Štedljiva gadost koju potpisuje Honda
Samo dan nakon Toyote se i Honda oglasila sa svojim automobilom pogonjenim gorivim stanicama. Pa evo kako to izgleda…
S obzirom na činjenicu da se već odavno zna kako u sklopu našeg malog internetskog kutka posvećenog automobilima ne postoji totem na kojem se štuju hibridi i električni automobili, mislim da ne treba ponovno apostrofirati takve stavove i ispadati dinosaurom.
Dapače, dovoljno je reći da nas takvi automobili najčešće samo dobro nasmiju, te ih već samim time ne možemo shvatiti niti ozbiljno, a kamoli kao neku hvale vrijednu alternativu klasičnim motorima na koje smo do prije nekoliko godina navikli.
No voljeli mi sve te „alternativne“ tehnologije ili ne, te nalazili u njima sto i jednu prednost ili manu, činjenično stanje govori o tome da su hibridi i automobili na struju itekako prisutni i da neće otići baš tako brzo.
Kada je Toyota prije nekoliko mjeseci čvrsto najavila koncept FCV, koji je umjesto hibridne ili električne tehnologije raspolagao motorom koji „troši“ gorive stanice, nisam to baš jako ozbiljno shvatio, no inženjeri u Toyoti su se očito prihvatili posla, pa je shodno tome model Murai spreman za proizvodnju i na tržištu će se pojaviti sredinom 2016. godine.
To je naravno veliki zaokret u smislu utilizacije jedne naizgled svemirske tehnologije u sklopu automobila, te bi vozačima diljem svijeta Toyotin model Mirai mogao biti savršen kompromis između potrošnje i cijene goriva.
…ili možda ipak ne bi…
Naime, tek jedan dan nakon optimističnih izjava za javnost u kojima je Toyoda-san jako dobre volje objašnjavao pojmove poput budućnosti, vizije i tehnologije, na scenu stiže Honda koja bez ikakvih pjesničkih izričaja prezentira svoju viziju automobila pogonjenog gorivim stanicama.
Dotični model naziva se FCV, što ne samo da je neinventivno, već služi i kao prikaz kronične lijenosti i manjka razmišljanja, s obzirom na činjenicu da se i Toyotin konceptni automobil donedavno tako nazivao.
Iako je u ovim momentima Honda FCV (da ne bi bilo zbunjenih) još uvijek u konceptnoj fazi, iz ove tvrtke stiže direktno obećanje da će ovaj model biti na tržištu do ožujka 2016. godine.
Takva informacija je zasigurno uzdrmala i ljude u Toyoti, s obzirom na to da je njihov model u sklopu iste tehnologije motora na tržište predviđen tek nekoliko mjeseci nakon Honde. No to su nebitni detalji koji ionako samo naglašavaju početak još jedne revolucije u svijetu automobila, pa samim time, baš poput sto i jedne revolucije dosad, nekako i ne vidim da bi to dugoročno gledano ikome moglo biti bitno.
Dakle Honda FCV je poput Toyote FCV i dalje u konceptnoj fazi, te je Toyota u ovom momentu u prednosti samo zbog naziva kojim je konceptna inačica preimenovana u stvarni model.
Sve drugo je u ovim momentima „tu negdje“, a i cijela je priča još uvijek pomalo teoretskog tipa, pa samim time niti nije za očekivati milijun detalja i navoda. No neki detalji svejedno postoje, a prema svemu sudeći u ovom slučaju idu u korist Honde.
Naime, za početak se Honda hvali s riječima „FCV će biti prvi automobil na svijetu koji će moći udobno prevesti četiri osobe“.
To naravno zvuči kompletno idiotski kada se ovako izvuče iz konteksta, no to sam napravio namjerno, dok tekst koji slijedi u nastavku zapravo objašnjava u kojem smjeru priča oko udobnog smještaja četiri osobe (što nadam se ne podrazumijeva punicu) zapravo ide.
„Za razliku od dosadašnjih pokušaja utiliziranja ove tehnologije, te velikih spremnika za gorivo, FCV će zbog kompaktnih dimenzija spremnika smještenog pod poklopac motora imati dovoljno mjesta za četiri osobe u kabini“. To bi bila kompletna priča vezana uz ovaj navod i ako se mene pita cijela priča zasad zvuči obećavajuće.
Osim hrpetine mjesta u kabini, Honda FCV se doista može pohvaliti sa spremnikom za gorive stanice, jer izuzev kompaktnih dimenzija i visokog pritiska u sklopu kojeg se cijeli sustav zapravo nalazi, impresivne bi trebale biti i brojke koje cijelu priču prate. Dapače, ne samo impresivne, već i impresivnije od onih koje je Toyota ispričala u sklopu svojih najava za koncept FCV, odnosno model Mirai.
Sva ta impresivnost podrazumijeva oko 700 kilometara sa samo jednim punjenjem, s time da je samo vrijeme punjenja u odnosu na Toyotu još malo smanjeno, te bi za punjenje praznog spremnika do faze punog trebalo odvojiti maksimalno tri minute.
To je naravno milijunima godina daleko od „alternative“ u smislu električnih automobila, koji se satima pune i poput starih mobitela ostaju prazni nakon pola sata upotrebe, tako da se faktor stresa smanjuje na najmanju moguću mjeru, te od ovakve tehnologije i automobila doista čini nešto poželjno.
…ili možda ipak ne…
Mislim, sve je to divno i krasno. Štedljivo, ekološki svjesno, što podrazumijeva raspjevano drveće, vesele Delfine i vjeverice koje plešu Lambadu i dijele čokoladu s lješnjacima. S druge strane i vremenski isplativo, što bi pak moglo pomoći da se roditeljima oslobodi vrijeme i da se današnja djeca barem dijelom počnu odgajati izvan granica Interneta. No s treće strane sve zajedno i ne izgleda baš toliko predivno, a razlozi su jednostavno u tome što je poput Toyote i Honda napravila ružan tehnološki iskorak u budućnost.
Iskreno ne razumijem zašto „revolucionarni“ automobili uz takve ogromne tehnološke pomake skoro obavezno nose i kronični manjak estetskih vrijednosti i izgledaju kao da su ih crtali adolescenti na tulumu između dva neobavezna seksa i nakon konzumacije Absinta.
Doista mi nije jasno čemu sve te uglate plohe i detalji na kojima se s jedne strane jasno vidi želja dizajnera za definiranjem imidža, no s druge strane i neuspjeh po tom pitanju, jer sve zajedno kroz detalje izgleda odlično, no u globalu ne izgleda nikako.
Moram priznati da bih radije prolazio vazektomiju jednom tjedno uz slušanje najvećih hitova Turbo-Folka, nego svakodnevno prilazio grdobi od automobila poput ove Honde ili (još gore) Toyote Mirai, ma koliko štedljiva i tehnološki napredna ona bila u svom postojanju.
Uz ružnoću takvih automobila isto mi tako i nisu baš pretjerano jasni nazivi dotičnih, jer Honda FCV i Toyota FCV zapravo i ne podsjećaju toliko na nazive konceptnih automobila, koliko na skraćenicu naziva neke političke stranke ili pak na neku laboratorijsku pretragu.
Zapravo sve čekam kada će se na tržištu početi pojavljivati automobili poput Volva WTF, Suzukija RTFM ili pak Opela LOL, no to se pak nikad neće dogoditi zbog toga što bi takve skraćenice predstavljale svojevrsnu zabavu i otkačenost kojoj u današnjoj auto-industriji očito nema mjesta.
Samim time su ovakvi automobili na neki način vrijedni divljenja, no s druge strane nas sve zajedno samo još jednom podsjećaju koliko sami sebi bespotrebno kompliciramo živote, što pak rezultira s ružnim stvarima.
No (i) to je budućnost…
