RUF nam (opet) daje razloga da prodamo bubrege
I ne samo bubrege, već i nekolicinu drugih organa za koje nismo sigurni koliko su nam konkretno potrebni.
Prošlo je već “o-ho-ho“ vremena otkad se po prvi puta svijetu prikazao novokomponirani i uskrsnuti duh prošlosti žute boje iz Pfaffenhausena. Pod „o-ho-ho“ podrazumijevam skoro godinu dana, tj. još od prethodnog izdanja salona automobila u Ženevi, gdje je ovo žuto čudovište inicijalno predstavljeno svijetu.
Da ne ponavljam sto i jednu informaciju koju smo već objavili u sklopu našeg malenog internetskog kutka posvećenog svijetu automobila, recimo samo da se radi o podsjetniku na jedan od najpoznatiju preradu Porscheove 911-ice svih vremena. Znate, onu koja je sa značkom tvrtke RUF Automobile i nadimkom „Yellow bird“ svojevremeno ispala najbržim (malo)serijskim automobilom na svijetu. Ne znate? Ma riječ je o onoj žutoj 911-ici koju je plemeniti Stefan Roser natjeravao uzduž i poprijeko Nordschleifea tamo negdje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Eee, taj. Baš taj.
Danas, tj. u 2018. godini proizvođačima automobila postaje izuzetno teško fascinirati bilo koga na pravi način, pa se mnogi priklanjaju ekranima, autonomnim glupostima i hrpetinama strujnih krugova. No usprkos svim tim aktualnim (ili bolje rečeno novopečenim) trendovima ipak postoje oni kojima je sve to na dnu ljestvice afiniteta, pa ovo moderno uskrsnuće „Yellow Birda“ predstavlja upravo jedan takav automobil, a samim time i stvarno ugodno iznenađenje.
Dakle, ukratko, konja je 510, „njutna“ nekih 470. Cilindara je ukupno šest, a zapremina motora iznosi četiri litre. Nema Turbo-punjača i sličnih respiratornih pomagala, a u kombinaciji sa snagom i ni približno malim okretnim momentom (buraz) tu je i ukupna masa od 1,250 kilograma, što ovaj automobil ne čini ultra-laganim, ali za današnje pojmove sasvim dobro zvuči. Naravno, to su sve samo brojke koje mogu i ne moraju fascinirati, ali u osnovi ovog projekta leži omanje brdo fascinacije.
Naime, RUF „Yellow Bird“ oduvijek je bio puno više od automobila. No u današnje moderno i užurbano doba koje u sklopu auto-industrije nerijetko definiraju pobrkani lončići i hladna tehnologija, taj je automobil jednostavno sam po sebi poseban. Stoga nikoga ne bi trebalo čuditi da je ta žuta zvijer iz Pfaffenhausena već pri pojavljivanju na tržištu tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća stekla kultni status, dok danas za „Yellow Bird“ vrijedi status legende. Najvjerojatnije se upravo iz tog razloga tvrtka RUF Automobile odlučila umjesto nekog novog sportskog čuda podsjetiti na ta zlatna vremena auto-industrije i sportskih automobila iz nekih danas minulih vremena. I ako se mene pita, to je učinjeno na najbolji mogući način.
Pa iako se RUF SCR (kako se projekt službeno naziva) brojkama možda stapa s ostatkom ponude današnjih sportskih automobila, te usprkos tome što je riječ o maloserijskom i više ili manje službenom Porscheovom „tjuneru“, to ne umanjuje apsolutno pozitivan efekt koji ovaj automobil donosi u sklopu popisa osnovne opreme. Mnogi današnji proizvođači i modeli pokušavaju podsjetiti na svoj DNA. Ali realno gledano, tek malobrojnima svi ti podsjetnici uspijevaju na pravi način. No to nije slučaj s ovim automobilom, jer za početak RUF s njime ima na što podsjećati, a to čini i na apsolutno ispravan način.
Brzina je tu, faktor ekskluzivnosti također, a umjesto stavki opreme, autonomnih svojstava i hrpetine ekrana, RUF je proizveo predmet od kakvog su najčešće satkani snovi.
Ovaj automobil na svog djeda iz 1987. godine podsjeća sa svim onim pravim stvarima i ako već ni zbog čega drugog, onda je barem zbog toga itekako poseban. Ne mislite li i vi cijenjeni čitatelji tako?
