Nissan „Z“ je mrtav
Iako već sam naslov predstavlja „alfu i omegu“ ovog teksta, ipak postoji još nekoliko detalja koji su ispratili jedan od najpoznatijih sportskih automobila na svijetu.
Prošlo je tek nekoliko dana otkad sam na stranicama našeg malog internetskog kutka posvećenog svijetu automobila spomenuo kako Nissan „Z“ ima vrlo neizvjesnu budućnost. Isto tako sam spomenuo i da se unutar zidova tog slavnog japanskog proizvođača tehnološke fascinacije na četiri kotača sprema zamjena u obliku CrossOvera poput modela Juke.
Naravno da sam se tijekom čitanja svih tih najava i pisanja samog teksta nekoliko puta zapitao „kuda pobogu odlazi ovaj svijet“, jer „Z“ već desetljećima predstavlja savršenu alternativu svemu onome što su u domeni sportskih automobila nudile Europa i SAD. No usprkos staroj narodnoj poslovici koja kaže da „nada umire posljednja“, aktualnim je zapravo postao onaj drugi dio iste koji kaže da se nada bavi prostitucijom.
Da…postalo je službeno. Nissan „Z“ više ne postoji u obliku sportskog automobila na kakav smo navikli, već inspiracijom prelazi u oblik CrossOvera.
Ajme majko…
Zamjena za „Z“ predstavljena je u obliku Nissanovog konceptnog automobila nazvanog Gripz. Dotični je doista uobličen u neku vrstu futurističkog CrossOvera za koji Nissanovci kažu da je inspiriran kombinacijom sportskog automobila i bicikla.
Da, dobro ste pročitali – bicikl je u sklopu ovog konceptnog automobila ušao kao jedan od bitnih dijelova inspiracije vezane uz dizajn, pa stoga nimalo ne čudi da je CrossOver zapravo postao oblikom karoserije. Sam dizajn potpisuje Nissanova domaća dizajnerska radionica kojom predsjeda gdin. Mamoru Aoki.
On kaže kako „Nissan danas stoji u samom vrhu pionira koji su CrossOver definirali kao stilski i tehnološki izričaj“, zaboravljajući pri tome da je u nekim ne tako davnim i puno slavnijim vremenima ista tvrtka stajala kao sinonim za tehnologiju podređenu sportskom karakteru pojedinih modela.
No taj je dio priče očito nebitan, jer se kroz izjavu za medije provlači nekoliko rečenica upućenih od strane glavnog kreativca odjela dizajna.
G. Giovanny Arroba kao dotični glavni kr(eat)ivac za ovakav razvoj situacije cijelu priču objašnjava riječima „Evolucija sportskog dvosjeda je danas aktualna i ovo je naša vizija i interpretacija te evolucije“.
Mislim, možda je čovjek u svojoj glavi apsolutno u pravu, no ako se mene pita, nekako si mislim da evoluirati pojam sportskog dvosjeda u nimalo sportski Crossover inspiriran biciklom, ne samo da nema baš nekog pretjeranog smisla, već i graniči s budalaštinom kakvu je u stanju iz sebe izbaciti samo marketingom indoktrinirana osoba.
Razloga takvom razmišljanju s moje strane ima nekoliko, no možda je glavni uobličen u nastavak navoda s kojima će Gripz u svom finalnom izdanju izaći na tržište.
Naime, Nissan Gripz Concept kao ideologiju motorizacije gura ekološki svjesnu filozofiju. To u pravilu nije ništa čudno, jer se oveći broj proizvođača automobila u današnje vrijeme hvali niskom potrošnjom goriva i čistim zrakom iz ispušnih sustava, pa tu Nissan nipošto nije izuzetak.
No s druge strane ta masa proizvođača automobila ne bazira svoje modele na kombinaciji sportskog automobila i bicikla, a još ih manji broj svoje ekološki-nastrojene koncepte reklamira kroz vizije novog automobila koji se vozika među ruševinama.
Doduše, Japanci su u domeni vizualnog dočaravanja pojedinih stvari oduvijek bili poprilično čudni (pogotovo ako pogledate neki Anime-crtić), ali ovakvo prezentiranje jednog ekološki svjesnog automobila graniči s Haiku-poezijom, što pak nema apsolutno nikakvog smisla.
Dakle, sva ta ekologija i ekonomičnost u sklopu ovog koncepta sadrži „Pure Drive“ Hibrid koji onaj električni dio preuzima iz modela Leaf, što pak u prijevodu znači jedan velik i srdačan pozdrav VQ37 V6-motoru kakav je pogonio aktualni 370Z.
Samim time iz Nissana uvjeravaju kako „ovakva kombinacija motora na najtiši mogući način osigurava brzo, efektivno i linearno ubrzanje automobila uz maksimalnu iskoristivost i najnižu potrošnju goriva“, što je pak rečenica prikladna za neki priusoliki model za mase, no nikako za jedan donedavno sportski automobil koji je svojim urlanjem očaravao one koji su imali prilike sjesti za volan nekog od „Z“ modela.
Naravno da objava za javnost nastavlja u revijalnom tonu i sadrži svu silu višesložnih riječi i „fancy“ rečenica, no jednostavno nemam dovoljno jak želudac piskarati sve te priče o inspiraciji, tradiciji Nissanovih sportskih i trkaćih automobila iz sedamdesetih, te sto i jedne lijepo upakirane floskule. Razlog tome je jednostavan, te se svodi na udaljavanje od činjeničnog stanja koje (i) za Nissan označava smrt sportskog automobila i pljusku posred lica prosječnog auto-entuzijasta kojem automobil ne predstavlja puko prijevozno sredstvo, već u njemu uživa kroz vizualne, slušne i taktilne podražaje.
Samim time se jedino nadam da će usprkos najavama vezanim uz utilizaciju strujnih krugova u motoru barem novi GT-R biti upakiran u koliko-toliko sportski-izgledajuću karoseriju, odnosno da se neće pretvoriti u neki furgon, kamionet ili SUV.
…i nadam se da ovime to nisam urekao.
