Saudijska Arabija i ulazak u 21. stoljeće
Eto, i to se malo-pomalo počelo događati…
Iako učenje kaže kako je religija u svom općenitom smislu nešto super, divno i krasno, realnost ide u korist one stare narodne koja kaže kako je „religija korijen svakog zla“. Razloga „za“ i „protiv“ te teze ima mali milijun i ne bih ulazio u detalje oko cijele priče, jer već realnost govori dovoljno.
Dogme, zabrane, raznorazna maltretiranja na ovoj ili onoj osnovi – sve su to aktualnosti s kojima se odlikuju brojne religije diljem svijeta i ako se mene pita, problem nije u samim religijama i njihovim postavkama, koliko u ljudima koji po njima iz ovog ili onog razloga žive.
Mislim, iskreno sumnjam da je bilo kojem božanstvu bitno jedemo li mi svinjetinu, piletinu ili ribu. Svejedno je i kako izgleda odjeća kakvu nosimo na sebi i koliki postotak tijela nam ona pokriva.
Mislim da Bogovi nemaju ni volje ni vremena obraćati pažnju na sve to skupa – pogotovo u domeni koja im nije poznata.
Naime, s obzirom na činjenično stanje koje kaže kako pojedine religije traju i po nekoliko tisuća godina, nekako čisto sumnjam da je bilo kakvom celestijalnom tijelu bitno vozi li netko automobil ili ne. Dapače, čisto sumnjam da Buda, Allah, Isus ili bilo koja druga okosnica bilo koje vjere uopće zna što je to automobil, a nekako ne vjerujem niti da bi se automobil kao pojam iz bilo kojeg razloga trebao nalaziti na crnoj listi za bilo kojeg od Bogova, jer automobili nisu krivi što su njihovi vlasnici ponekad moroni.
Samim time ne vidim razloga za petljanje u količinu vozačkih dozvola od strane bilo koje religije, jer sam mišljenja da bi se time trebali baviti neki malo više svjetovni zakoni.
S obzirom na to da živimo u 2016. godini i da smo kao vrsta evoluirali od stanja primata u jedno više stanje svijesti (čast iznimkama), neke me stvari doista ne prestaju čuditi. Nije mi jasno zašto se maltretiranja na osnovi rase, seksualne orijentacije i spola i dan-danas vucaraju kroz medije i stvaran život, jer ako smo svi pod kožom iste boje, onda bismo i pred Bogom i pred zakonom trebali svi biti jednaki.
To je naravno jedno apsolutno utopističko razmišljanje, jer čovječanstvo zapravo jako voli vršiti opresiju nad svime što je slabije i(li) drugačije, pa religija često posluži kao savršen razlog koja takvo funkcioniranje na individualnoj (a često i šire) bazi opravdava – pogotovo ako se pogledaju naši krajevi, gdje „Bog i Hrvati“ znači više od slogana, dok se s druge strane krade i uništava ova naša bogobojazna nakupina kilometara na karti Europe.
No pustimo sad to…
Iskreno, možda mi ne bi palo na pamet napisati ovaj tekst, da se prije nekih godinu dana zbog nekoliko anonimnih žalbi na jedan od tekstova s našeg portala (tema je bila „Ženski automobil godine“) nije oglasila pučka pravobraniteljica.
Naravno da bih stavio link na taj „sporni“ tekst, ali smo ga u maniri pravne države i njenih pravila bili prisiljeni povući s portala, pa to nažalost nisam u mogućnosti. No vjerujte da unutar teksta nije bilo ničeg na što bi se bilo tko trebao uvrijediti na bilo koji način.
Uglavnom, nije da se žalim, ali tom smo prigodom kao portal opisani poprilično crno, a ja sam kao autor zaradio žig ženomrsca, što naravno nema veze s mozgom, jer žene nimalo ne mrzim, niti mi je takvog što ikada palo napamet.
Bilo kako bilo, zbog tog pisma i zbog takvog opisa, prvo sam se nasmijao, a onda me cijela priča malčice bacila u očaj, jer reagirati na jedan sasvim sarkastičan i humorističan pristup, te ga označiti na takav način, za mene je nepojmljivo – tim više što i dalje smatram da je „Ženski automobil godine“ seksizam sam po sebi – barem dok se na sceni ne pojavi izbor za „Muški automobil godine“, čime bi se (i opet) spolovi izjednačili.
E sad…prije nego pomislite kako je autor teksta puknuo po svim šavovima i kako se ovaj naš maleni internetski kutak posvećen svijetu automobila pretvara u političko-religiozni blog, rekao bih samo da ni u bunilu nije tako. Razlog ovom tekstu (i uvodu) jedna je vijest koja po meni uopće ne bi trebala biti senzacionalna, no čak i u 2016. godini nažalost jest.
كفى نقاش:
حان وقت قيادة المرأة للسيارةhttps://t.co/BBgyF8i1Gs
Stop the debate:
Time for women to drivehttps://t.co/6KAniFa4BT
— الوليد بن طلال (@Alwaleed_Talal) November 29, 2016
Naime, dana 30. studenog se na društvenoj mreži Twitter oglasio princ Alwaleed bin Talal kao dio obiteljskog stabla jedne od najutjecajnijih kraljevskih obitelji u Saudijskoj Arabiji.
U kratkom je postu (citiram) „Stop the debate. Time for women to drive.“ Princ Alwaleed pred 5,4 milijuna svojih vjernih pratitelja poručio kako je konačno stiglo vrijeme da se ženama dopusti upravljanje automobilom.
Super, zar ne?!
Za one koji ne znaju zašto je taj „tweet“ zapravo bitan, recimo samo da je Saudijska Arabija jedina zemlja na svijetu koja ženama brani da voze. Zakonski je to tako postavljeno i usprkos raznoraznim debatama na tu temu, pomoći nije bilo – barem do sada, kada bi princ Alwaleed kao jedan od najutjecajnijih ljudi u zemlji mogao svojim razmišljanjem preokrenuti stvari u drugom smjeru.
Nedugo nakon te izjave na društvenoj mreži, prinčev se ured oglasio i s objavom koja na četiri stranice navodi zašto se sama objava dogodila i zašto bi se taj zakon trebao mijenjati.
Između ostalog se navodi kako „Zabrana vožnje za žene u današnje vrijeme predstavlja problem i zadire u osnovna ljudska prava, poput onih s kojima bi se npr. branila edukacija ili se zabranjivalo individualno mišljenje“. To je naravno sasvim ispravan stav, no nakon tog sasvim ljudskog stava cijela priča odlazi u vode ekonomije…
„U današnje vrijeme su žene ovisne o vozačima-strancima, jer to predstavlja jedinu alternativu prijevoza s kojom se žene u Saudijskoj Arabiji mogu koristiti. Riječ je ili o obiteljskim vozačima ili o korištenju usluga taksija, što je ekonomski neisplativo i dodatno opterećuje kućni budžet svake žene i njene obitelji“, rekao je u nastavku priopćenja princ Alwaleed.
S time se slažu i statistike koje je na brzinu kompilirala medijska kuća Aljazeera. U njihovom priopćenju se kaže kako na godišnjoj bazi milijarde dolara odlaze iz saudijske ekonomije i usmjeravaju se prema strancima koji voze taksije ili služe kao obiteljski vozači, pa je ekonomska neisplativost u tom dijelu priče doista itekako prisutna.
No mene iskreno zanima onaj drugi dio priče, tj. onaj ljudski.
Pitam se kako je moguće da u 21. stoljeću i uz sve današnje tehnološke i ine druge prednosti i dalje moguće da se nekome nešto brani bez nekog objašnjivog, logičkog i ljudskog razloga.
Kako je moguće da uz sve pametne telefone, autonomne automobile i obnovljive izvore energije i dalje postoje zemlje koje bez nekog logičnog razloga zadiru u osnovna ljudska prava? Kako je moguće da smo krenuli kolonizirati svemir i tražiti vodu na Marsu, a da pri tome dobrim dijelom i dalje stojimo u nekim prapovijesnim vremenima i razmišljamo poput praljudi koji su već odavno izumrli?
Sve su to pitanja retoričkog tipa, jer na kraju krajeva, svi smo mi samo ljudi. Samim time smo između hrpetine ostalih materijala i atributa satkani od afiniteta, strahova i prijezira i to se ne može mijenjati.
No ono što se može svodi se na svijest i savjest svakoga od nas, tj. onaj dio nas koji bi trebao barem ostaviti odškrinuta vrata za nove ideje i uvažavanje drugih, a to ispada najvećim problemom čak i danas, kada je 2016. godina na izmaku i očekuje nas nova.
Ovakvi primjeri imaju smisla i trebaju dobiti medijskog prostora, jer su prije svega ljudski, a to nam u današnje vrijeme definitivno najviše nedostaje. I zato se ne bih ispričavao oko ovog teksta i stavova iznesenih u njemu, jer smatram da nisam rekao ništa što ne stoji i što bi nekoga trebalo natjerati da se uvrijedi na bilo koji način. To nije bila namjera.
Dapače, s obzirom na to da sam s osmijehom na licu popratio „tweet“ ovog saudijskog princa, jednostavno je ideja bila pokazati da e ovakve stvari mogu dešavati i da opresija nije način – pogotovo kada za nju nema nikakvog razloga ni opravdanja.
Sve ostalo je (iako prisutno) i dalje nebitno.
Slažete li se?
