Tvrtka De Tomaso postala je vlasništvo Kineza
S jedne mi je strane izuzetno drago da postoji mogućnost oživljavanja tvrtke koja je svijetu automobila podarila nikad prežaljenu Panteru, no moram priznati da se s one druge zapravo pitam je li to nešto dobro ili loše…
De Tomaso – to slavno prezime Argentinca po imenu Alejandro i tvrtka koja je u svijetu automobila između ostalih podarila legendaran model Pantera.
Tvrtka svoje prve dane postojanja bilježi još u davnoj 1959. godini, kada je Alejandro De Tomaso u Modeni (dakle nedaleko od Ferrarija) započeo s gradnjom tvornice automobila. Ideja je bila na tržište ponuditi nešto doista posebno, no po izlasku prvog modela pod nazivom Vallelunga bilo je jasno kako De Tomaso mora još jako puno papati da bi se približio Ferrariju u domeni sportskih automobila.
Naime, De Tomaso Vallelunga je kao model nazvan po slavnoj stazi svijetu predstavljen 1963. godine. Genijalci iz ove tvrtke su se iza zatvorenih vrata igrali s aluminijem, te su stvorili jedan ultra-lagan automobil koji je sa svojih 104 konja mogao potegnuti cijelih 215 kilometara na sat. No ubrzo nakon primitka prvih narudžbi za ovaj automobil nastala su dva problema.
Prvi je bio u cijeni proizvodnje s obzirom na aluminij, a drugi se svodio na motor transplantiran iz Fordovog modela Cortina, koji je bio pouzdan otprilike koliko i hrvatska socijalna politika, te je palio rjeđe nego Zdravko Mamić plaća porez.
Samim time Vallelunga nije bio ni približno najpopularniji model ove tvrtke, čemu svjedoče malobrojni proizvedeni primjerci plasirani na tržište.
Nakon relativnog neuspjeha modela Vallelunga g. De Tomaso ipak ne odustaje od svojih zamisli, pa na red dolazi model Mangusta.
Relativno dopadljiv automobil čiji dizajn potpisuje Ghia bio je baziran na dijelovima šasije svog prethodnika, no za razliku od Vallelunge, ovaj je model nazvan po mungosu imao Fordov 289 V8-motor, koji je sa svojih 4,7 litara zapremine brojao ukupno 306 konjskih snaga.
Time je De Tomaso Mangusta ispao itekako sposobnim sportskim automobilom koji je zbog svojih sposobnosti u određenim momentima čak zasmetao i Fordu (od kojeg su dolazili motori), pa je za američkom tržištu Mangusta bila opremljena s Fordovim 302 V8-motorom koji je raspolagao s ukupno 221 konjskom snagom.
Proizvedeno je ukupno 400, a u današnje vrijeme je na svijetu preživjelo još nekih 250 primjeraka ovog zanimljivog automobila koji je u svoje vrijeme raspolagao s hrpetinom konja, no i s jako lošim rasporedom težine i ekstremno niskom šasijom, pa je popularnost tog modela bila u padu od 1966. do 1971. godine, kada je ova tvrtka proizvela prve primjerke legendarnog modela Pantera.
Oni koji za ovaj legendarni automobil nisu nikada čuli jednostavno se ne mogu nazivati auto-entuzijastima, jer De Tomaso Pantera je usprkos svim svojim manama (a bilo ih je koliko god treba) postigla apsolutno kultni status i u današnje vrijeme slovi jednim od najpoželjnijih sportskih automobila iz nekih davno minulih vremena.
Pantera je svijetu prvi puta prikazana 1970. godine na salonu automobila u New Yorku. Inicijalni dizajn potpisuje Ghia, centralno-smješteni motor potpisuje Ford, a nekih 7,000 primjeraka ovog sportskog automobila unutar čak dva desetljeća proizvodnje govore sve ostalo što je bitno.
Uglavnom, prvi su primjerci Pantere bili pogonjeni Fordovim 5,8-litarskim „Cleveland“ V8-motorom, što u prijevodu znači ukupno 330 konjskih snaga iz 5,752 „kubika“ zapremine.
Uz takve je brojke Pantera bila sposobna potegnuti do maksimalne brzine od 256 kilometara na sat, što za početak sedamdesetih možda i nije najsjajniji rezultat, no svejedno dovoljno brzo čak i prema današnjim standardima.
Mnogi zaljubljenici u svijet automobila reći će kako je Pantera jedan od onih automobila koji su već zbog samog dizajna apsolutno vrijedni obožavanja, a tome ide u prilog i nekolicina slavnih ljudi koji su ovaj automobil imali u svojim garažama. Uglavnom, tijekom svog životnog vijeka uz mnoge nepoznate zaljubljenike u brzinu Panteru su obožavali Elvis Presley i (kasnije) Sylvester Stallone (koji je svoj primjerak zbog konstantnih problema upucao s dvocijevkom ispred ulaznih vrata u garažu).
Da…problemi su pratili ovaj automobil u svim godinama proizvodnje, no zaljubljenici u karoseriju koju potpisuje Ghia (odnosno kasnije Marcello Gandini) punih je dva desetljeća slovila kao jedan od najpoželjnijih sportskih automobila na svijetu.
Tijekom proizvodnje Pantere tu se negdje pojavio i model Longchamp, a po završetku ere koju je za De Tomaso označila Pantera, na svijet je stigao i model Guará, no ta kombinacija Forda, BMW-a i nekolicine originalnih ideja nije bilo dovoljno da tvrtka ostane interesantna kupcima i investitorima.
Uglavnom, kako su rijetki proizvođači takvih automobila ulaskom u novi milenij uspjeli preživjeti, tako je i tvrtka De Tomaso malo pomalo propadala. Od 1993. do 2004. godine svako malo je g. De Tomaso morao prodavati dijelove vlastitog poslovanja, pa je tako prvo prodana tvrtka Maserati, čiji je De Tomaso bio vlasnik od 1976. godine, a zatim je i tvrtka Moto Guzzi došla na red za prodaju.
Sve je to „odrađeno“ samo zato što je vizija opstanka kompanije De Tomaso i dalje živjela, no kada se 2004. godine tvrtka otišla u vode likvidacije, za osnivača iste priča je naglo završila.
Tijekom 2009. godine je tvrtka De Tomaso dobila novog vlasnika u obliku gospodina pod imenom Gian Mario Rossignolo, koji je prepun lijepih riječi i odličnih planova kupio sva prava vezana uz ovu slavnu tvrtku, te joj podario novo ime: De Tomaso Automobili s.P.a. Apsolutno maštovito, zar ne?!
Dapače, toliko maštovito, da je tijekom samo nekoliko godina dotični gospodin uspio razoriti i ono malo što je ostalo od ovog slavnog imena i tvrtke koju to ime opisuje.
Naime, u maniri tipičnog talijanskog poslovanja, prvo su se tražila sredstva za spas tvrtke, no kako spasa nije bilo, tako se g. Rossignolo odlučio gurnuti ruku u kasicu-prasicu i iz nje izvući preko 7,5 milijuna eura vladinih novaca.
Vlada se nakon nekog kratkog vremena zapitala gdje su njihovi novci, pa kako odgovora nije bilo, g. Rossignolo je lijepo završio na sudu, a za tvrtku je pokrenuta mašinerija koja na kraju priče znači bankrot.
Uglavnom, tako je sredinom 2012. godine priča oko tvrtke De Tomaso konačno završena.
Tijekom posljednjih godinu-dvije, tvrtka De Tomaso se ponovno počela spominjati u javnosti – prvo u kontekstu BMW-a (s obzirom na nekadašnju suradnju između te dvije tvrtke), a zatim su te špekulacije ugašene i na listi zainteresiranih su se na prvom mjestu pojavili Kinezi.
Dotični su pričekali konačan rasplet pregovora sa švicarskom investicijskom grupacijom „L3 Holdings“, pa kako su Švicarci izvodili „bijesne gliste“ i nikako nisu uspijevali ispoštovati svoje financijske obligacije.
Kada je taj dogovor od 2,2 milijuna eura propao, Kinezi iz konzorcija pod nazivom „Consolidated Ideal TeamVenture“ su lijepo spakirali nekoliko vreća i talijanskom trgovačkom sudu platili nekih milijun eura, te se time dočepali intelektualnih i ostalih prava koja se uz ovu slavnu tvrtku vežu.
Razlozi kupnje ove slavne tvrtke vidljivi su već iz aviona, a uz popratni tekst koji kaže da „Jedan od odvjetnika sa strane kupca najavljuje kako „Ideal TeamVenture“ planira proizvodnju automobila pod nazivom De Tomaso na prostoru narodne republike Kine“.
Hmmm…
Znači li to da su se Kinezi iz ovog konzorcija ovim potezom odlučili svojim proizvodima dati malo „stila“, ili pak samo prljanje očiju javnosti koja prati svijet automobila u Kini.
Mislim da je to sasvim legitimno pitanje, s obzirom na to da je ovo prvi takav potez na koji se netko iz Kine ikada odlučio. Uostalom, oni koji prate naš mali internetski kutak posvećen automobilima itekako dobro znaju koliko smo se puta dotaknuli Kineza i njihovih upornih kopiranja svega i svačega iz ostalih dijelova planete. Samim time i slijepcu postaje jasno kako ovo pitanje nije bilo postavljeno zbog nekih niskih strasti, već iz jednostavnog skepticizma prema sljedećem potezu koji će ovaj konzorcij kad-tad povući.
Zapravo bi bilo predivno da se ponovno pokrene proizvodnja Pantere u obliku u kojem smo je navikli obožavati, jer Kinezi ionako imaju sve potrebne materijale da bi se u takvom pothvatu uspjelo.
Originalni planovi, sheme i ideje i dalje su na dohvat ruke, pa ukoliko ne bude štednje na materijalima i pojedinim dijelovima, nova bi (stara) Pantera mogla ispasti upravo ono što svijetu danas treba – povratak korijenima pravog sportskog automobila čiji tvorac jest poslovnjak, no s druge strane i sanjar. Jer ako ćemo sve vezano uz automobile prenijeti u javu, uskoro za automobilima više neće biti ni potrebe.
Samim time ispada apsolutno smiješnim da bi kopiranju skloni Kinezi konačno mogli imati prste u nečem ne samo originalnom, već u današnje vrijeme i unikatnom. Ne znam hoće li to biti epilog ove tragične priče s elementima fascinacije, no bilo bi lijepo da tako bude.
…a ako i ne bude, svejedno je lijepo znati da na svijetu postoji još ljudi koji nisu zaboravili na malenog proizvođača snova pod nazivom De Tomaso.
