Limitirani Lotus i jedan problem
Ako bismo gledali povijest tvrtke, Lotus je zakon. Ako bismo gledali performanse, Lotus je zakon. Ako bismo gledali količinu vozačkog gušta, Lotus je zakon. Ali u cijeloj priči ipak postoji jedan problem…
Lotus – problematično i genijalno dijete sir Colina Chapmana.
Proizvođač koji je uvijek prkosio trendovima i tjerao svoj film koliko god je to bilo moguće, te je u skladu s time proizveo ne samo neke od najdojmljivijih bolida za utrke, već i neke od najcjenjenijih sportskih automobila svih vremena. Uostalom, sam spomen na legendarni Esprit ili pak Lotus Seven u stanju je u punoj sobi ljudi istog momenta natjerati prosječnog auto-entuzijasta da digne glavu poput noja i otkrije se. I upravo u tome jest ljepota ovog proizvođača iz Hethela u Velikoj Britaniji.
Od 1952. godine, kada je osnovana, pa do danas, ova je tvrtka oduvijek imala financijskih problema. Jedan od razloga leži u tvrdoglavom umu sir Colina Chapmana koji je bio fiksiran prema svijetu utrkivanja, tj. posebno prema Formuli 1. No i loša poslovna politika, te polovičan pristup tijekom razrade i sklapanja pojedinih Lotusovih modela do tih su financijskih problema i dovodili. Stoga nikoga nije čudilo kada je Lotus po prvi puta bankrotirao…
Tijekom godina su Lotus obilježili raznorazni financijski i ini drugi problemi, te kronični manjak novih modela. Zatim je tu fantastični Dany Bahar, koji se kao glavna njuška na čelu Lotusa ponio poput naših političara, obećavajući brda i doline s jednom rukom, dok je druga sigurno grabila novac iz blagajne i slala ga na privatan račun. Sve je to Lotus tjeralo od vlasnika do vlasnika, te od neimaštine i krize do bankrota. Sve dok Kinezi iz Geelyja nisu odlučili reći „dosta“ i svemu tome stati na kraj.
Danas je Lotus kao proizvođač automobila relativno profitabilan. Doduše, modela u ponudi ima tek tri, ali usprkos tome prodaja donosi neku zaradu. Limitiranih serija je također bilo nekoliko, a i svako se toliko ekipa ludih inženjera poigra s motorom, šasijom, ovjesom ili nekom drugom komponentom pojedinih modela, pa fascinacija zapravo nikada ne prestaje. I upravo u tom momentu dolazimo do najnovije limitirane serije Lotusovog modela Exige…
Nazvan tipično britanski, odnosno Exige Cup 430 Type 25, ovaj Lotus kao zadatak ima podsjetiti sve nas na 1963. godinu, kada je u svijetu Formule 1 dominirao bolid s oznakom Type 25. Cijela je priča produkt mozganja ekipe u Lotusu, te one nazvane Classic Team Lotus, koja se bavi očuvanjem nekad aktivnih i vječno aktualnih trkaćih bolida te slavne marke. Baza je svedena na već otprije poznati Lotus Exige Cup 430, koji je predstavljen tamo negdje krajem prošle godine, te koji je svijetu automobila bez puno muke pokazao pravo značenje pojma „ekstrem“. Stoga je i ovaj limitirani podsjetnik na neka slavna vremena već u bazi fascinantan. Uostalom, kako i ne bi bio kada je riječ o pero-lakom automobilu s 430 konja, koji do stotke ubrzava za 3,2 sekunde, sposoban je iglu brzinomjera zakucati na preko 290 kilometara na sat i tijekom jurnjave generira više od 220 kilograma downforcea?!
Izvana, ova limitirana edicija za početak dolazi u dvije boje – Old English White i Lotus Racing Green. Bijelo-crnoj kombinaciji dodana je i zelena „go fast“ traka, dok je onoj zeleno-crnoj dodana žuta, pa time poveznice između aktualnog limitiranog Exigea i slavne Lotusove povijesti nije moguće previdjeti. Izuzev boja i kontrastnih traka, malčice se poradilo i na optičkim detaljima, te aerodinamičkim svojstvima, ali izuzev tih sitnih preinaka nema baš ničeg što bi posebno bilo vrijedno istaknuti.
Interijer je klasičan za jedan Lotus. Udobnost je na nivou klupe u parku, a opremljenost se može usporediti s prosječnom tamnicom turskog zatvora. Lotus Exige Cup 430 Type 25 ima volan, pedale, sjedala i ventilaciju. Čak je i radio opcionalan, a ekrani i infotainment-sustav bilo kojeg tipa nije na popisu opreme za ovaj automobil. No u tome nije ni poanta postojanja ovog malenog čudovišta niske siluete, jer je riječ o cestovnom bolidu u kojem je potrebno uložiti određene napore da bi se izvukao gušt kakav samo Lotus na cesti (ili stazi) može pružiti. Sve ostalo je nebitno i samim time ovaj Lotus poput mnogih drugih prije njega djeluje tvrdoglavo i oštrog usmjerenja prema natjeravanju. Dakle, ako već ništa drugo, onda ovaj Lotus zasigurno nitko nikada neće vidjeti kako pozira ispred nekog restorana ili kluba. No vjerovali ili ne, u tome i leži dio problema za ovaj automobil…
Iako je Lotus najavio tek 25 primjeraka ovog polu-trkaćeg čuda, te će svi primjerci najvjerojatnije biti prodani, ovo je još jedan od „onih“ automobila čija popularnost neće probijati nove horizonte. Dapače, ako se pita prosječnog vlasnika automobila, ovaj je automobil na papiru poprilično bezvrijedan. Motor iz Toyote Camry, kroničan nedostatak bilo kakve opreme i još veći nedostatak prtljažnog prostora tek će malom broju ljudi zvučati privlačno. Stoga je u smislu prodaje Lotus Exige u svom općenitom smislu usporediv eventualno s CD-om Lidije Bačić, jer za ovaj automobil zbog usmjerenja, prkosa i nepraktičnosti ionako nema puno kupaca. No ova limitirana verzija ima jedan još veći problem, a taj se svodi na cijenu od nekih 140,000 eura.
Naime, otprilike za iste je novce moguće kupiti Porsche 911 GT3 RS i to je za Lotus jedan jako veliki problem. Jer dok su Elise i Exige u početku postojali kao (relativno) jeftine igračke za upotrebu na stazi, danas je priča kudikamo drugačija.
Lotus u današnje vrijeme s Evorom i Exigeom još uvijek dobrim dijelom seže u povijest, dok su ostali proizvođači igračaka za stazu evoluirali i postali iskoristivi i na cesti.
Cijene Lotusovih modela zamjetno su narasle, a na tržištu nikada nije bilo više konkurencije u toj domeni svijeta automobila. I zato Lotus definitivno ne ide naprijed, odnosno, ako i ide, riječ je o jako sitnim koracima i brzini puža s upalom meniskusa. Jer iako Lotus oduvijek gledam kao nešto apsolutno poželjno i posebno, te bih za Esprit Sport 300 i dan-danas prodao pola organa, realnost je takva da u usporedbi Exigea s 911-icom Lotus jednostavno nije „ono pravo“. Da je riječ o automobilu koji je cijenom prepolovljen u odnosu na Porsche 911 GT3 RS, vjerujem da bi se mnogi odlučili probati kako izgleda posjedovati Lotusov automobil. No ovako je cijena ipak svedena na puko pretjerivanje i zato Lotus i dalje ostaje u podrumu dok drugi tulumare na katu.
To je naravno tužno, jer u domeni igračaka za stazu od Lotusa teško da postoji nešto bolje i upotrebljivije. Ali konkurencija danas nudi puno više toga za (često) puno manje novaca. Stavki opreme (za kojom tržište toliko pati) jednostavno je više. Neki se proizvođači automobila sa svojim modelima mogu pohvaliti i kroz tradiciju i bogatu povijest, kao bonus vrijedi navesti i nekolicinu sportskih automobila današnjice u kojima se moguće odvesti na „Track Day“, tako razvaliti vrijeme staze i potom se odvesti kući – bez lobotomije, povećanog očnog tlaka i zatajenja bubrega. A to Lotus Exige ne nudi – pogotovo ne u ovoj verziji. I zato je Exige Cup 430 Type 25 s jedne strane super, dok s druge priča o Lotusu i dalje ispada poput tragikomedije. I to je nažalost činjenično stanje.
