Može li se ovaj FIAT nazvati lijepim?
Pretpostavljam da je odgovor „da“ ukoliko priupitamo slabovidnu ili slijepu osobu s fetišem na drvo.
Usprkos činjenici da FIAT u smislu kupnje automobila ne smatram ni približno izvjesnom opcijom, jer zbog potencijalnih (ili stvarnih) kvarova ova tvrtka već desetljećima vlada crnim statistikama vezanim uz kvalitetu, svejedno postoji model koji mi se od prvog pogleda do danas nikada nije prestao sviđati.
Naravno, riječ je o modelu Cinquecento, odnosno jednostavnije rečeno 500.
Za one koji na bespućima Interneta vjerno prate ovaj naš mali kutak posvećen svijetu automobila nije novost da Fiat 500 smatram apsolutno najslađim i najsimpatičnijim malenim retro-automobilom. Dapače, već sam se nebrojeno puta oko ovog gradskog prometala izjasnio na takav način, pa nema potrebe da se ponavljam po milijunti put.
Doduše, onaj koji bih za svakodnevno uživanje u prometu odabrao bio bi Abarth EsseEsse, no i ove „običnije“ verzije imaju privlačnost u sklopu popisa standardne opreme.
Mali Fiat nije stranac svijetu tuninga i stylinga, te je unutar ovih nekoliko godina proizvodnje dotični prošao nebrojene varijacije na temu unaprjeđenja vezanog uz izgled i performanse.
Većina tvrtki koje su potpisivale uratke bazirane na ovom malom gradskom potrkalu odradile su dobar posao, pa stoga ne čudi kako npr. Pogea Racing i Romeo Ferraris ispadaju profitabilnim tvrtkama usprkos aktualnom padu interesa prema svijetu tuninga.
No postoje i oni koji krenu u dobrom smjeru i onda zastrane toliko jako da umjesto na oči zaljubljenika u ovaj mali Fiat prije počnu utjecati na želudac i uzrokuju probavne smetnje već samim pogledom na fotografije.
Uglavnom, to jednog dizajnerskog primjerka koji bih rado zaboravio u što kraćem vremenskom roku…
Stefano Conticelli ime je poznato onima koji se kreću u krugovima visoke mode i luksuznih dodataka, pa samim time poznaju modni atelje nazvan Bottega Conticelli.
Iako sam za g. Conticellija jednom ili dvaput čuo, osobno mi ovaj atelje kroz svoje radove i nije pretjerano poznat. No poznavanje ideologije i uradaka iz modnog svijeta i nije za očekivati od nekoga kome su traperice i dalje pojam svakodnevnog modnog izričaja.
Stoga sam u glavi morao ponoviti onu staru internetsku poslovicu „Google je tvoj prijatelj“ i baciti se u istraživanje.
Ono što sam pronašao hrpetina je stiliziranih komada raznoraznih tkanina uobličenih u oveći broj dizajnerskih uradaka za one dubljeg džepa. No onda sam naletio na nešto što mi je doista privuklo pogled i pažnju, zbog čega u ovom momentu itekako žalim, jer u moru zanimljivih i lijepih prerada na automobilima ovaj Fiat 500 izgleda poput prostitutke u crkvi.
Naime, g. Conticelli je izuzev ogromne količine modnih dodataka i kreacija potpisnik i ovog Rivom inspiriranog Fiata 500, što u teoriji nije loše. No u praksi, tj. već samim pogledom na fotografije i detalje na ovom automobilu prosječnom bi zaljubljeniku u automobile doista moglo pozliti od svih dizajnerskih detalja koji su na ovom Cinquecentu pronašli svoje mjesto.
Od ogromne količine precizno iskrojenih i od drveta izrađenih dodataka, preko interijera nalik moderno uređenoj javnoj kući, pa sve do apsolutno suvišnog retro-kofera montiranog na stražnji kraj automobila, ovaj je Fiat 500 poprilično neugodan oku i doista bih radije da ga nikada nisam vidio.
Naravno da postoje oni koji će u svim ovim drvenim oblogama i upropaštenom interijeru pronaći nešto profinjeno i stilizirano, no ja to jednostavno ne vidim i nije mi jasno što nekoga u momentu spopadne da ide od savršeno dizajniranog malog automobila napraviti ovakvog što.
Možda sam zbog toga „čoban“, „seljak“ ili nešto još gore, no drvene obloge vidim kao nešto korisno na podu životnog prostora ili luksuzne jahte, dok za korištenje drveta na eksterijeru automobila jednostavno ne vidim razloga ni svrhe.
No ovaj mali Fiat ima i jednu pozitivnu stranu, a ta se svodi na činjenicu da je isti prodan na aukciji čija je kompletna zarada išla na račun udruge za ljudska prava.
Takve su manifestacije sa stiliziranim automobilima u glavnim ulogama danas također „trendy“, pa stoga ne čudi da se i ovaj dizajner zajedno sa svojom idejom našao na jednoj, no ako ćemo realno, g. Conticelli je doista mogao odraditi puno ljepši posao.
