Ono kad Porsche Cayenne nije dovoljno ružan
Porsche Cayenne prve generacije sve je samo ne lijep automobil. No uvijek može i gore od toga.
Uglavnom, evo kako to izgleda Cayenne kada u ruke padne ljudima kojima je smisao za estetiku amputiran pri rođenju…
Franco Sbarro – Švicarac, dizajner, inovator, genijalac i čovjek kojeg je u modernom svijetu automobila moguće usporediti s vječno fascinantnim Salvadorom Dalijem.
Čovjek koji još tamo negdje od početka sedamdesetih redizajnira, stvara i proizvodi neke od najčudnijih automobila na svijetu.
Ali nerijetko i neke od najzanimljivijih.
Uostalom, kako drugačije opisati Sbarro Challenge, koji je svojom siluetom nalik onim letećim policijskim automobilima iz originalnog „Blade Runnera“. Postoji li drugačiji opis od „bolestan“ koji bi vrijedio za krajnje izobličenu varijaciju na temu Mercedesove G-klase pod nazivom Sbarro Monster?
Kako opisati Sbarro Autobau, nego kao najružniji mogući LEGO Technic projekt u prirodnoj veličini i s (navodno) funkcionalnim motorom? Ili pak osim pojmom „nenormalan“ opisati Volkswagen Golf prve generacije kojem je g. Sbarro podario pokretan (ali stvarno pokretan) stražnji dio automobila.
I to samo zato da bi se svijetu mogao prikazati centralno-smješten motor iz Porschea 928?
Nikako, zar ne?!
Franco Sbarro je čudan čovjek. Ali istovremeno je nepobitna činjenica da se pod ovim imenom i prezimenom „skriva“ genijalac koji je u stanju fascinirati svijet automobila već skoro četiri desetljeća. Doduše, neke su Sbarrove ideje ispale čudnima.
Neke su smiješne. Neke su realno upotrebljive, a neke su pak apsolutno fascinantne. Neke imaju nekog nazivnog smisla, a neke pak od smisla bježe poput Mamića od hrvatskog pravosuđa.
No prije nekoliko je godina Franco Sbarro na svom domaćem tlu, odnosno na salonu automobila u Ženevi izložio nešto najodvratnije što je svijet automobila pogodilo tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.
I da… Prije nego pitate… Odvratnije od Mazde 121, BMW-a i3 i aktualnog Priusa u jednom.
Ali stvarno.
Ukratko se radi o automobilu koji svoju bazu vuče iz prve generacije Porscheovog modela Cayenne, ali je to nemoguće primijetiti na prvi, drugi, ili stosedamnaesti pogled.
A zašto?
Pa recimo to ovako… Samo pogledajte fotografije i sve će vam istog momenta biti jasno.
Dotični je Cayenne već u svom originalnom izdanju nalik 911-ici koja se najela germe i tijekom odrastanja zaradila grbu. Dakle usprkos prodajnim rezultatima riječ je o svemu samo ne o lijepom automobilu.
No iskreno vjerujem da se čak ni najvećim kritičarima ovog Porscheovog čudovišta ni u primislima nije pojavila misao da bi dotični Porsche mogao biti još ružniji.
Stoga ni u toj domeni nije jasno koja je bolest napala g. Sbarra, kada se odlučio osmisliti i proizvesti ovakvu nakaradu.
Ovaj izobličeni Cayenne naziva se Sbarro 4×4+2. Pa ako nije poznato je li ideja iza ovog naziva svedena na vježbanje matematičkih pravila, naziv je takav kakav jest.
No vjerovali ili ne, ovaj je naziv zapravo najsmisleniji dio na ovom besmislenom automobilu, jer prema navodima iznesenim unutar službene brošure, ukratko označava četiri pogonska kotača i sufiks još dva koji s pogonom nemaju ama baš nikakve veze.
Prema službenom priopćenju na isto tako službenim internetskim stranicama, g. Sbarro za ovaj konceptni užas kaže kako je riječ o „konceptnom automobilu za ekstremne 4×4 relije“ i dodaje kako „posjeduje dva kotača viška s četiri funkcije“. No koje su konkretne funkcije kotača koji pritiskom na tipku izlaze iz boka automobila nitko nije napisao.
Stoga pitanje „čemu ti kotači služe“ ostaje otvoreno poput brandenburških vrata.
Tim više što dotični kotači na ravnoj podlozi nikada ne dodiruju tlo.
Ali pustimo sad to, jer ovaj automobil prosječnom čovjeku iznad glave postavlja stotinu i jedan upitnik.
A neke vrijedi spomenuti odmah…
Gdje su staklene površine i zašto ih nema?
Gdje je montiran i kako funkcionira sustav hlađenja motora?
Gdje je uopće motor?
Koja je priča s kromiranim „branicima“?
Čemu služi kromirana tuba ispod tri kromirana rebra koja na prednjem kraju automobila glume branik?
Čemu služe baš tri sjedala?
…
…
…
Ako sam ikada vidio automobil koji je svojom pojavom samo stvarao upitnike iznad glave, onda je to Sbarro 4×4+2.
Jer iskreno govoreći, kakva god bila ideja iza ove monstruozne nakarade s pomoćnim kotačima, ovo je jedan veliki „WTF“ moment koji je čudan čak i u sklopu Sbarrovog kontroverznog i metaforičkog opusa na četiri kotača.
Na službenim je stranicama posebno istaknuto i kako ovaj automobil raspolaže s V8 motorom zapremine pet litara te kako je na kotače u stanju izbaciti ukupno 550 konja. No nije specificirano čemu svi ti konji služe i zašto ne pogone svih šest kotača, kad ih na automobilu već ima toliko.
Stoga eto još jedan upitnik iznad glave prosječnog auto-entuzijasta. Upitnik na koji poput gore navedenih zapravo i nema odgovora.
Najiskrenije sumnjam da je čak i g. Sbarro u stanju odgovoriti na sva pitanja koja bismo mu oko ove pokretne i isto toliko konceptne nakarade mogli postaviti.
Ali ako u cijeloj priči već postoji neki „lajt-motiv“, onda se dotični svodi na činjenicu koja kaže da je zbog ovog nakaradnog prometala (barem) jedan Cayenne lišen egzistencije.
I zato je Sbarro 4×4+2 zapravo super.
