Ono kad se Dodge pokušava ponašati kao BMW i Audi
Nema drugog objašnjenja za ovakav potez od strane FCA-grupacije. No je li to stvarno bitno?
Dodge – tvrtka koja već desetljećima i desetljećima pokušava biti ukorak s vremenom. Tvrtka koja je tijekom svoje slavne povijesti proizvela hrpetine modela koji i dan-danas fasciniraju auto-entuzijaste diljem planete, ali i jedna od onih koje su unutar ponude modela nudile na tone i tone limuna od kojih se svijetu automobila dizao želudac. Dakle, riječ je o jednom od „onih“ proizvođača automobila koje većina voli ili mrzi, dok se tek neki drže sa strane i glume suzdržane.
I to je sasvim u redu, ili bolje rečeno „Ic Okej“, kako bi to slikovito rekla jedna naša bivša missica.
Kada je 2004. godine Ford s (tada) novim Mustangom pokrenuo američku retro-maniju, Dodge baš i nije trzao na tu udicu. No kada se retro-maniji priključio i Chevrolet, te ponovno pokušao preoteti dio tržišta od Forda, ubrzo je na svijet stigao novi Challenger. Time se stvorio trio Fantastikus koji je američku auto-industriju poveo u novom-starom smjeru i usput zarazio ostatak svijeta. No Dodge je u svemu tome ostao nekako sa strane…
Naime, dok su Mustang i Camaro iz edicije u ediciju ispadali sve jačim, upotrebljivijim i usmjerenijim strojevima, Dodge Challenger je nudio jedan motor, jedan mjenjač i jedan kotač s kojim je bilo moguće izvesti „burnout“. Stoga ovaj automobil u usporedbi s legendarnim dvojcem nitko nije shvaćao baš nešto pretjerano ozbiljno. No u Dodgeu svejedno nisu odustajali, već su iz godine u godinu pronalazili načina kako oteti pokojeg kupca i nastaviti svoju viziju retro-manije koja se na momente itekako isplatila.
Danas je Dodge potpisnik najjačeg retro-automobila na planeti. Automobila koji je pritiskom na pedalu gasa u leru u stanju plavi Camaro pretvoriti u crveni, te dim iz Mustangovog ispušnog sustava pretvoriti u smeđu tekućinu. Dodge ima Challenger Demon, a Demon predstavlja jedan od najjačih, najbržih (po ravnom) i općenito najbolesnijih automobila koje je danas moguće kupiti. I još k tome dolazi s garancijom.
No u svemu postoji jedan problem, a taj se zove „limitirana serija“ s kojom je Challenger Demon nastupio na tržište…
Naime, kako je Challenger Demon na tržište došao kao ultimativni „Muscle-car“ svih vremena, tako je nešto slabiji brat sa sufiksom Hellcat ostao pomalo kastriran. Jer dok se Demon praktički razgrabio u minuti, na Hellcat su u istom momentu svi nekako zaboravili. I to nikako nije u redu, jer se i dalje radi o automobilu s više od 700 konja u tvorničkom izdanju. Ali to nekima nije bilo toliko bitno, jer se na obzoru pojavio još luđi, još jači i još bolesniji Challenger Demon, pa su se odjednom sve oči fokusirale na njega. No Demon je danas već stvar prošlosti i tek su prekupci oni kojima će ovaj automobil i dalje biti važan, pa su se u Dodgeu dogovorili dodatno zapapriti situaciju i na tržište ponuditi čak tri nove varijacije na temu Challengera.
Prva se naziva Challenger SRT Hellcat RedEye i uz već opće poznati motor s osam cilindara, 6,2 litre zapremine i s kompresorom veličine nečije glave, u sklopu verzije za 2019. godinu nudi i 797 konjskih snaga uz enormnih 960 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz). Time je Challenger Hellcat sa svojim crvenim očima zasjeo tik uz Demona, te na tržište donio tek nešto slabijeg brata koji možda nije u stanju demolirati birtiju do temelja, ali je definitivno u stanju reorganizirati njen prostor do neprepoznatljivosti.
Dodge Challenger SRT Hellcat RedEye dakle jest nešto slabiji od svog starijeg i razvikanijeg brata-Demona, ali vjerovali ili ne, ovaj je Challenger upotrebljiviji i realno brži automobil.
Dapače, iz Dodgea već sada stižu opisi poput „najbrži i najjači GT-automobil na svijetu“, a da stvar bude bolja, sve je skupa istina, jer Challenger u ovom izdanju do stotke ubrzava za 3,4 sekunde, četvrt milje prelazi za manje od 11 sekundi i nastavlja ubrzavati sve do nekih 326 kilometara na sat. A još k tome ovjesom nije orijentiran striktno prema ravnici, već je s njime moguće uspješno (i brzo) proći i pokoji zavoj.
Dakle, Demon ima mlađeg brata kojeg ni u bunilu ne treba podcjenjivati.
Druga po redu verzija Challengera nema crvene oči, već je riječ o Hellcatu bez ikakvog sufiksa koji podsjeća na mamurluk ili pretjerivanje s marihuanom. Radi se o novoj verziji „običnog“ Hellcata koji će se kupcima nuditi u 2019. godini.
Dakle, izuzev blagog redizajna, još više tehnološke zrelosti i novih opcija opreme, Dodge Challenger Hellcat dolazi i s novim (opcionalnim) setom proširenja, nekim novim dezenima kotača i ono najvažnije – s nekih desetak konja viška u odnosu na prijašnju verziju. To u prijevodu znači da se nova paklena maca može pohvaliti s ukupno 717 konja i nekih 890 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), a to pak u daljnjem prijevodu znači da se i dalje radi o poprilično bolesnom automobilu koji je moguće voziti na dnevnoj bazi usprkos snazi koje se plaše adolescenti i umirovljenici.
Uza sve to, novi Challenger Hellcat nudi i adaptivni ovjes, bolje (i veće) diskove marke Brembo, te sustav kretanja (odnosno „launch control“) koji je doniran direktno s Demona i funkcionira savršeno.
Treća verzija s kojom Challenger ulazi u 2019. godinu naziva se R/T Scat Pack. I ne, ne radi se ni o čemu prostom i perverznom, te ova verzija Challengera definitivno neće postati službeni automobil stranice „2 girls-1 cup“. To naravno ne znači da se tom nazivu i asocijaciji koja se nameće sama po sebi ne možemo smijati, ali osnovna ideja oko ove verzije Challengera ipak je kudikamo ozbiljnija.
Naime, Dodge je s Challengerom R/T Scat Pack pokušao ponuditi najbolji omjer performansi i love, a to je pak za svaku pohvalu.
Projicirana cijena u Americi je nekih 40,000 Dolara i za te se novce dobije HEMI V8 u kombinaciji sa 6,4 litre zapremine i nekih 485 konja u kombinaciji sa 643 „njutna“ maksimalnog okretnog momenta (buraz). Tj. sasvim dovoljno za jurnjavu u „pony-caru“ nove generacije. Sve ostalo je pomalo slabije, opskurnije i jadnije od gore navedenog dvojca, ali i dalje sasvim dovoljno dobro kako bi Challenger parirao baznoj verziji Mustanga i Camara. Stoga Challenger R/T Scat Pack ne treba u startu otpisati.
Uglavnom, Dodge se oko Challengera itekako potrudio, te na tržište u 2019. godini sprema puno toga lijepog. Doduše, cijela priča oko guranja modela u sredinu neodoljivo podsjeća na nešto čime bi se poslužili Nijemci, tj. prije svega Audi, BMW i Mercedes-Benz. No ako već trebamo tražiti “dlaku u jajetu”, onda vrijedi reći da Dodgeu možemo oprostiti bez problema, jer u krajnjoj liniji nije riječ o nekom retardiranom SUV-u, CUV-u ili nekoj sasvim sedamnaestoj pomodarski-orijentiranoj izmišljotini s grbom, već o sportskom automobilu izvedenom na tipično-američki način.
Naravno da je i dalje riječ o automobilu koji u našim krajevima neće baš uzrokovati otimanje kupaca i gužve u salonima, ali to je već jedna sasvim druga priča. Uostalom, poanta egzistencije ovakvih automobila ionako nije u tržištima na kojima je Golf Diesel i dalje apsolutno nedodirljivo celestijalno tijelo, već u tržištima na kojima „Muscle-car“ ideologija i dalje preživljava sve moguće i nemoguće krize – od onih naftnih i ekonomskih, pa sve do onih koje podrazumijevaju identitet. Stoga vrijedi reći kako Dodge i u 2019. godini itekako ima smisla. Pogotovo zato što će sada uslijediti još pokoji model kojem će snaga i performanse biti na prvom mjestu.
