Opel Manta kao oživljena legenda na struju
Nostalgija se u današnje vrijeme odlično prodaje. I toga su proizvođači svjesni.
Problematičan je jedino trend elektrifikacije koji svako malo iz nekog legendarnog modela sa zvukom napravi nijemu kopiju. Ali možda će Opel Manta usprkos tome ipak električni automobil učiniti interesantnim.
Ili možda neće…
Tijekom posljednjih godina se svako malo u medijima pojavljuje neka ideja s kojom bi Opel trebao oživjeti svoj legendarni model pod nazivom Manta. Ali onda se poslovično događa da najave odjednom splasnu i potom se nakon nekog vremena opet pojavi neka sasvim drugačija priča s Mantom u fokusu.
Stoga se ponekad čini da Opel zapravo ovaj model usprkos najavama i sporadičnim idejama želi ostaviti u ropotarnici povijesti.
A nitko ne zna zašto je tome tako.
Bilo kako bilo, Opel Manta nekima predstavlja automobil za seljačine s fudbalerkama. Nekima pak predstavlja filmsku zvijezdu, jer film pod nazivom „Manta Manta“ svi jako dobro pamtimo. Ali za one kojima robovanje pretpostavkama nije modus operandi u životu, Opel je s ovim automobilom stvorio europski „Pony Car“ i Mantu postavio kao savršenog rivala za Ford Capri. Jer od 1970. godine Manta svojim izgledom itekako plijeni pozornost publike koja je trošenjem novaca orijentirana prema barem nazivno sportskom automobilu. Ali onom u koji je moguće spremiti četveročlanu obitelj i pri tome ne plaćali masne troškove održavanja.
U svakom slučaju vrijedi spomenuti i trkaći program s kojim se Manta pokazala itekako sposobnim automobilom. I to pogotovo u sklopu „B“ generacije koja je za ovaj model započela početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Jer taj je zajednički homologacijski produkt tvrtki Opel, Irmscher i Cosworth u domeni Rally-natjecanja uspio nastaviti tamo gdje je Ascona kao prethodnik Mante stao.
Doduše, kako to obično biva, ona civilna verzija sa svojih 144 konja u usporedbi s natjecateljskom verzijom i njenih 230 konja nije bila usporediva. Ali izgledom je cijela priča bila sasvim dovoljno blizu. A kada se u sve skupa još uguraju i one Irmscherove posebne varijacije na temu poput i400, priča o Manti stvarno ima smisla. I zato je nekima od nas vječno žao da ovog modela već odavno nema u Opelovoj ponudi.
…i tako sve do ovih današnjih modernih vremena u sklopu kojih bi se Manta ovaj puta stvarno mogla vratiti iz podruma na cestu.
Automobil koji upravo gledate iz nekih kuteva djeluje savršeno retro. I taj je dio odrađen namjerno, kako bi Manta GSe Elektromod što više nalikovala prvoj generaciji modela.
Doduše, moram priznati kako me sam naziv modela podsjeća na neki naziv Kraftwerkove pjesme ili albuma, ali taj je dio možda i namjerno izveden. Jer kako su Kraftwerk postali pioniri elektroničke glazbe, tako bi možda i ova retro-Manta na struju mogla krenuti istim stopama u sklopu današnjeg svijeta automobila.
Pod sloganom „predanost mobilnosti bez emisija za vrlo poželjnu, održivu budućnost“ ova se reciklirana Manta prije nekoliko dana pojavila u javnosti. I to kao gotovi koncept koji „samo što nije“ ušao u serijsku proizvodnju.
Benzinski motor iz originalnog automobila zamijenjen je s električnim motorom koji proizvodi 145 konjskih snaga i nekih 250 „njutna“.
I to ga čini ne samo snažnijim od bilo koje originalne varijacije na temu Mante A, već i najsnažnijim baterijskim električnim automobilom u Opelovoj ponudi. A to je valjda barem nazivno vrijedno hvale, zar ne?!
Ova novokomponirana Manta svoju snagu i dalje šalje na stražnju osovinu. I to putem ručnog mjenjačkog sklopa, za razliku od bilo kojeg automobila na struju koji je trenutno u serijskoj proizvodnji. Kako službene najave kažu, „vozači na imaju opciju ručnog prebacivanja originalnog mjenjača s četiri brzine ili jednostavno uključivanja četvrte brzine, a zatim vožnju kojom upravlja automatski mjenjački sklop”.
Pa iako moram priznati da sve to skupa zvuči pomalo zbunjujuće, za vjerovati je kako po tom pitanju u Opelu znaju što rade. Odnosno što su napravili.
U skladu sa svojim moderniziranim podlogama, Manta je podvrgnuta preuređivanju koje potvrđuje njezino nasljeđe. A istovremeno je stavljena u ponudu s trenutnim Opelovim proizvodnim modelima. Doduše, samo u teoriji, jer se i dalje ne zna hoće li se Opel konačno odlučiti Mantu staviti u serijsku proizvodnju ili ne. Ali to u ovom trenutku i nije toliko bitno, jer je ideja pred vama. I koliko imamo prilike vidjeti, pokretna je. I bez hrđe, što je u svakom slučaju veliki plus.
Što se dizajna tiče, žuta boja je retro. Linije gledano s boka su također retro, a isto vrijedi i za nekolicinu detalja koji djeluju kao da su ih teleportirali iz ranih sedamdesetih.
Prednju masku potpisuje tvrtka “Vizor”. I dotična se prednja maska svojim opcijama prikazivanja raznoraznih poruka i „smajlića“ čini apsolutno nepotrebnom i nepoželjnom. Ali kako je tržište u današnje vrijeme ipak prepuno nekih novih klinaca, za pretpostaviti je da će upravo taj digitalizirani dio priče mnoge privući prema ovom automobilu.
Uglavnom, sve je LED. Sve je programabilno. I za pretpostaviti je kako će se svemu moći pristupati putem nekakve aplikacije. A to je pak potpis današnjih vremena i tu pomoći jednostavno nema.
Iz Opela poručuju kako su 13-inčne kotače odlučili zamijeniti s 17–inčnima. I time u savršeno retro-maniri svima dati do znanja da Manta ima svoju povijest. A službeni krugovi kažu i kako se nedostatkom kromiranih prednjih branika Opel odlučio odati počast Irmscheru kao svom najupornijem „tjuneru“.
Što se pak interijera tiče, retro-niša i ovdje prevladava na najjače. Ali kroz sve je te retro-dijelove provučena i moderna priča koja za početak podrazumijeva ekrane osjetljive na dodir. Pa iako sve zajedno ne izgleda nimalo ružno i dalje se radi o pomodarstvu koje bi se u nekim slučajevima ipak moglo izbjeći.
Ali tržište valjda opet traži svoje i eto nam ekrana u Manti.
Uglavnom, popis opreme najvjerojatnije podrazumijeva sve i svašta. Ali za sada o tim detaljima iz službenih krugova nema ni slova.
I zato je možda najbolje podvući crtu i zaključiti da nam je drago da Manta i dalje nije zaboravljena.
A vama cijenjeni čitatelji?
