Range Rover Evoque i zakoni gravitacije
Prije nekoliko mjeseci se na spomen nekih SUV-ova i terenaca povela žustra rasprava na našoj Facebook stranici. Pa eto, za sve one koji su tada ispali „nevjerni Tome“ još jedan dokaz terenskih sposobnosti za „šminku“ koju potpisuje Range Rover.
Ne mogu kategorički tvrditi u ime generalne populacije, no iskreno vjerujem da za većinu ljudi na ovom svijetu, afiniteti prema određenim stvarima i situacijama uvelike definiraju karakter. Tako je naravno i sa mnom, bilo da se radi o poslovnom, privatnom ili ljubavnom životu
No uz raznorazne afinitete koji nas vode i uljepšavaju nam živote, nerijetko se kao nus-pojava pojavljuje i tvrdoglavost kojom dotične afinitete branimo. Naravno, ni u tom segmentu se ne razlikujem od velikog broja ljudi i potreban je izuzetno jak argument od strane izuzetno drage osobe da bih promijenio mišljenje oko nečeg što sam si zacrtao u glavi.
Naravno, kako stara narodna poslovica kaže, „iznimke potvrđuju pravila“, tu i tamo se ipak dogodi nešto što samo po sebi svu moju tvrdoglavost jednostavno anulira i na neki mi način otvori oči, što je zapravo dvostruko pozitivna situacija. U tom smislu zapravo mogu spomenuti SUV-automobile, koje apsolutno razumijem i isto ih tako smatram apsolutnim oličenjem bijednih pokušaja da se od „običnih smrtnika“ kroz lažan osjećaj sigurnosti i posebnosti stvore dominantni ljudi koji svojim postojanjem opravdavaju veličinu automobila koje voze i često precijenjenu veličinu samih sebe.
Doduše, ako ću u taj dio priče uključiti i urođeni cinizam, rekao bih da SUV-automobile zapravo treba voljeti, jer zorno i instantno pokazuju ljude koji svoje komplekse dobrin dijelom njeguju i ne boje ih se pokazati javno.
Realno gledano, SUV-automobili su kao klasa izmišljeni u Americi, gdje sve mora biti veće od konkurencije, i kao takvi su za mene oduvijek bili sinonim za kompleks manje vrijednosti. Takav stav još dodatno pojačava i njihova (često) limitirana upotrebljivost u smislu luksuznih automobila s određenim terenskim sposobnostima, jer većinu takvih automobila čovjek ne može provozati izvan granica manje-više urbanih sredina, tj. po terenu koji nije asfaltiran.
To je jednostavno činjenično stanje koje od SUV-automobila zapravo stvara nešto drugačije automobile koji u suštini ne znaju što zapravo jesu, pa često pri spomenu na neki model iz SUV-klasifikacije imam naviku reći da se zapravo radi o automobilima s poremećajem osobnosti.
Tijekom godina su se svi proizvođači automobila nekako orijentirali prema proizvodnji barem jednog SUV-modela, a tu su i oni koji su tijekom posljednjih godina izmišljali „toplu vodu“ i na tržište plasirali Compact SUV, Crossover, LAV i slične polu-klasifikacije u kojima se ljudi poput mene jednostavno gube. Stoga nimalo ne čudi da velik broj ljudi iz svijeta automobila u današnje vrijeme sve te kategorije smatra nebitnima i oko njih ne razmišljaju baš pretjerano puno, te samim time opisi takvih modela ispadaju bljedunjavim i bezličnim navodima oko potrošnje, kapaciteta prtljažnika i popisa opreme kojima se dotični proizvođači i modeli zapravo hvale.
No u tom moru bezličja i krivih pristupa u ovom današnjem vremenu koje uvelike definira „sve za sve“ filozofija, ipak postoje oni proizvođači automobila koji su barem jednim dijelom tvrdoglavi i orijentirani prema desetljećima starim prioritetima.
Tu prvenstveno podrazumijevam tvrtku Land Rover, koja svojim modelima jednostavno uvijek pogađa tamo gdje treba, a da se pri tome ne odriče nekih osnovnih premisa vezanih uz stvaranje automobila.
Iako na prvi pogled model Range Rover Evoque nema nekih doticaja s terenskim automobilom, te klasifikacijom koja dotični model trpa u kategoriju „Compact SUV“ automobila ne privlači kupce terenskih automobila, dotični je model zapravo „pun pogodak“ i kao takav na najmoderniji način istovremeno prati tradiciju stvaranja terenskih automobila, kao i modnih trendova koji svijet automobila u današnje vrijeme dobrim dijelom definiraju.
Baziran na Land Rover LRX konceptu, predstavljenom na North American International salonu automobila početkom 2008. godine, Evoqueje od inicijalne ideje do konačnog predstavljanja nešto više od tri godine kasnije postao miljenik mnogih.
To u prijevodu znači da je za početak gospodin Gerry McGovern odradio vrhunski posao u smislu dizajna, jer Evoque na cesti izgleda jednostavno fenomenalno i posebno, no ono što fascinira još više od samog dizajna svodi se na apsolutnu sposobnost u svim uvjetima vožnje i na ama baš svakom zamislivom terenu.
Naravno, skeptika uvijek ima, pa kako sam u početku i sam bio jedan od njih, naravno da sam sa posebnim zanimanjem pratio testove ovog modela i pokušavao tražiti „dlaku u jajetu“ i time opravdati svoju tvrdoglavost i nesklonost samom modelu i kompletnoj klasifikaciji kojoj pripada.
No onda sam sjeo za volan jednog primjerka i sve moje teze su istog časa počele padati u vodu. Naime, dotični Evoquebio je pogonjen Diesel-motorom i u sklopu „Pure Tech“ paketa opreme bio je opremljen s nenormalno velikim brojem igračaka koje često i nemaju baš nekog pretjeranog smisla.
Izvana je tog dana samo moj Evoquebio apsolutno poseban i „modno osviješten“ prije svega zbog trendovski-orijentirane bijele boje karoserije, dok je interijerom prevladavala bijelo-smeđa kombinacija kože, alcantare i hrpetine ulaštenih aluminijskih dijelova. Samim time sam cijelo vrijeme imao osjećaj da se radi o nekoj limuzini, a ne o savršenom kompromisu između mode i funkcionalnosti, pa je u tome možda i bilo najveće iznenađenje s kojim sam se morao pomiriti.
Iako nisam pretjerivao s terenskim mogućnostima ovog modela, mogu reći da me na makadamu Evoque svojom stabilnošću i upravljivošću jednostavno oduševio, pa sam oko tog automobila itekako razvio afinitete usprkos nimalo neznatnoj cijeni.
No ono što me i dalje fascinira, zapravo se svodi na nenormalnu agilnost svih modela iz ponude kojom tvrtka Land Rover i dan-danas fascinira velik broj ljudi, i zapravo me itekako uveseljava činjenica da i model Evoqueusprkos ljepuškastoj i modernoj karoseriji i predivnim „šminkerskim“ interijerom i dalje prati tu filozofiju upotrebljivosti na svim terenima i u svim mogućim i nemogućim uvjetima vožnje.
Samim time ovaj automobil ispada kao savršen kompromis između upotrebljivosti i ljepote, a kada mu se još dodaju pojmovi poput funkcionalnosti i praktičnosti, nekako mislim da je u današnje vrijeme zapravo jako teško pronaći bolji i svrsishodniji automobil – pogotovo ako se uza sve to inzistira i na pojavi, koju Evoquedefinitivno ima.
No sve je to samo teorija i dojam jedne sretno-razuvjerene osobe, dok je za prikaz stvarnih mogućnosti ponekad ipak dobro pogledati i pokoji prezentacijski video-uradak u sklopu kojeg je demonstrirano sve ono čega sam se u sklopu ovog teksta u teoriji dotakao.
Pa eto, kako sam već u uvodu naveo, za sve one „nevjerne Tome“ eto još jednog u nizu dokaza kako u moru SUV-automobila današnjice i svoj njihovoj nesposobnosti i poremećajima osobnosti ipak postoji model koji kao iznimka potvrđuje to pravilo.
Pogledajte video – mogli bi se itekako ugodno iznenaditi.
