Nissan ima novu sigurnosnu napravu
…za koju zaslužuje jednu veliku zahvalu od strane svih onih koje će ovaj sustav u prometu oglupjeti još nekolicinu ljudi. Bravo za Nissan.
Možda će nekome ova priča izgledati kao da se (opet) žalim, no jednostavno ne mogu vjerovati da se u svijetu automobila na ovakav tehnološki napredan i realno nepotreban način ispravljaju neke danas aktualne pogreške vozača.
Kako iskreno vjerujem da je po završetku polaganja vozačkog ispita svakome od nas instruktor uputio neki komadić vozačke mudrosti. Meni jest i to je jedna od rečenica koje nikada u životu neću zaboraviti: „Čestitam mladiću – upravo si dobio dozvolu za korištenje legalnog oružja za masovno ubojstvo“.
Naravno da kao glupavi adolescent s mislima uperenim prema svim beneficijama koje ću kao vozač uživati, nisam razmišljao o težini te „čestitke“, već sam razmišljao o odlascima na more s ekipom i svu silu tuluma koji će se događati na cesti i oko nje za vrijeme tih putovanja, no danas u potpunosti razumijem „što je pjesnik time htio reći“.
Tijekom svog vozačkog staža i svakodnevnog boravljenja na cesti mogu reći da sam već vidio svega i svačega. Sudara, pijanih idiota koji nisu u stanju voziti ravno, već vrludaju iz trake u traku, penzionera koji nabijeni na volan pokušavaju gledati preko haube, te svu silu na ovaj ili onaj način „napetih“ ljudi kojima sam čin vožnje predstavlja ili nužno zlo, ili pak krajnje mrsku radnju.
Naravno, vidio sam i onih koji su vozili sasvim kulturno, a bilo je i onih koji su u tom procesu spajanja koncentracije kroz dodir kože vlastitih ruku s onom kojom je obložen volan apsolutno uživali.
Samim time poprilično crna slika o prometu zapravo ima pokoju svijetlu točku, no ako ćemo realno, sve ih je manje.
Naime, u današnje vrijeme doista svaka budala ima vozačku dozvolu i iako znam da ću zbog te rečenice (i opet) završiti na stupu srama, jednostavno mislim da je tako.
Ljudi voze pod utjecajem svega i svačega – od stresa, preko alkohola, pa sve do lakših i(li) težih droga. Tipkanje na mobitel tijekom vožnje u današnje je vrijeme sasvim „normalna“ stvar, jer recesija očito toliko jako pogađa sve te silne vlasnike novi(ji)h automobila, da za „Hands-free“ sustav pri kupnji jednostavno nije ostalo novaca.
Pokazivači smjera (odnosno „žmigavci“) očito su postali dio dodatne opreme, jer koliko iz dana u dan vidim, sve ih manje ljudi koristi, pa pretpostavljam da ni za taj dio opreme u automobilu nije bilo novaca. Uglavnom, u današnje vrijeme svi nekud žure, a tijekom te žurbe zaboravljaju na činjenicu da upravljaju s nečim što vrlo lako može ubiti bilo koga – pa i njih same. Velik broj pripadnika svakodnevnog prometnog kaosa koristi vlastiti ego kao okosnicu vožnje, pa prema ostatku kolega na cesti nemaju ama baš nikakvog poštovanja. Prolazi se kroz crveno svjetlo, znakovi ispadaju irelevantnim sličicama, a nerijetko se i za policajce može čuti neki pogrdan izraz radi sprovođenja rutinske kontrole u sklopu koje nitko nije kažnjen.
Uglavnom, sve je to dio jednog od ovećih segmenata modernog života, koji je izuzev u crvenu, žutu i zelenu boju često polakiran i u plavu, a još češće u crnu.
Da bi se tome doskočilo izmišljaju se raznorazni zakoni i inicijative od strane „moralnih vertikala“ i propisuju se normativi i obveze kojih se vozači moraju pridržavati. To je nazivno sasvim u redu, jer bi zdrava logika stvari trebala nalagati da svaka od tih regulativa ima nekog smisla. No najčešće se cijela priča svodi samo na uzimanje što veće količine novaca iz džepova svih nas koji u prometu sudjelujemo na dnevnoj bazi, pa tijekom posljednjih godina jako dobro vidimo kakve nam zakone pišu i provode ljudi s polovicom mozga, te koliko novaca zbog svega toga odlazi u proračun koji se dobrim dijelom „privatizira“ od strane onih na vlasti.
Uglavnom, s obzirom na nesposobnost vlasničke strukture pojedinih država (među kojima naša nekako prednjači), proizvođači automobila su svako toliko počeli predlagati neke svoje inicijative, no ako se mene pita, ponuditi tehnologiju koja za ulogu ima zamijeniti zdrav razum nekako baš i nema pretjerano puno smisla.
Kako se u današnjem svijetu automobila neki proizvođači deklariraju kroz tehnološke novotarije (tj. inovacije, kako ih sami nazivaju), tako je praktički nemoguće zaobići tvrtku Nissan.
Dotična je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća izmislila nekolicinu doista inteligentnih i tehnološki naprednih sustava koji vozačima njihovih modela uvelike olakšavaju živote, no ovaj posljednji u nizu pametnih sustava nekako baš i ne vidim tako.
Naime, radi se o sustavu koji je namijenjen informiranju vozača o umoru. Da, dobro ste pročitali – NDAA sustav u najnovijim Nissanovim modelima služi upozoravanju vozača na umor, te tako pokušava aludirati na svijest vozača koji bi nakon upozorenja trebao shvatiti da je umoran i stati na kraći odmor. Ajme majko…
Mislim, razumijem da neki ljudi u glavi čak nemaju dovoljno sive tvari da shvate da umor usporava reflekse, te time može bez većih problema dovesti do opake prometne nesreće s terminalnim posljedicama, no koliko se ja sjećam, u svakome od nas je prirodno usađen mehanizam koji svijesti kroz pojedine pokrete i(li) gestikulacije objašnjava da smo umorni. Nije li to uobičajena stvar vezana uz kompletan ljudski rod?
Ovakav sustav ne samo da smatram krajnje nepotrebnim, već mi nikako nije jasan povod koji jednog renomiranog proizvođača automobila tjera ne samo na suludo trošenje vremena i novca u sklopu nekoliko godina razvoja takvog sustava, već i na to da se kroz takav sustav reklamira.
Što time Nissan poručuje vozačima svojih novih modela? Nešto u stilu „mi smo upoznati sa statistikama i znamo da jedan od pet vozača u današnje vrijeme zbog umora ima sudar“, te „isto tako znamo da je ljudski rod postao glupav i treba našu pomoć u obliku upozorenja i nacrtane šalice kave, jer svijest prosječnog vozača više ne postoji“.
Možda griješim, no kao osoba koja u dupetu ima ponešto kilometara, te kao vozač koji se umoran već našao za volanom (i bez ičije pomoći odlučio odmoriti i preživjeti), jednostavno se pitam je li današnjim vozačima ovakav sustav doista potreban, ili je cijela priča samo jeftin adut za kupnju nekog Nissanovog cestovnog prometala i općenita uvreda za inteligenciju.
Nije da je pretjerano bitno, no ukratko se ipak vrijedi dotaknuti načina funkcioniranja ovog sustava, pa za početak vrijedi reći kako dotični kroz niz strujnih krugova prati idealnu liniju kretanja automobila na cesti. Zatim sustav prati pokrete volana, te reagira na učestale promjene kretanja ruku na njemu, što pak na kraju rezultira s narančastom šalicom kave na ekranu ispred vozača i porukom „Take a break“. Paralelno s praćenjem vozačevih kretnji na volanu i promjena vezanih uz održavanje pravocrtnog gibanja, sustav istovremeno prati i zavoje, te signalizaciju i uvjete na cesti, te po svim tim parametrima iz minute u minutu izračunava hoće li i kada na zaslon ispred vozača izbaciti poruku ukrašenu šalicom za kavu.
Nije li to nešto najnepotrebnije i najgluplje što ste u životu pročitali vezano uz sigurnosnu opremu na jednom automobilu?
Uglavnom, u moru svih ideja i statistika koje provode raznorazne vlasti i još raznorazniji zavodi za statistiku, zapravo ne čudi da se ovakvi sustavi u današnje vrijeme pojavljuju na tržištu. No ono što čudi jest činjenica da kao ljudski rod sami sebi dozvoljavamo luksuz koji iz čiste lijenosti podrazumijeva manjak interesa i edukacije u smislu vožnje.
Baš kako smo svi svjesni da ne bi baš svatko trebao imati dozvolu za nošenje vatrenog oružja, tako vjerujem da nije baš svatko sposoban ni sjesti za volan i voziti. To nije stvar političke korektnosti ili sociološke odgovornosti, već čistog zdravog razuma. te logike koja nam je na globalnom planu očito iz dana u dan u glavama sve manje prisutna.
Zato ovaj sustav neće pomoći nikome, već će samo poslužiti Nissanu da zaradi još malo novaca, a dušobrižnicima da opravdaju svoje debele stražnjice posađene u udobne stolice i to je sve.
„Sad but true“, rekla bi Metallica…
