Predstavljamo Opel Corsu sa 150 konja
Nakon predsjedničkih izbora, još jednom se dijelom vraćamo u 1995. godinu, no ovaj puta u Opelovoj režiji.
Oni kojima ispijanje piva i blejanje u pornografiju na Internetu nije postalo dostupno prije nekoliko mjeseci zasigurno će se sjetiti „zlatnog doba“ svijeta automobila u kojem su suvereno vladali maleni i praktični gradski automobili. Bilo je to vrijeme kada je manje-više svaki proizvođač automobila imao u ponudi neki takav automobilčić s oznakom Gti, 16V, Turbo ili nekom drugom, no sve su one označavale istu stvar – maksimalni vozački gušt uz minimalne troškove.
Peugeot 205 Gti je naravno za mene i dalje kralj te ere, no uvijek se vrijedi sjetiti i nekih drugih proizvođača i njihovih „hot hatch“ modela, poput npr. VW Golfa, Suzuki Swifta, Honde Civic i CRX, te Renaultovog legendarnog Clia 16V koji je bez ikakvih problema u rukama sposobnog vozača parirao čak i puno jačim automobilima tog vremena.
No Opel je u tim vremenima imao samo slabašnu Corsu koja je u svakom slučaju bila interesantan automobil, no nikada nije našla svoje mjesto među pravim velikanima tog vremena.
Naravno, kako se vremena mijenjaju, tako je Opel malo pomalo dolazio do prave formule za uspjeh, te je cijela priča završila s Corsom OPC, koja se uz fenomenalan dizajn i hrpetinu bezobraznih detalja mogla pohvaliti i s 210 konjskih snaga u svojoj finalnoj (odnosno Nürburgring) inkarnaciji.
Prema riječima mnogih ljudi iz svijeta tuninga, ovaj je 1,6-litreni motor imao potencijala za još više snage, no ako ćemo realno gledati, Corsa OPC je i s ovim brojkama pod haubom bila poprilično opasan automobil. Doduše, prvenstveno je problematika ovog automobila vezana uz tragikomično podupravljanje i često samoupravljanje volana (tj. čupanje istog iz ruke vozača u slučaju naglog pritiskanja papučice gasa), no Corsa je mnogima bila „oružje izbora“, što realno gledano zapravo nimalo ne čudi.
Opel Corsa E, odnosno aktualna generacija tog malog gradskog automobila već ima nekolicinu motora u ponudi. Između ostalog se tu nalaze i dvije verzije „turbaka“, odnosno onaj s 1,4 litre i onaj s 1,6 litara zapremine. Slabiji razvija oko 100 konjskih snaga i svojim je performansama u stanju razveseliti početnike u svijetu malih automobila sa homicidalnim tendencijama, dok onaj jači razvija čak dvostruko više konja i u stanju je vlasnike na dnevnoj bazi nekoliko puta podsjetiti koliko život zapravo može biti kratak.
Naravno, u ponudi ima i slabijih benzinskih motora, te dvije varijacije na temu onog pogonjenog Diesel-gorivom, no ne vidim nekog pretjeranog smisla pisati o tome, pa niti neću.
Uglavnom, reklo bi se da nova Corsa nudi za svakoga ponešto, no u maniri „tržište traži“ je Opel za svaki slučaj ipak odlučio još malo proširiti ponudu motora u Corsi.
„Novi“ motor zapravo je već otprije poznati 1,6-litreni „turbak“ sklopljen prema zahtjevima Euro 6 norme, kojem je u smislu maksimalne snage malčice „smanjen doživljaj“. Dotični raspolaže s tek nešto više od 150 konjskih snaga, što ga u smislu performansi (i mnogo čega drugog) stavlja u „zlatnu sredinu“ ponude Turbo-benzinaca s kojima je moguće jurcati po gradu.
To naravno nije ništa loše, jer zapravo na tržište donosi idealnu opciju za sve one koji vole juriti, a ne žele rasipavati novce, no vjerujem da će ovaj motor u Corsi imati dobre prodajne rezultate.
Tome u prilog ide i činjenica da Opel zajedno s ovim motorom uvodi i tri paketa opreme, pa će tako ova verzija Corse svojim kupcima ponuditi još više razloga za odabir upravo ovog modela. Sami paketi nazivaju se „Color Edition“, „Innovation“ i „Turbo Plus“ i iako zapravo ne predstavljaju nikakvu revoluciju, svejedno se mogu pohvaliti s nekolicinom igračaka koju će budući (i pretpostavljam mlađi) vlasnici rado ispisivati po forumima i društvenim mrežama.
Paket „Color Edition“ prvenstveno se ističe s crnim krovom visokog sjaja, 17-inčnim kotačima i ogromnim brojem detalja izrađenih od aluminija, što sve zajedno za ideju ima izgledati „sportski“.
S druge strane paket „Innovation“ vezan je uz Opelovo poimanje luksuza, pa se tako u sklopu popisa opreme prvenstveno nalazi hrpa kromiranih detalja na interijeru i eksterijeru. Zatim je prisutna i sva sila pomagala koja za svoje funkcioniranje koriste strujne krugove, te svojim vlasnicima komfor podižu na novu razinu. Tu izuzev spomenute hrpe kromiranih dijelova i ostatka otprije poznatih komadića opreme vrijedi spomenuti i Bi-Xenon-LED kombinaciju svjetala, te senzor za kišu, no po čemu je to luksuz, iskreno mi nije baš jasno.
Treća strana medalje (heh) bio bi „Turbo Plus“ paket opreme koji iz Corse zapravo stvara pomalo ublaženu verziju one s oznakom OPC, no izuzev pedesetak konjskih snaga manje dotični se paket opreme ne može baš pohvaliti s nekim revolucionarnim stavkama. Dapače, ono čime ovaj paket opreme raspolaže svodi se na čak dva (da, dobro ste pročitali) dijela izrađena od karbona – retrovizori i prednja maska, nekoliko kožom presvučenih dijelova interijera i odličnim sjedalima koja potpisuje tvrtka Recaro.
Uglavnom, to je to što se tiče opreme i detalja koji su u ovom momentu poznati.
Uglavnom, koliko god Opel kao proizvođača automobila voljeli ili mrzili, mora se priznati da Corsa posljednjih godina doista najljepši mali automobil na tržištu. I ne samo to, već je i jedan od onih koji jednostavno postoje i ne moraju se hvaliti „tehnologijom iz Formule 1“ i sličnim glupostima kako bi opstala na tržištu i iz generacije u generaciju pronalazila svoje kupce.
Naravno, kako je „izbor“ u današnje vrijeme jedina opcija preživljavanja na tržištu, te kako Opel ne bi proglasili „opresivnim proizvođačem automobila“ nastala je i ova varijacija na temu Corse. No dotična se usprkos pomalo glupavim i krivim navodima vezanim uz luksuz i „izrazito sportski karakter“ svejedno može pohvaliti s puno toga. Zapravo sam po sebi napamet pada zaključak kako je usprkos snazi iz 1995. godine ovo jedan savršeno „srednji“ automobil koji svoje kupce traži među „srednjim ljudima“, a to pak nije nimalo loše, jer u današnje vrijeme sve ono „lijevo“ i „desno“ ionako većini već ide na živce.
Tržište danas ne traži ništa, jer proizvođači diktiraju politiku poslovanja, no kupci koji znaju što žele zapravo jedino traže neku „zlatnu sredinu“, tj. omjer performansi, opreme, kvalitete i cijene u sklopu koje će se ova Corsa (pretpostavljam) ponuditi kao dobar izbor.
