Povratak u bezličnost za Infiniti
Sjećate li se najava koje su stizale iz tvrtke Infiniti i govorile o razvaljivanju BMW-a M3, dekapitaciji Mercedesa C63 AMG, kastraciji Cadillaca CTS-V i apsolutnoj devastaciji za Audi RS4 unutar klase limuzina na steroidima?
Ako je odgovor na pitanje iz podnaslova „NE“, onda jednostavno zaboravite da sam ga i postavio, a ako je pak odgovor „DA“, obratite pažnju na pitanje i zatim zaboravite da sam ga uopće postavio.
Zašto? Zato jer ćete vjerojatno i opet proklinjati računovođe, djelatnike odjela marketinga i ostale teoretičare koji su svoje radno mjesto pod suncem pronašli u sklopu auto-industrije.
Naime, nakon sto i jednog problema koji je zadesio Infiniti već od samih najava oko Eau Rouge verzije modela Q50 prije nekoliko dana je cijela priča završila na polici (ako ćemo biti fini i pristojni), tj. u kanti za smeće (ako nećemo).
Naravno da taj zaključak višemjesečnih napora nije tako opisan od strane g. Francois Goupil de Bouillea (inače jednog od glavnih ljudi ove Nissanove luksuzne podružnice), već je korištena sto i jedna lijepo upakirana rečenica, no baza je vidljiva već iz aviona.
Da podsjetim: radilo se o limuzini sportskog karaktera baziranoj na modelu Q50 kojem je iz čiste zezancije pod poklopac motora ubačen onaj koji inače pogoni Nissan GT-R. Time je dobivena limuzina sa svom silom luksuza i tehnologije koja za bonus ima 560 konjskih snaga i s njima (u teoriji) potencijalnim vlasnicima bez problema može razvući osmjeh na lice.
Tome u prilog još ide i sva sila tehnološki naprednih igračaka koje su još od prvih najava ispadale s popisa opreme, te (i dalje teoretska) vozna dinamika zbog koje bi se njemački trio fantastikus i pokoji u tu dimenziju svijeta automobila zalutali Amerikanac mogli itekako posramiti.
Gospodin de Bouille je svoj kratak osvrt prema ovom ugašenom projektu objasnio rečenicom „Uvijek je bitno dobro balansirati između troška i zarade, te smo odlučili preispitati sam projekt. Time smo shvatili da je jednostavno skupo razrađivati ovakav model“, što pak u prijevodu znači da je Infiniti zapravo stao na stranu računovođa, a ne auto-entuzijasta okrenutih prema brzini i istovremenom luksuzu, što po mom mišljenju zapravo najbolje definira ovu marku.
Mislim, već je prema svijetu automobila krajnje nezainteresiranim ljudima jasno da auto-industrija u današnje vrijeme često ima tehnologiju iza koje skriva kronični nedostatak „cojones“ (da ne kažem muda), no Infiniti je ovakvom odlukom doista ispao smiješan.
Razlozi tome zapravo su relativno nebitni, no recimo da je glavni uobličen u sve moguće i nemoguće najave oko superiornosti i genijalnosti ovog automobila, te sportskog karaktera kojim bi se prije opisivao neki super-heroj nego automobil. Također je tu i sufiks nazivu uobličen u jedan od najslavnijih zavoja na svijetu, a onda je tu i višestruko pojavljivanje ovog automobila ne samo u medijima, već i na sajmovima gdje je su nebrojeno puta apostrofirani svi gore navedeni atributi.
Zbog toga Infiniti jednostavno nije u istom rangu s konkurencijom sa „starog kontinenta“ i Amerike, a kako u ovom momentu stvari stoje, nikada neće ni biti.
Zbog toga su neki tužni, a neki se pak zadovoljno cerekaju, no kojoj god strani pripadali vrijedi postaviti samo jedno jedino pitanje: koji se Vrag događa s japanskom auto-industrijom?
Mislim, s obzirom na nedavno pretvaranje Nissana „Z“ u j***ni CrossOver, odugovlačenje Toyote oko konačne odluke hoće li nova Supra postojati ili ne, te još sto i jednog gafa koji se iz zemlje izlazećeg sunca pojavio na obzoru, jednostavno mislim da je moje pitanje na mjestu.
Uostalom, ako u glavama odemo samo petnaestak godina unazad, sigurno ćemo se bez muke sjetiti postojanja npr. Honde Integre Type R, Mazde RX-7, Nissanovih modela Silvia, 350Z i Skyline GT-R, te legendarne i vječno prelijepe Toyote Supre. Zatim ćemo se sjetiti da su svi ti automobili otišli u povijest, a onda ćemo se zapitati zašto je to tako i do kada će Japanci glumiti Engleze i praviti se kao da za dotične modele nikada nisu čuli.
Iskreno ne znam zašto japanska auto-industrija forsira Hibride, male gradske automobile čudnog dizajna i svu silu nazivnih pandana najuspješnijim EU-modelima, no iskreno se nadam da će jednog dana zemlja Haikua, Animea, Samuraja i Takeshi Miikea ponovno na tržište ponuditi pokoji „kamikaze“ model koji će zaslužiti kultni status u očima auto-entuzijasta diljem svijeta – baš kao što je to nekada bio slučaj.
…a do tada vrijedi samo reći Sayōnara Infiniti.
