Je li Hyundai stvorio konceptni automobil koji svi možemo obožavati?
Ako je suditi prema osvrtima od strane medija i komentatorima na društvenim mrežama, onda je odgovor jedno veliko „DA“.
A evo i zašto…

Hyundai… Marka automobila koje se ljudi u našim krajevima dobrim dijelom sjećaju zbog modela Pony, odnosno automobila koji čak ni po izlasku s proizvodne linije nije imao upotrebljiv ovjes. Tvrtka koja je u salone donijela hrpetinu bezličnosti, generike i loše sklepanih automobila koji su se prodavali isključivo zbog svoje niske cijene u odnosu na konkurenciju. Proizvođač automobila koji je svoju karijeru na tržištu otpočeo proizvodeći replike automobila drugih proizvođača, da bi tek sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća otpočeo svoju priču.

Kada spominjemo Hyundai, govorimo o proizvođaču automobila koji je svoj trnoviti put započeo 1967. godine i svoj prvi pravi iskorak prema svijetu učinio prije nepunih pola stoljeća. Pa kada to stavimo u kontekst nekih drugih marki koje su već odavno proslavile više od stoljeća postojanja, priča postaje jasnija.
Povijesnim pregledom modela ove marke uočit ćemo hrpetinu generički posloženih i jeftinih automobila koji ne izazivaju ama baš nikakvu strast i uzbuđenje. No to pak nije čudno, jer Hyundai pojam „uzbuđenje“ nije imao u vokabularu.
S vremena na vrijeme su postojali neki planovi oko proizvodnje sportskih automobila i sudjelovanja na nekim utrkama. Ali ako ćemo realno, izuzev Coupéa u F2 kategoriji svjetskog prvenstva u Reliju te relativno blijedih pokušaja s Accentom WRC, radi se o marki koja se na sve moguće i nemoguće načine trudila pobjeći iz sivila vlastite egzistencije.
Generički pristup stvarima ostao je prisutan još dugi niz godina i Hyundai je usprkos nekim stvarno dobrim modelima ostao na samom rubu svijeta automobila. Tretiran kao jedan od „onih“ proizvođača koji nisu u stanju proizvesti ništa pretjerano fascinantno i posebno. I tako je to trajalo godinama.

Usprkos tome je ova marka uspjela izdržati svu silu kriza koje su svako malo pogađale svijet automobila da bi se u današnje vrijeme upravo Hyundai na globalnom tržištu postavljao kao jedan od njegovih lidera.
Bilo je tu i afera s navodima vezanim uz potrošnju goriva, kopiranja dizajnerskih elemenata na pojedinim modelima ove marke te još svega i svačega. Hyundai se svojevremeno našao i na stupu srama zbog genijalne reklame s onim likom koji se nije uspio samoubiti u garaži udišući ispušne plinove iz Hyundaijevog motora. Ali sve je to dolazilo i prolazilo dok je tvrtka grabila u budućnost i stvarala planove koji su i dan-danas aktualni i uspješni.Kako su godine prolazile, tako se i dizajn pojedinih modela pretvarao iz bezličnog u nešto barem nazivno lijepo i zanimljivo. Potom je tvrtka „otela“ nekolicinu izvrsnih dizajnera i tehnologa koji su u Hyundai prešli iz nekih puno razvikanijih marki. A onda se ekipi pridružio i legendarni Albert Biermann davši otkaz u BMW-ovoj M-diviziji.
Tada je pokrenuta jedna potpuno nova priča o izvrsnosti i performansama koja je u kratkom vremenu rezultirala Hyundaijevom N-divizijom koja je stvorila neke od najboljih i najbržih gradskih automobila na svijetu.

Hyundai je cijelo vrijeme poput štrebera u prvoj klupi učio i učio, pa je s vremenom uočeno kako Japanci sa svojim „premium“ brendovima imaju puno uspjeha na pojedinim tržištima.
Tada je stvoren Genesis kao Hyundaijeva „premium“ tvrtka posvećena luksuzu i kvaliteti. Ubrzo su počele pljuštati i nagrade za najbolje motore i tome slične tehno-vradžbine s kojima se Hyundai svako malo isticao nad konkurencijom.
Stoga je u današnje vrijeme ovaj korejski proizvođač automobila unutar pojedinih segmenata uspio prijeći iz pomalo smiješne i svijetu relativno nepotrebne marke u nešto dijametralno suprotno.

U današnje vrijeme je Hyundai dobio svoje mjesto na tronu tržišta automobila. Modeli ovog proizvođača već su odavno sve samo ne dosadni, jer praktički da nema kategorije iz današnjeg svijeta automobila u kojoj Hyundai ne nudi neki model.
Futurizam nije prisutan samo u dizajnu modela ove marke, već se Hyundai istaknuo i kao lider u onom tehnološkom dijelu priče.
Još uvijek svako malo za Hyundai stigne neka nagrada, a sama je marka jednim dijelom usmjerena prema budućnosti, dok se posljednjih godina sve jače okreće prema svojoj povijesti i modelima koji su je doveli na kartu svijeta automobila.
…i upravo tu dolazimo do koncepta koji su u Hyundaiju nazvali N Vision 74.

Ukratko, radi se o automobilu koji usprkos globalu i detaljima nalik legendarnom DeLoreanu DMC-12 zapravo predstavlja duhovnog nasljednika konceptnog automobila iz 1974. godine pod nazivom Pony Q Concept. Tj. nasljednika jednom od onih konceptnih automobila koji su s vremenom pali u zaborav.
Ovaj aktualni konceptni automobil ispod te vrlo interesantne karoserije ima dva električna motora, nešto baterija (točnije 62,4 kWh kapaciteta) i onda još nešto vodika koji bi u svom zasebnom odjeljku trebao pokretati generator i time davati još malo struje na raspolaganje vozaču. Uglavnom, sve to zajedno na stražnje kotače donosi nekih 670 konja.
Time ovo više nije Hyundai kakav je vozila vaša baka ili pak neka generički sklepana relikvija iz nekih drugih vremena, već punokrvni sportski automobil za novo doba. Ono koje podrazumijeva Cyber Punk generaciju i retro-frikove koji u svemu što vole uvijek pronađu poveznicu s osamdesetim godinama prošlog stoljeća.

E da… I još k tome ovaj automobil doista sliči na DeLorean DMC-12, što će nekima dati razloga za kritiziranje, dok će neki drugi u tome pronaći prednost.
Hyundai N Vision 74 dakle predstavlja novo poglavlje za marku i njen portfelj. I to je sasvim u redu. Pogotovo ako se uzme u obzir kakav je put Hyundai do danas prešao i što proizvodi danas, a s čime je krenulo. Doduše, kako sada stoje stvari, ovo je i dalje konceptni automobil koji može i ne mora ugledati svjetlo dana.
Ako ga kojim slučajem ugleda, najvjerojatnije će biti riječ o automobilu na struju, jer svijet u tom smjeru posljednjih godina praktički maršira, pa nikoga ne bi trebalo čuditi ako Hyundai svojoj „sedamdesetčetvorki“ podari hrpetinu baterija i elektromotora.
S obzirom na to da se u cijeloj priči pronašao i vodik, možda se Hyundai odluči do kraja istražiti i tu opciju. Ali cijena diktira sve, pa u ovom slučaju vodik kao pogonsko gorivo baš i ne bi trebalo očekivati i nadati se.

Doduše, opcija itekako ima i moglo bi se poraditi na nekom benzinskom motoru, što bi pak zasigurno dobro odjeknulo među auto-entuzijastima i ljubiteljima sportskih automobila. No činjenica da svijet užurbano elektrificira samog sebe ipak na neki način anulira neki „šestak“ ili „osmak“ ispod haube za N Vision 74. Stoga bi zapravo jedino rješenje i zadovoljstvo obje strane svijeta automobila moglo doći u obliku Plug-in Hibrida. I to po manje-više istoj recepturi s kojom su se svojevremeno poslužili Porsche, Ferrari i McLaren te prešli iz domene poželjnog u apsolutnu fascinaciju.

Ako se mene pita, Hyundai je s ovim konceptnim automobilom složio savršenstvo. Retro-dizajn koji s jedne strane evocira povijest, dok s one druge nalikuje filmskoj legendi koja je dobrim dijelom (dizajnom) izašla iz suradnje ItalDesigna i Hyundaija tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Sam automobil izgleda fenomenalno i sve što mu nedostaje svodi se na “Flux Capacitor” i “Gull-wing” vrata.
Tehnološki je napredan i spreman ući u “fajt” s najboljim, najljepšim i generalno najrazvikanijim automobilima na tržištu danas, a sa svojih je (nazivnih) 670 konja riječ o automobilu koji bi bez ikakvih problema mogao postaviti i pokoji rekord.

Uglavnom, kada se sve skupa zbroji na hrpu i podijeli s dvanaest i pol, Hyundai N Vision 74 moguće je usporediti s Lexusom LFA koji i dan-danas fascinira na sve ispravne načine.
A takva je usporedba izuzetno “kul”.
Pogotovo kada se vratimo u povijest i pogledamo što je sve Hyundai proizvodio prije samo dvadesetak godina, a gdje se kao proizvođač automobila nalazi danas.
Bilo kako bilo, ovo je automobil vrijedan obožavanja.
Ne mislite li i vi cijenjeni čitatelji tako?