva zbog toga ima temu za raspravu s ekipom na kavi.
Izuzev svih tih strujno-mehaničkih pomagala, tu je još i nekolicina dorađenih dijelova mjenjačkog i pogonskog sklopa, BBS-kotači promjera 18“, te kočioni sustav koji potpisuje tvrtka Brembo, koji baš kao i kotači dolazi kao opcija za Subaru WRX STi.
Uglavnom, reklo bi se da ni tu nema nekih pretjerano velikih evolucijskih pomaka, no i opet vrijedi zaključiti kako zapravo ogroman broj malih stvari čini jednu veliku i zanimljivu cjelinu.
Zbog toga Subaru WRX (STi) kao automobil i dalje ima smisla – ma koliko se milenijalci oko toga bunili.
Iako je Subaru WRX (STi) kao model u ovakvom stanju najavljen za prodaju u 2017. godini, nekako mislim da će prodaja ovog „apdejtanog“ modela krenuti puno prije toga.
Iz Subarua kažu da se već bilježe neke narudžbe, ali tome ne treba pridavati neku pretjeranu pozornost, jer ljudi koji unaprijed plaćaju neki automobil i prije nego su ga vidjeli uživo za mene jednostavno nisu normalni.
No možda u tome i jest problem, jer Subaru već godinama kroz performanse i tehnologiju pokušava apelirati na sve te nenormalne ljude koji dane najradije provode u blatu i prašini, pa se iz tog razloga priča okrenula prema onim „normalnim“ pripadnicima ljudskog roda i sad se odjednom u brošurama navode čak i detalji poput „unaprijeđenih uzglavlja prednjih sjedala“.
Samo se bojim da zbog svega toga WRX (STi) ne izgubi dio svog karaktera, no ako pitamo Japance, nekako ipak čisto sumnjam da će se to dogoditi.
I zato je ovaj automobil i u 2016. (odnosno 2017. godini, ako ćemo vjerovati brošurama) usprkos manama vrijedan obožavanja.
