Mercedes-Benz Sprinter S 6.3 AMG kao savršeno dostavno vozilo
Oooo daaaa…
Prije nekoliko dana sam putem društvene mreže dobio kritiku da se kao urednik i autor tekstova na našem portalu ne dotičem dovoljno marke Mercedes-Benz i njihovih modela. To naravno nije točno, jer smo tijekom posljednjih nekoliko tjedana vezano uz ovu slavnu marku objavili preko nekoliko tekstova, a tijekom posljednjih nekoliko godina postojanja portala smo doista često i sa zanimanjem pratili modele koji su iz Mercedesa izlazili – pogotovo ako su u nazivu sadržavali logotip AMG.
No kako se trudim slušati čitatelje, te kako Mercedes-Benz tijekom posljednjih godina doista ima što za ponuditi, eto još jedne kratke i pomalo atipične informacije.
Naime, za one koji ne znaju gdje su kliknuli, ovaj portal zove ze Automobili.hr. Dakle, s kamionima, brodovima, avionima i sličnim strojevima na ovom portalu inače nemamo nikakvog doticaja. No usprkos činjenici da se u sklopu ove vijesti radi o jednom „dostavnom“ vozilu, jednostavno mi se ideja toliko dopala, da sam je istog momenta poželio podijeliti s velecijenjenim čitateljstvom.
E sad…sjećate li se devedesetih godina, kada je nekolicina tvrtki iz svijeta automobila u sklopu „čudnih“ automobila nudila vrhunske performanse? Ne zvoni vam to kao nešto što vam je poznato? Nema problema, jer je podsjetnike jako lako navesti.
Za početak je tu Renault Espace F1, koji je savršen i ultra-glasan spoj monovolumena sa sedam sjedala i bolida Formule 1. No za razliku od klasičnog funkcionalno-dosadnog pristupa s kojim je Renault Espace u svojim normalnim izvedbama pristupao tržištu, ovaj je spoj brzine i ludila umjesto sedam sjedala imao samo četiri, dok je ostatak iščupan i prostorno prenamijenjen za smještaj 3,5-litrenog V10 motora iz Williamsa FW15-C. Samim time je Espace F1 raspolagao s ukupno 800 konjskih snaga i zvukom koji je bio u stanju oglušiti sve slučajne prolaznike u radijusu od kilometra.
Dakle, proslava desete obljetnice modela Espace i istovremene dekade provedene u najvećem oktanskom cirkusu na svijetu ispala je savršeno.
Drugi automobil u sličnom obliku bio bi BMW X5 LM – automobil inače namijenjen pomalo amerikaniziranom tržištu i kompleksašima koji se jedino za volanom tog automobila mogu osjećati uzvišeno. No LM-verzija je bila drugačija.
Za početak u kontekstu ovog automobila vrijedi spomenuti 5,5 litara zapremine i 12 cilindara s četiri ventila po cilindru, što sve zajedno čini motor oznake S70/2, odnosno onaj koji je ljubiteljima oktanskih sportova vjerojatno poznatiji iz BMW-a V12 LMR koji je pak odnio prvo mjesto na legendarnoj utrci 24 sata Le Mansa 1999. godine. Dakle spoj ogromnog SUV-automobila i V12 motora iz trkaćeg automobila bio je pomalo čudan, no istovremeno i genijalan. Stoga ne čudi kako se jedino Hans Joachim Stück odvažio provozati s ovim monstrumom kako treba i postaviti jedno od najboljih vremena na Nürburgringu 2000. godine. Proizveden je samo jedan primjerak ovog automobila, te je dotični poslužio kao demonstracija sile (i ekstremne buke), no već se samim time ovaj BMW X5 uvrstio među najluđe i najbolesnije automobile svih vremena.
Treći automobil na listi zapravo nije automobil, već furgon, te ga upravo to čini najsličnijim Mercedesu koji sam u sklopu ovog teksta htio predstaviti.
Radi se o Fordu i demonstraciji sile koju su nazvali „SuperVan 3“, odnosno proširenoj i aerodinamički dorađenoj karoseriji preuzetoj s Fordovog modela Transit, te montiranoj na trkaću šasiju bolida C100. Uz tu trkaću bazu, Ford je u suradnji s (nikad prežaljenom) tvrtkom Cosworth ugradio i „HB“ motor iz bolida Formule 1, koji je sa svojih 650 konjskih snaga bio više nego sposoban oglušiti vozača i razmjestiti mu organe po tijelu.
Jedina razlika između Forda i ostatka proizvođača kojima su ovakve idiotarije padale napamet jest u tome što SuperVan 3 predstavlja treću generaciju Transita kojoj su transplantirali hrpetinu trkaćih komponenata, a jedna je čak za namjenu imala i juriti po stazama kojima inače bezglavo jurcaju WRC-automobili.
Uglavnom, to su tri najočitija primjera inženjerskog ludila i spajanja naizgled nespojivih komponenata u neke od najbolesnijih automobila koje je taj svijet na četiri kotača ikada ponudio zaljubljenicima u oktane. Samim time je u sklopu ovih današnjih čudnih vremena skoro nemoguće vidjeti neki takav projekt potpisan od strane nekog proizvođača automobila, no tvrtka Mercedes-Benz se odvažila potpisati takav jedan automobil i time se pridružila bolesnicima u Fordu, Renaultu i BMW-u.
Ukratko, riječ je o uratku koji u obliku potpisuje tvornički brod luđaka iz AMG-a, te koji za osnovnu ideologiju postojanja ima…hm…upitnik. Da, to bi bio jedina logična pretpostavka oko postojanja ovakvog automobila, jer u današnje vrijeme takve demonstracije sile potpadaju u domenu povijesnih knjiga, a ne aktualne ponude modela jednog proizvođača.
No to je nebitno, jer Mercedes-Benz Sprinter S 6.3 AMG je predstavljen kroz nekoliko fotografija i kroz pokoju brojku, pa krenimo u tom smjeru.
Mercedes-Benz Sprinter S 6.3 AMG je ukratko i dalje kombi, što znači da izuzev 5,9 metara dužine i 2,4 metra širine (zajedno s retrovizorima) ima i sve praktične strane koje definiraju jedan takav automobil. No ovaj Sprinter ima još jednu dobru stranu, a ta je uobličena u V8 motor s dva Turbo-punjača i s ukupno 503 konjske snage koje zajedničkim snagama pomažu stvaranju ukupno 650 Nm maksimalnog okretnog momenta, koji se putem mjenjačkog sklopa sa sedam brzina prenose na stražnje kotače i time iz ovog naizgled dostavnog vozila čine čudovište s opcijom dostave.
Zapravo bi ovom automobilu bez problema mogli dati nadimak „Igor“ s obzirom na karakter, kombinaciju boja i grbu koju nosi u sklopu karoserije.
Hmmm…Mercedes Igor 6.3 AMG… I dalje zvuči dobro.
Uglavnom, kako ste već vjerojatno pretpostavili, iz Mercedesa nije stiglo puno materijala vezano uz ovu demonstraciju sile pomalo nalik zvonaru crkve Notre Dame, no u ovom slučaju ih ne bih krivio zbog toga, jer je riječ samo o efektnoj demonstraciji sile i snage volje, s obzirom na to da je „Igor“ u današnje vrijeme na tržištu masama poželjan poput herpesa.
Ovaj automobil realno nema kupca, jer „obični“ vozači u pravilu ne gledaju kombije (iako većina monovolumena sliči na njih, pa se svejedno prodaju), dok obrtnici i svi oni čiji posao utilizira upotrebu kombija ne žele svu silu svijeta pod papučicom gasa, već ultra-nisku potrošnju (i to po mogućnosti na „ložu“). Samim time ovaj automobil ne možemo ozbiljno shvatiti. Naravno da „Igor“ ni u sklopu Mercedesa nije ozbiljno shvaćen, jer je glavna ideja njegovih autora ionako bila obmanuti ljubitelje ove marke tijekom 1. travnja, odnosno na jedan od najblesavijih datuma u kalendaru. No moram priznati da mi je dijelom žao što je Mercedes-Benz Sprinter S 6,3 AMG (odnosno „Igor) zapravo samo prvotravanjska šala, jer mi ponekad nedostaju te sklepane demonstracije sile pojedinih proizvođača automobila, te uobličavanje performansi u nešto što inicijalno s performansama nema nikakve veze.
Zato bi mi bilo drago da se proizvede barem jedan primjerak ove verzije Sprintera, te da njome „Igor“ oživi na najbolji mogući način. Mislite li da je to moguće?
