Pogledajte nekoliko zanimljivosti iz Ženeve
Mislim, iz paviljona sajma automobila u Ženevi, da ne bi mislili nešto drugačije.
Salon automobila u Ženevi nikome ne treba posebno predstavljati, jer sudeći prema manijakalnom tempiranju modela za upravo tu svjetsku automobilističku manifestaciju, proizvođači upravo na tom sajmu često prezentiraju sve ono što je tijekom pojedine godine aktualno ili će tek biti.
Dakle, uz Frankfurt, Detroit i Tokyo, salon automobila u Ženevi predstavlja sveti gral za mnoge koji unutar tržišta automobila i prateće industrije danas zarađuju za opstanak.
E sad…kako je to tijekom posljednjih godina postalo svojevrsnim trendom, proizvođači sve češće u sklopu teasera uobličenih u video-uratke i polu-mračne fotografije medijima najavljuju svoje koncepte ili gotove modele automobila, no tek po otvaranju vrata sajma automobila u Ženevi najave postaju stvarnost.
Uglavnom, tako je bilo i ove godine, kada je taj slavni salon automobila svoja vrata otvorio po 85. put.
Izgleda da svake godine ekonomisti i političari najavljuju neka „teška vremena“ i „pad tržišta“ ovog ili onog, no industrija automobila sa svime se time ne čini nimalo pogođenom. Dapače, kako smo prema nekim „stručnjacima“ (koji očito nisu posjetili Hrvatsku) mi na prostoru Europe tek nedavno izašli iz recesije, premijera modela automobila i novih tehnologija ne bi trebalo biti puno. No stvari u praksi izgledaju dijametralno suprotno i ispada kako je ama baš svaki proizvođač u Ženevi imao što novog za pokazati svijetu.
No kako sad ne bih ulazio u domenu „običnih“ automobila koji će s jedne strane biti itekako dobro (da ne kažem sponzorski) pokriveni od strane nekih drugih domaćih medija, ovom prilikom radije ne bih pisao o malim gradskim ili pak štedljivim i ekološki svjesnim automobilima koje su proizvođači predstavljali na salonu automobila u Ženevi.
S druge pak strane taj segment auto-industrije i proizvodnje pukih prijevoznih sredstava nikad nije ni bio nit-vodilja ovog portala, pa se u toj maniri apsolutno odmičem od takve tematike i odlazim u svijet koji ne zamara, već fascinira.
Naime, uz one komercijalnije segmente svijeta automobila na salonu u Ženevi i proizvođači sportskih automobila, te tvrtke koje svojim oplemenjivanjem (ponekad) dosadnih modela pojedinih marki pokušavaju kroz polje tuninga udahnuti novi život.
Takvih tvrtki u Ženevi nema mnogo, no one koje su prisutne svjedoče o tome da svijet brzine i performansi i dalje živi i jača, nevezano uz to da li se radi o segmentu tvorničkih automobila ili onih s potpisom neke tvrtke s područja tuninga.
Ove je godine u segmentu sportskih i super-sportskih automobila u Ženevi doista prezentirano svega i svačega, no kako smo o nekim automobilima već pri prvim najavama reagirali i predstavili ih kroz pokoji tekst, mislim da se nema smisla ponavljati.
U toj maniri ponavljanja doduše vrijedi ponovno spomenuti automobile poput pornografski nastrojenog Ferrarija 488 GTB, apsolutno nenormalnog Astonovog modela Vulcan, te Aventadora koji zajedno sa sufiksom „SV“ potpisuje Lamborghini.
Ne treba posebno spominjati ni brod luđaka iz Švedske, kojima Christian von Koenigsegg već godinama dozvoljava da sve svoje komplekse i lude misli uobličavaju u modele ovog proizvođača automobila, jer smo najnovijoj hibridnoj tehnologiji u sklopu modela Regera već posvetili tekst.
Ono što pak vrijedi detaljnije spomenuti svodi se na Porsche Cayman GT4 (nad kojim smo već slinili u sklopu objave na našem portalu), te globalnu premijeru Porscheovog modela 911 u verziji GT3 RS, koji na tržište sportskih automobila s trkaćim pedigreom izuzev obećanja da neće biti spontanih samozapaljenja, te sve sile karbona, magnezija i aluminija, donosi i pokoju brojku.
Dakle, za one koji ne znaju i nisu čitali najave vezane uz ovaj automobil, radi se o 6-cilindričnom motoru zapremine 4 litre koji je sposoban iz sebe divljački izbaciti ukupno 493 konjske snage i na kotače putem najnovije generacije PDK-mjenjačkog sklopa sa sedam brzina prenijeti maksimalni okretni moment od ukupno 520 Nm.
Samim time je prema prvim testiranjima ovaj motor zajedno s pogonskim sklopom sposoban potjerati pomalo izobličen i bezobrazan ostatak automobila (zajedno s vozačem) za 3,3 sekunde od nule do stotinu kilometara na sat, što je pak sasvim solidan rezultat (ukoliko ste navikli na dnevnoj bazi upravljati USS Enterpriseom).
Karoserija je usprkos svoj sili detalja koji pridonose ukupnoj čvrstoći šasije, dotična je zapravo olakšana, te se novi 911 GT3 RS može pohvaliti uspješno provedenom UN-dijetom u sklopu koje je masa automobila spala na samo 1,420 kilograma, što pak ovaj Porsche čini jednim od najmršavijih automobila unutar klase sportskih automobila današnjice.
Drugi automobil koji vrijedi izdvojiti iz mase (a da pri tome o njemu još nismo trošili riječi) naziva se 675LT i potpisuje ga ni manje ni više, nego McLaren.
Dizajnom nalik na miješanu pizzu na kojoj se umjesto šunke, gljiva i sira nalaze komponente modela MP4-12C, P1 i ne tako davno predstavljenog modela 650S, ovaj McLaren izuzev tog uspješne i pomalo zbunjujuće mješavine dizajnerskih rješenja i tehnoloških komponenata također nudi pokoju brojku. Dotične se prvenstveno svode na motor i sve ono za što je u smislu „đavolje snage“ od ukupno 666 konja ovaj automobil sposoban.
Prva stavka koja se automatski veže uz količinu konjskih snaga, te čiju brojku sigurno potpisuje neki Damien svjedoči o maksimalnom okretnom momentu od ukupno 700 Nm, koji je uslijed naglog kretanja ovog automobila u stanju na trenutak zaustaviti zemlju.
Sva ta snaga i okretni moment kao direktan produkt iste tjeraju samo 1,300 kilograma tešku karoseriju McLarena 675LT do maksimalne brzine od 330 kilometara na sat, uz poprilično minimalističko ubrzanje do 100 km/h od ukupno 2,9 sekundi.
Uglavnom, McLaren 675LT već u teoriji ispada tehno-Sotonom, što brojke koje ovaj pomalo „nečastivi“ automobil prate zapravo samo potvrđuju.
Treća tvrtka koja je na ženevskom salonu automobila vrijedna spomena, objelodanila je „revoluciju tradicionalizma“ koja u obliku novog modela začudo nije napravljena od drveta, već od aluminija.
Naime, radi se o tvrtki Morgan, koja je sa svojim tvrdoglavim pristupom i s milijun varijacija na temu jednog jedinog dizajna uspjela na tržištu preživjeti još od davne 1910. godine.
Uz aktualne modele poput Plus 4 i Plus 8, (dobrim dijelom doista izrađene od drveta) tvrtka Morgan na ženevskom je salonu automobila ponudila model Aero 8.
Dotični model u pravilu zamjenjuje dosadašnje modele Aero SuperSports i Aero Coupé, te usprkos prednjem kraju čovjeka koji boluje od Downovog sindroma nekako uspijeva ostati interesantnim i na momente (odnosno kroz detalje) čak djelovati moderno.
No usprkos retro-ideologiji koja je za ovu tvrtku nepresušan izvor prepoznatljivosti, prema najavama vezanim uz ovaj model nema ničeg „retro“ u smislu tehnologije i performansi.
Naime, uz gore spomenuti aluminij, tvrtka Morgan Cars Ltd. poslužila se i s nekoliko kilograma karbonskih vlakana i s pomalo magnezija, te je stvoren lagani sportski automobil s V8 motorom (iz BMW-a), koji iz svojih 4,8 litara zapremine nudi ukupno 367 konjskih snaga.
To se možda i ne čini kao neka revolucija, no kada se cijeloj jednadžbi doda i ukupna masa automobila koja iznosi točno 1,180 kilograma, stvari već izgledaju malo drugačije, jer Morgan oduvijek slovi kao tvrtka koja proizvodi itekako brze automobile.
Uglavnom, bio od drveta, aluminija ili kožice neprcane deve, moram priznati da mi se (i) ovaj Morgan itekako dopao.
Nakon dva kratka i uzastopna posjeta Velikoj Britaniji, selimo se u „zemlju izlazećeg sunca“ u kojoj su Japanci konačno došli k sebi i ispunili najave oko najnovije generacije Civica Type R, koji je također prezentiran svijetu pod reflektorima ženevskog salona automobila. No usprkos inicijalnom oduševljenju i prvim fotografijama ovog dugo očekivanog automobila sada moram priznati da sam pomalo razočaran zbog nedostatka jednog od ponajboljih dizajnerskih rješenja koje sam tijekom proteklih godina na ikojem automobilu imao prilike vidjeti – stražnjih svjetala.
Gdje je nestala ta simbiotička kombinacija rogova, spojlera i rasvjete? Zašto je nestala?
Je li doista (i opet) poanta u suhoparnim brojkama i marketinškim trikovima, te vremenu prolaska novog Civica Type R kroz mali milijun zavoja i ravnica koje sačinjavaju „zeleni pakao“, tj. Nordschleife?
Je li isto tako bitno da je Renault Megané RS 275 Trophy sada opet bačen na drugo mjesto zbog tih nekoliko sekundi manjka s kojima se novi Civic Type R može pohvaliti?
Naravno da je sve to bitno.
No isto je tako bitna i dosljednost koja je vezano uz ovaj za mnoge vrlo iščekivani automobil nekako ipak izostala, jer Honda s pojedinim prije najavljenim detaljima vezanim uz novi Civic Type R jednostavno nije izašla na tržište i to je istovremeno glupo i loše.
…no uvijek se možemo tješiti činjenicom da je 300 konja tu na raspolaganju i da se radi o jednom doista sposobnom automobilu koji je svijetu kompaktnih automobila na steroidima itekako nedostajao.
Iako je na salonu automobila u Ženevi predstavljeno još mnogo toga vrijednog spomena, zasad bih se zadržao na ova četiri automobila koji samom svojom pojavom donose osvježenje na već pomalo dosadno tržište koje izuzev hrpetine (često nepotrebnih) tehnoloških novotarija zapravo ne nudi ništa zanimljivo.
Naravno da ću se tijekom sljedećih nekoliko dana još osvrtati na nekolicinu noviteta koji su u Ženevi po prvi puta vidjeli svjetlo dana, no ti će osvrti zabrazditi u domenu tuninga i utrkivanja, gdje je konkurencija sve žešća i bliža.
Dakle, do čitanja.
