Je li BMW i3 doista najružniji automobil na svijetu?
Ukratko? Ne, nije, jer su Kinezi odlučili ugrabiti prvo mjesto na tronu najružnijih automobila svih vremena, pa je i3 jednostavno morao pasti u drugi plan.
Sjećate li se onih zlatnih vremena kada su se proizvođači automobila trudili na tržište predstavljati lijepe i u određenim segmentima posebne, te čak i unikatne modele? Sjećate li se kako su npr. izgledali modeli koje su devedesetih godina potpisivale tvrtke Peugeot, Fiat, Audi i Renault?
Ukratko, sjećate li se vremena u kojima automobili nisu morali ličiti jedni na druge i kroz dimenzije govoriti kupcima u koju klasu zapravo spadaju?
Ja se sjećam i znam da sam se kao dijete na božićno jutro veselio poštaru koji bi mi s obzirom na pretplatu na adresu nosio pojedine magazine posvećene svijetu automobila tog vremena.
Samim time često s nostalgijom gledam prema tim vremenima, jer sam itekako svjestan da se ona više nikada neće ponoviti.
U današnje vrijeme automobili sve više liče jedni na druge, te se proizvođači poput gore navedenih iz petnih žila trude kroz svojevrsno kopiranje od većih prema manjima svijetu objasniti kako su upravo njihovi modeli plod intenzivnog razmišljanja i apsolutne podređenosti unifikaciji i stilu.
Takvih primjera ima mali milijun, te ako samo uzmemo Audi i njihovo konstantno smanjivanje Q-modela na nekom od naprednijih fotokopirnih uređaja, sve ubrzo postaje jasno.
Isto vrijedi i za Peugeot, koji jednostavno ne odustaje od nekih svojih dizajnerskih smjernica i tjera ih toliko daleko, da na cesti više ne prepoznajem pojedine modele, već poput nekog klinca od šest godina vježbam brojeve gledajući oznake na njima.
Uglavnom, užas.
S druge strane svijeta automobila uvijek ima onih koji misle da će nekom vrstom kontroverze privući kupce koji jednostavno žele biti „drugačiji“, no takvi pokušaji najčešće ispadnu fenomenalni nekolicini, dok ostatak populacije (odnosno većina) usmjeravanjem pogleda prema takvim automobilima jednostavno plače od smijeha. Uostalom, samo pogledajte brošuru za Citroën Cactus i sve će vam biti jasno.
Naravno da u sklopu svijeta (nazivno) podređenog tržištu svaki proizvođač automobila vodi bitku s prodajnim rezultatima vezanim uz svoje modele, no ipak još uvijek ima onih koji o takvim stvarima često ne trebaju razmišljati.
Radi se o proizvođačima automobila koji su oko sebe skupili ogromnu kritičnu masu zaljubljenika u njihove modele, te prodaja većinom ne dolazi pod upitnik, te su kupci u stanju kupiti doslovno bilo kakav automobil, dokle god se na njemu nalazi određeni logotip.
Tu naravno istog momenta dolazimo do Mercedesa, Audija i BMW-a, koji me u sklopu ovog teksta zapravo i najviše zanima.
BMW je prije nekoliko godina započeo razradu jedne „sasvim nove ere u industriji automobila“, te je u toj maniri osnovana tzv. „i“ divizija, koja je 2013. godine svijetu po prvi puta pokazala „novi val“ u BMW-u uobličen u model i3.
Oni koji redovito prate ovaj naš maleni internetski kutak posvećen automobilima itekako dobro znaju da o i3 nemam ni približno dobro mišljenje. Dapače, taj je automobil apsolutno potvrdio sva moja razmišljanja vezana uz prosječnog današnjeg kupca ove bavarske marke, no s obzirom na to da su marketinške oči svuda oko nas, bolje da se u ovom momentu (i opet) cenzuriram i jednostavno kažem da je i3 apsolutno odvratan automobil koji prati trend izmišljenih vrijednosti i samog sebe kroz njih maskira kao poželjan automobil za današnja vremena.
Pametnom dosta.
Samim time mi nikako nije jasno zbog čega bi netko išao kopirati dizajn ovog pokretnog uzroka povišenom očnom tlaku, no onda sam se sjetio da Kinezi ipak postoje.
Uglavnom, i3 je od Kineza upravo dobio retardiranog klona s jednim od najglupljih naziva koje sam ikad u životu imao prilike vidjeti.
Ako zamislite plod vanbračne zajednice BMW-a i3 i nekog japanskog K-automobilčića i tome pridodate malo crnog pigmenta i dozu Downovog sindroma, dobit ćete automobil koji je upravo predstavljen svekineskoj populaciji na manifestaciji zvanoj Shangdong EV Expo.
Riječ je o električnom prijevoznom sredstvu (jer bi riječ „automobil“ u kontekstu ovog pokretnog užasa na struju jednostavno bila kriva) pod briljantnim nazivom JMW2200 koje potpisuje tvrtka Jinma.
E sad…kako fotografije ne bi govorile same za sebe, treba spomenuti kako se ovaj automobil svijetu predstavlja ne samo s lošom kopijom prednjeg kraja BMW-a i3, već i sa samim nazivom tvrtke koja ovaj elektrificiranu mobilnu katastrofu potpisuje.
Naime, „Jinma“ (odnosno u obliku kućica i snjegovića iz originalnog pisma 金马) na kineskom jeziku znači „Golden Horse“, dok se tvrtka BMW u Kini naziva „Baoma“ (odnosno 宝马), što u prijevodu znači „Treasure Horse“.
Samim time ispada da su Kinezi toliko nemaštoviti da su čak i dio naziva morali kopirati, što pak ne zalazi samo u domenu nemaštovitosti, već izgleda kao lijenost na djelu, te graniči s pomrčinom zdravog razuma. No to su Kinezi i tako to tamo vjerojatno mora funkcionirati, jer u protivnom očito postoje gadne posljedice s kojima se tamošnji direktori „individualnijih“ tvrtki moraju suočavati.
Tko zna…možda ih strijeljaju kopiranim mecima iz neke umjetnički nazvane puške kakvu su u originalu izmislili Amerikanci ili Rusi…
Bilo kako bilo, Jinma JMW2200 je automobil dizajnom sastavljen od trećine BMW-a i3 u kombinaciji s dvije trećine japanskog gradsko-dostavnog prometala, te pogonjen električnim motorom sposobnim za postizanje malih brzina.
Detalji nisu uspjeli prijeći „željeznu zavjesu“ iza koje Kinezi malo pomalo kopiraju ostatak svijeta, pa nažalost nemam još detalja oko kojih bi se mogao smijuljiti dok pišem ovaj tekst. No i ovo što je vidljivo na fotografijama izgleda toliko katastrofalno smiješno da se čovjek zapita što s tim Kinezima zapravo ne valja, kad su u stanju za početak kopirati jedan od najružnijih automobila svih vremena i onda ga učiniti još ružnijim.
Odgovor na to pitanje naravno ne mogu dati, no ono što mogu jest smijati se do suza i predstaviti i vama ovu grozotu na četiri kotača, pa se i vi smijte.
S druge strane pak mogu osnovati udrugu „Dajmo da vide“, apelirati na teškoće u razvoju nečeg originalnog na području Kine i nakon što uzmem neke novce, dio uplatiti na neki račun u toj zemlji, a dio pak sačuvati u banci na svom računu – baš kako praksa pojedinih udruga u našim krajevima nekim nepisanim pravilom nalaže da mora biti.
…eto originalnosti na djelu.
