Ponovljeno izdanje za Porsche 911 Turbo
Iako mi „Turbak“ oduvijek predstavlja najdražu verziju iz cjelokupne ponude ovog modela, moram priznati da mi se entuzijazam malo pomalo gasi. Zašto?
Hmmm…možda je najbolje odgovore na to pitanje pronaći u tekstu.
Porsche 911 je za mnoge ogromno polje fascinacije već mali milijun godina. Neki štuju instituciju Carrere (i njenih izvedenica), a neki se pak uvijek priklanjaju brojkama i bezobraznim optičkim detaljima, pa im je GT3 omiljena verzija ovog prikaza inženjerske tvrdoglavosti na četiri kotača.
No postoji i zlatna sredina između onih koji su jedva skupili za svoj Porsche 911 i onih koji se na očigled razmeću s novcem i glume vozače utrka.
Naravno, riječ je o 911-ici s oznakom Turbo.
Ako ćemo vjerovati suludim statistikama koje kažu da se čak 32% vozača 911-ice „najudobnije osjeća u trenirci“, pretpostavit ću da se taj dio statistike pretežno odnosi na Carreru.
S druge strane te stilističke medalje stoje „hard core“ izvedenice Porschea 911, tj. verzije sa sufiksima GT3, GT3-RS, koje su zapravo namijenjene ljudima koji se vole oblačiti u trkaće kombinezone i s kacigama skrivati glave. Samim time Porsche 911 Turbo još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća fascinira svojom „drugačijom“ ideologijom, tj. onom koja uz svu snagu ovog svijeta vozaču nudi i mogućnost vožnje u odijelu, a ne u trkaćem kombinezonu ili u trenirci.
E sad…kako se ne bih vraćao u sedamdesete i po tko zna koji puta tipkao hvalospjeve prema mnogima najfascinantnijeg „Turbaka“ (tj. onog s oznakom 930), mislim da je najbolje preskočiti od tog vremena do danas i posvetiti se nekim detaljima vezanim uz najnoviju izvedenicu te verzije modela.
Dotični je zapravo već poprilično poznat svijetu automobila, jer se najnovija generacija na tržištu nalazi već neko vrijeme, no kako Porsche svako toliko dobije ideju zaposliti svoje inženjere, mehaničare i stiliste, tako se tu i tamo događaju neke dorade i preinake mehaničkih dijelova, optike i dodatne opreme. Uglavnom, takav je slučaj i opet aktualan, jer se Porsche ponovno poigrao s Turbo i Turbo S izvedenicama svog najcjenjenijeg modela u ponudi.
Porsche 911 Turbo i Turbo S u sklopu te najnovije priče o redizajnu zapravo ne donose ništa pretjerano novo. Dapače, izuzev tu i tamo pokojeg detalja zbog kojih se ove najnovije izvedenice razlikuju od prošlih, tu je tek nekoliko brojki koje će razveseliti prvenstveno teoretičare i one koji teoretski obožavaju kult 911-ice, no izuzev tih brojki nemaju nikakvih drugih argumenata u korist ovog automobila.
No ajmo i takvima dati razloga za spajanje na forume i bezgranično spamanje po društvenim mrežama, te svađu s poklonicima drugih marki iz svijeta sportskih automobila:
540 konjskih snaga i 710 Nm maksimalnog okretnog momenta za Porsche 911 Turbo.
580 konjskih snaga i 750 Nm maksimalnog okretnog momenta za Porsche 911 Turbo S.
2,9 sekundi potrebnih za ubrzanje do „stotke“ za Porsche 911 Turbo.
2,8 sekundi potrebnih za ubrzanje do „stotke“ za Porsche 911 Turbo S.
Maksimalna brzina od ukupno 320 km/h za Porsche 911 Turbo.
Maksimalna brzina od ukupno 330 km/h za Porsche 911 Turbo S.
Toliko o tome…
Dakle, s jedne strane imamo sasvim nebitne brojke koje niti jednom čitatelju neće ni približno objasniti sile i emocije koje se paralelno s tim brojkama događaju, dok s one druge za „novi“ Porsche 911 Turbo (odnosno Turbo S) ipak postoji jedan zanimljiv novitet.
Naime, kako eko-mentalisti iz dana u dan sve više luduju, a pripadnicima legislature i raznoraznih političkih i socijalnih opcija od svega toga već raste šuma u glavi (izuzev g. Keruma kojem šuma već odavno raste NA glavi), Porsche je za nekolicinu svojih modela osmislio način približavanja normativima koji su danas aktualni.
Tome u prilog ide i najnoviji trend izbacivanja „šestaka“ iz upotrebe za model Boxster, te umjesto njih guranje 4-cilindričnih „Turbaka“ pod poklopac motora, a kako je krenulo, to je samo početak.
Kako bi se 911 Turbo održao u toj sumanutoj priči vezanoj uz zaštitu ozonskog omotača, te očuvanja Amazone, kišnih glisti, mošusnih goveda i djetlića (kojima je općenito narušeno i iz dana u dan sve lošije zdravstveno stanje) inženjeri su osmislili nekoliko noviteta zbog kojih je neovisno o boji automobila 911 Turbo zapravo zelen.
Napravljene su određene preinake na motoru koje ne bih nabrajao i objašnjavao jer jednostavno nisam dovoljno mehanički educiran. No napravljena je i jedna koju u potpunosti razumijem, a upravo ta je zapravo i najvažnija, jer izuzev smanjenja zločestih čestica iz ispušnih plinova dotična prima zaslugu za povećanje snage.
Naime, Turbo-punjač je u sklopu ove najnovije verzije 911-ice s umjetnim disanjem praktički izgubio „rupu“, tj. ono ružno odgađanje naleta snage između pritiskanja papučice gasa do poda i konačnog kretanja automobila onako kako je to reklamirano u brošuri.
To je dobiveno implementacijom tzv. „Dynamic Boost“ sustava koji konstantno drži određeni pritisak Turbo-punjača, te izuzev raznoraznih vradžbina koristi i vrijeme kada papučica gasa nije prikovana za pod.
Time vrtnja Turbo-punjača ni u jednom momentu ne prestaje, što u prijevodu znači da „Turbo-rupe“ više nema, te da je sva snaga u svakom momentu raspoloživa za svakog od onih čiji su džepovi bili dovoljno duboki da si ovaj automobil može priuštiti.
Dobre vijesti, zar ne?!
Uglavnom, tim sustavom nije maksimalno optimiziran samo Turbo-punjač, već je i motor u cijelosti prodisao onako kako treba, pa fascinacije za volanom ne bi trebalo nedostajati.
To je naravno (i dalje) samo teorija, no nekako vjerujem da ni u praksi stvari nisu nimalo drugačije.
Time vrijedi zaključiti kako je Porsche 911 Turbo (i Turbo S) još jednom opravdao svoje postojanje, te performansama, ekološki čistim motorima i smanjenjem potrošnje gor…
Samo malo…upravo se upalila crvena lampica s oznakom „gluparanje“…
Imate li na računu u banci nekih milijun eura viška? Imate li u osnovi luksuzno i moderno uređenu nekretninu? Imate li možda i neko plovilo ili jednostavno „rentate“ neko od svega nekoliko desetaka metara zajedno s „malim od palube“, kako bi vam ruke bile slobodne za pipkanje po preplanulih tijela manekenki tijekom ljeta? Nebitno.
Pretpostavka je da imate i automobil koji se u cijeloj toj luksuzno-stilskoj playboy-priči uklapa upravo onako kako bi trebao.
Dakle, izuzev ukoliko ste s Brača (ako ćemo vjerovati šalama) ili pak dolazite iz Škotske (heh…opet šale i to), jednostavno ne postoji opravdanje da na automobilu od svojih nekoliko stotina tisuća Eura uopće bacite pogled na potrošnju goriva.
Ne mislite li tako?
Realno gledano, za prosječno gradsko potrkalo izuzetno je važno koliko goriva troši i je li Hibrid, Diesel ili benzinac. No za sportski automobil s 580 konja to ne samo da nije bitno, već ne mogu ni apostrofirati koliko su takvi navodi uz tipičnu cijenu jednog takvog automobila zapravo besmisleni.
No problem tog besmisla samo je jedan dio cijele priče, dok onaj drugi najčešće ulazi u domenu znanstvene fantastike.
Naravno da pod tim drugim dijelom problema podrazumijevam konkretna mjerenja potrošnje goriva, te rezultatno stanje koje u litrama navode proizvođači, odnosno u ovom slučaju Porsche.
Iz redova tvrtke je vezano uz potrošnju fosiliziranih životinja stigla objava kako novi (tj. revidirani) Porsche 911 Turbo troši nekih 9,1 litru na 100 kilometara.
Hm…smrdi li samo meni taj podatak poput četrdesetorice bodybuildera na steroidima koji se nisu oprali godinu dana i zajedno žive u 40 m2 stana čiji su prozori zazidani?
Hm…
Mislim, ako na sekundu isključim 99,9% od onih (jedva) desetak posto mozga, te uspijem sam sebe nagovoriti na vjerovanje u bajke poput Snjeguljice i sedam vertikalno hendikepiranih ljudi (kako bi to bilo sociološki ispravno reći), možda bih i mogao priču o tih nekoliko litara potrošenog goriva na stotinu kilometara uzeti „zdravo za gotovo“.
Doduše, ispada nemogućom misijom čak i u takvoj priči zaboraviti Turbo-motor sa skoro 600 konja i automobil koji ide kao ekspresni vlak ili pak kao munja što nebom lunja. Isto tako je nemoguće zaboraviti svu silu opreme, što 911 Turbo čini relativno teškim automobilom, a tu su i aerodinamička svojstva automobila koja jesu napredna i super, no svejedno pružaju otpor strujanju zraka.
Dakle, čak i kada bih uspio poput malog djeteta prihvatiti ono što mi djedica kaže, ispada teškim poslom maknuti sva opterećenja koja današnji automobili imaju, a u ovom konkretnom slučaju koji izuzev prezimena Porsche uz sebe veže i 580 konja takvog što jednostavno nije moguće.
Stoga kao zaključak mogu reći da potrošnja goriva, ma koliko nebitna bila u smislu ovog automobila, jednostavno po tko zna koji puta maže oči svijetu oko sebe.
Moram priznati da bih rado na kavi u gradu sreo dvojicu ljudi iz Porschea – onog koji je smatrao bitnim na automobilu od nekoliko desetaka stotina tisuća (hehe) krznenih životinja istaknuti „manju potrošnju goriva“, te onog koji je uspio izmjeriti 91, litara na 100 kilometara.
Prvog bih rado pitao je li možda prije Porschea radio na sajmu polovnih radnih strojeva, dok bih drugome čestitao na uspješnom putovanju na Jupiter i testiranja 911-ice Turbo na toj planeti s madežom.
Uglavnom, kada se sve zajedno zbroji i oduzme, Porsche 911 Turbo (i Turbo S) i dalje o(p)staje kao jedan od najzanimljivijih automobila na tržištu. Ostaje i predmetom fascinacije za sve zaljubljenike u brzinu i performanse, a one koji ovaj automobil oduvijek obožavaju Porsche nije razočarao ni u ovom izdanju „Turbaka“. Samim time nije teško oprostiti ovakve nepotrebne i pomalo idiotske navode od strane proizvođača, no svejedno se svako toliko zapitam „čemu to?“.
Odgovor na to pitanje (pretpostavljam) neću nikada dobiti, pa stoga ne vidim druge nego završiti s tekstom i otići na kavu.
Ugodan dan vam želim.
