Što nova KIA Optima i Michael Jackson imaju zajedničkog?
Hm…ovaj puta bih najave vezane uz ovaj model uzeo s određenom dozom suzdržanosti.
…a evo i zašto.
S obzirom na to da se ove korejske marke automobila i ne sjetimo baš toliko često, pretpostavka je da se oko pojedinih modela koje KIA iz godine u godinu potpisuje još nisam izjašnjavao. No to bi bila kriva pretpostavka, jer ProCeed smatram poprilično dobrim omjerom uloženog i dobivenog, dok mi se Optima od prvog dana kao automobil izuzetno dopala.
Doduše, kao i mnogi od vas (priznali to sebi ili ne), na ovu sam marku gledao s podsmjehom i jednostavno ništa s potpisom „Made in Korea“ nisam shvaćao ozbiljno.
Razlog tome prvenstveno leži u činjenici da korejski automobili jednostavno ne izazivaju nikakve emocije, a to u prijevodu znači svojevrsnu bezličnost i manjak inspiracije, što pak nikako ne podnosim.
To naravno ne znači da su korejski automobili generalno loši, manje kvalitetni ili bilo što drugo u tom stilu, već jednostavno ne vidim poantu automobila u kojem sjedim svjestan da je dotični napravljen u nakladi od nekoliko stotina tisuća komada samo zato što je to nekome posao i skoro isključivo zbog zarade.
Čast izuzecima, no u pravilu ih iz Koreje dolazi jako mali broj.
Prvi susret s nekim od modela koje KIA proizvodi bio je prije poprilično dugo vremena, kada sam za volanom modela Sportage na Sljemenu izvlačio kolegu iz snijega. Moram priznati da sam bio ugodno iznenađen funkcioniranjem automobila, no taj je dojam „velike naklade“ bio prisutan i tada.
Tijekom godina je KIA na tržište izbacila nekolicinu modela koji su zbog cijene ispadali alternativom svemu onome što Japan i Europa izbacuju na tržište, no dojam je i dalje bio prisutan.
Isto je bilo i kada sam prvi puta sjeo u ProCeed GT, za koji mogu reći da ide sasvim pristojno, te se u vožnji ne ponaša ništa lošije od bilo kojeg drugog GTI-automobila nove generacije.
Samim time je čak i gore navedeni dojam vezan uz hiper-produkciju bez nekog posebnog razloga nestao, no problem je bila cijena i nekolicina detalja koji su se jednostavno činili suvišnima.
Ista situacija je vezana i uz model Optima, koji je izuzev naziva (koji podsjeća na liniju ulja iz bivše države) jedan itekako zanimljiv i impozantan automobil.
Doduše, prednji kraj se čini malo pretilim (da se kulturno izrazim) i oni kromirani dijelovi koji preko „C“ mosta spajaju rubove krova sa stražnjim dijelom automobila izgledaju blesavo i pretjerano. No izuzev toga je Optima jedan od onih automobila koje uvijek rado vidim na cesti.
Interijer je također jedno udobno i ugodno mjesto, te ne pati od loših materijala, prekomjerne količine tvrde plastike i svih onih divnih detalja kakvi su u sklopu korejskih automobila znali biti uvezeni iz devedesetih.
Dakle, KIA Optima je od samog početka jedan sasvim solidan automobil koji bez problema može konkurirati nekim puno razvikanijim europskim modelima, odnosno mogla bi kada ne bi postojao jedan „mali“ problem.
Naime, KIA Optima u smislu motorizacije ispada jednim iznimno blijedim automobilom. Dapače, ta je bljedunjavost toliko očita, da je ovaj model moguće usporediti jedino s tonom kože pokojnog Michaela Jacksona.
Mislim, u sklopu novog milenija proizvesti automobil koji u ponudi kao najjaču opciju ima 2-litreni benzinski motor koji razvija nekih 160 konja, više je nego smiješno – pogotovo ako se u obzir uzmu „demonstracije sile“ s R, ST, MPS i ostalim oznakama kakvima su tu i tamo skloni Volkswagen, Ford, Mazda i ostatak svite unutar kategorije automobila u sklopu koje se Optima nalazi kao konkurent.
Samim time KIA Optima za mnoge nije shvaćena ozbiljno, jer usprkos nešto nižoj cijeni u odnosu na konkurente KIA s ovim automobilom nije baš do kraja pogodila ukus Europljana, što se pak reflektira na prodajne rezultate.
Nova je generacija ovog modela već u prodaji na području Koreje i SAD-a. Doduše, u tim dijelovima svijeta se Optima naziva K5, no to nije bitno za ovu priču. Ono što pak jest svodi se na najavu oko dolaska ovog automobila na europsko tržište.
KIA u sklopu najava već mjesecima izbacuje floskule poput „opsesije oko kvalitete izrade interijera“ i „nove dimenzije agilnosti unutar klase“, no ako ćemo realno, sve te navode ne treba shvaćati doslovno.
Da, interijer je već prema prvim fotografijama ispao itekako zanimljivim, pa vjerujem da će kupci u njemu doista moći uživati, no jednostavno nisam u stanju provariti nikakve opsesivno-kompulzivne sindrome i svojevrsnu megalomaniju vezanu uz sastavljanje popisa serijske opreme i slično.
Zašto? Jednostavno zato što to u svijetu automobila više ne postoji.
Dizajnom je Optima zapravo ispala poput redizajnirane verzije modela kakav nam je svima već otprije poznat. Samim time svaka sličnost s prelijepim konceptom pod nazivom Sportspace ispada sasvim slučajnom, što će (vjerujem) razočarati mnoge s obzirom na salve najava vezanih uz milijun i jednu sličnost s dotičnim konceptnim automobilom.
No to nipošto ne znači da je nova Optima ružan automobil, već samo pomalo bljedunjav, što s jedne strane nastavlja tradiciju prijašnjeg modela, no s druge nema smisla.
Kromirane letvice na krovu i dalje su prisutne, pa ih je bez problema moguće nazvati nepromišljenim detaljem koji su dizajneri uzeli kao nešto bitno, ali s obzirom na sklad koji u smislu dizajna ovog modela prevladava, te sve sile ukusno dizajniranih detalja, nova Optima djeluje kompleksno i kompletno.
Da, sindrom kože pokojnog „kralja Pop-glazbe“ je i dalje prisutan, no u puno manjoj mjeri nego je to bio slučaj s aktualnim (da ne kažem „starim“) modelom.
E sad…čovjek bi pomislio da će se zbog ignoriranja koncepta Sportspace glavni i odgovorni ljudi ispred ove marke potruditi s inženjerima iskupiti, te sklepati neki barem polovično interesantan motor, no od toga ni za ovu generaciju Optime (barem zasad) nema ništa.
Tako su u ponudi ostali manje-više otprije poznati motori koji su u novom modelu svoje mjesto našli u malčice recikliranom izdanju.
Pod time prvenstveno podrazumijevam Diesel-motor koji sa svojih 1,7 litara zapremine podsjeća na Opel Astru iz 1998. godine, a zatim je tu i već prije spomenuti dvolitreni motor koji i dalje razvija nekih 160 konja i možda i jest napravljen po najnovijim standardima, no nazivno ne sadrži nikakve tragove koji su danas aktualni u svijetu automobila. Dakle, Turbo-punjači, kompresori i slične stvarčice u sklopu ovog automobila jednostavno ne postoje, što je tragikomično.
Doduše, KIA se hvali i najavljuje „sportsku izvedenicu“ Optime unutar godinu-dvije, no što će biti od toga, u ovom momentu nitko ne može tvrditi.
Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, KIA Optima izgleda dovoljno zanimljivo da privuče neke nove kupce. Zatim ispada „na nivou“ po pitanju tehnologije, opreme, ergonomije i svih ostalih za tu klasu bitnih segmenata, što će zasigurno za mnoge presuditi odlasku u neki od salona koji na tržištu djeluju kao koncesionari ove marke.
No KIA Optima zbog motora i tek nekih detalja svejedno nikada neće prijeći iz automobila u predmet obožavanja, jer u krajnjoj liniji živi u grijehu koji podrazumijeva bezličnost, a to je pak nešto što štovatelji Bogova automobilske industrije (odnosno auto-entuzijasti) ne praštaju i ne zaboravljaju tako lako.
Amen.
