Odlična vijest za ljubitelje marke Honda
Da, naravno da je sarkazam upleten u naslov ove priče.
Iako je Honda u svijetu automobila itekako dobro poznata marka, u našim se krajevima nagla ekspanzija obožavanja ove marke pokrenula negdje tijekom 2002. godine.
Naime, te je godine u kina svratio prvi (i najbolji) dio franšize „Fast and the Furious“, te je već praktički s početkom filma u kadru portretirana nekolicina crnih Hondi Civic Coupé, koje su izuzev sa zelenim neonkama u sklopu podvozja pozornost plijenile i prolascima ispod kamiona tijekom pljačke.
Uglavnom, od tih dana do danas Honda u našim krajevima uživa status najboljeg i najcjenjenijeg proizvođača automobila.
S jedne je strane takav stav ispravan, jer neki svima dostupni Hondini modeli imaju izraženu sportsku orijentaciju, te svojim ponašanjem na cesti ispadaju savršenim automobilima za adolescentsko divljanje od semafora do semafora. U tom dijelu priče uvelike pomaže sveta krava svake Honde s benzinskim motorom, a ta se naziva VTEC. Bez ta četiri slova prosječna Honda (Civic) ne ide baš najbolje, te nije omiljena opcija za sve mlade trkače. No zato se na takvim primjercima kroz upotrebu naljepnice „Powered by Honda“ ili pak kroz utilizaciju sportskog stražnjeg ispušnog lonca (i obavezne rezonancije koju je moguće usporediti jedino s legendarnim „Stojadinom“) dobiva željeni efekt i vlasnici takvih primjeraka u svojim glavama jure neovisno o tome je li to doista tako ili ne.
Naravno, ima i onih koji Hondu kupuju zbog sasvim drugih razloga, odnosno kvalitete izrade i dugovječnosti po kojoj su modeli ove tvrtke već otprije svima itekako poznati. Dotični ljudi se samo žele udobno voziti na dnevnoj bazi i stizati „od točke A do točke B“ bez stresa vezanog uz razmišljanja o kvarovima i servisima i vjerovali ili ne, većini to bez problema polazi za rukom.
Neki ipak nisu te sreće, pa tu i tamo moraju svratiti u servis i zamijeniti pokoju komponentu motora, mjenjačkog sklopa ili ovjesa, no u glavama ovih prvih vlasnika Hondinih modela takvi su ljudi mit, jer i dan-danas žive u uvjerenju da se Honda nikad ne kvari.
E sad…ne znam kako bih ovo nježno rekao, no i jedni i drugi su poprilično u krivu.
Naime, s razvijanjem auto-industrije na globalnom planu, Honda je morala napraviti itekako puno kompromisa u smislu proizvodnje u nekim drugim zemljama (odnosno izvan Japana), te kontrole kvalitete koja prvenstveno ovisi o moralu radnika u tim novopečenim tvornicama.
Zatim je s modelima Honda morala otići u neke čudnovate sfere dizajna, kako bi na raznoraznim tržištima ispadala „drugačijom“ i „prepoznatljivom“ markom. No ako se mene pita, izuzev tu i tamo nekog relativno dobro izgledajućeg modela, većina izgleda kao da su ih u sklopu terapije crtala djeca s poteškoćama u razvoju.
To bi naravno bila izuzetno dobra i pohvalna inicijativa, no nažalost su dotični klinci ipak nisu dio te jednadžbe te jednadžbe, jer postoje dokazi koji zorno pokazuju da te nove (odnosno aktualne modele) za Hondu ipak potpisuju odrasli ljudi.
Uglavnom, Honda je tijekom proteklih godina tek blijeda kopija svega onog što su pojedini modeli značili tržištu i auto-entuzijastima diljem svijeta tijekom devedesetih godina. Modeli CRX i Prelude odavno su se s proizvodnih traka preselili u domenu povijesnih knjiga. Accord Type R također već odavno ne postoji, a ista je priča i s jednim od najljepših Roadstera svih vremena, odnosno s modelom S2000. Čak je i model NSX dugo vremena bio odgađan i ukidan, da bi na kraju ipak krenuo u proizvodnju, no s obzirom na Hondin bijeg od takvih automobila potonji ne samo da je pogonjen Hibridnim motorom, već će na tržište dolaziti s potpisom Hondine američke podružnice pod nazivom Acura, što pak i opet baš i ne spada pod neki od točnijih opisa pojma „purizam“.
Uglavnom, Honda danas doista ne proizvodi neke pretjerano interesantne automobile, a kada se pokoji model (ili verzija istog) čak i zalomi na tržištu, najčešće nema baš pretjerano puno veze s konceptnim uratkom, te dotični prati razvojni put od sedam gladnih godina. Samim time zapravo mogu ponuditi zaključak koji kaže da Honda u današnje vrijeme više nije ono što je bila, jer svijet performansi već odavno stavlja u ladicu, te ga mijenja za onaj koji podrazumijeva tehnologiju u domeni opreme i ekonomičnosti.
Kvaliteta je i dalje na visokom nivou, a i dugovječnost ostaje jednom od osnovnih premisa modela ove marke. No ako ćemo realno, sve je to jako daleko od svega onog što se nekada davno vezalo uz ovu marku.
S obzirom na to da Honda i dalje ni približno ne posustaje, u toj je maniri kvalitete i tehnologije prije nekoliko dana postala aktualna vijest koja kaže da se inženjeri u Hondi spremaju na postavljanje svjetskog rekorda. No prije nego štovatelji VTEC-a počnu otvarati bocu Sakea, treba napomenuti kako ovaj rekord nema apsolutno nikakve veze s performansama, već zadire u domenu što je moguće niže potrošnje goriva.
Naime, Hondin model o kojem je riječ u sklopu ove najave naziva se Civic Tourer. Dotični je zapravo karavanska verzija Civica s pet vrata i samim time spada među one nešto praktičnije automobile koji svojom osnovnom namjenom prvenstveno apeliraju na onaj obiteljski dio tržišta.
No uz oveću zapreminu prtljažnog prostora, te udobnost koju manje-više svaki karavan automatizmom donosi na tržište, ovaj se Civic prvenstveno hvali svojim pogonskim strojem.
Dotični je uobličen u 1,6-litarski i-DTEC motor koji je već od prvih najava krenuo u smjeru rekordno niske potrošnje (Diesel) goriva u klasi.
Inženjeri u Hondi već mjesecima ističu kako je ovaj motor zapravo omanja revolucija u segmentu dieselskih motora, a sada sva ta puka teorija kreće iz domene teorije u praksu.
Ideja je od jučer (tj. 1. lipnja 2015. godine) izvesti Civic Tourer 1,6 i-DTEC na put od ukupno 28 dana i tijekom tog vremena prijeći 13,613.44 kilometara sa što je manje moguće potrošenog (Diesel) goriva, te tijekom cijelog puta bilježiti raznorazne parametre – od svih stajanja na benzinskim pumpama, preko podataka iz GPS-a, pa sve do video i foto-materijala s kojima bi se dokazalo da su Fergal McGrath i Julian Warren u ulogama vozača prešli navedenu kilometražu uzduž i poprijeko ukupno 24 europske zemlje.
Sama ruta nije precizirana, pa se može samo nagađati gdje će sve ovaj Civic Tourer praćen najmanjom mogućom potrošnjom (Diesel) goriva imati prilike proći, no ono što je poznato svodi se na polazišnu točku, odnosno grad Aalst u Belgiji.
Uglavnom, Honda u sklopu ovog pokušaja upisivanja u Guinnessovu knjigu rekorda pod kategorijom „Najmanja potrošnja goriva za vrijeme neprekidnog puta kroz 24 europske zemlje“ želi redefinirati rekord i time svojim kupcima poručiti da su vlasnici nečeg posebnog.
No za razliku od dosadašnjih posebnosti uobličenih u neki model s oznakom „Type R“, današnji će se kupci zajedno s onim budućima morati zadovoljiti s rekordom koji podrazumijeva uštedu u (relativno) jeftinom japanskom automobilu proizvedenom u Europi.
Samim time vjerujem da će neki od vlasnika pojedinih modela ove marke biti presretni što su im inženjeri kroz postavljanje rekorda odlučili dati još jedan povod da se hvale pred kolegama i prijateljima, no za nas ostale koji smo u pojedinim modelima ove marke nekada davno uživali ostaje samo nadati se boljim vremenima.
Mislim, jasno mi je da u današnje vrijeme svaka kuna „viška“ ima status svetinje, te da je potrošnja goriva postala iznimno bitnom stavkom za velik broj kupaca i vlasnika automobila, no nije mi jasno gdje je nestao onaj sportski duh koji je nekada vladao unutar pojedinih zidova ove tvrtke.
Gdje su nestali svi oni visokoturažni razlozi zbog kojih se štovatelji Honde i dan-danas kunu u kult VTEC-a i zašto je sufiks Type R u sklopu današnje produkcije ove slavne marke rezerviran samo za jedan-jedini model?
Ukratko, s obzirom na promjenu mjesta proizvodnje pojedinih modela, te relativnim padom kvalitete koji se uz dotičnu neminovno dogodio i dizajnom koji često ispada smiješnim, je li doista moguće da će Honda nastaviti s ovakvim nepotrebnim demonstracijama sile?
Možda je pitanje pomalo retoričkog tipa, no kako Honda kao tvrtka za mene slovi kao jedna od onih itekako vrijednih spomena, jednostavno se pitam da li da ovu marku prekrižim do kraja ili za neku novu fascinaciju ipak postoji mjesta.
…u svakom slučaju pokazat će vrijeme.
