Honda, Bruno, koža i igrice
…i onda se autonomnim automobilima borimo protiv sudara i sličnih negativnih situacija koje se na dnevnoj bazi na cesti događaju zbog manjka koncentracije vozača…
Ako ste ikada čuli za Hondu S660, onda znate da se radi o par stotina kubičnih centimetara zapremine i par desetaka konja koji s nekoliko brzina mjenjačkog sklopa pogone par kotača i par stotina kilograma tešku karoseriju. I to je sve što na papiru opisuje danas već tradicionalistički pristup japanskih proizvođača automobila prema tzv. „Kei“ automobilima.
No za one koji nemaju pojma što su to „Kei“ automobili, jer „manje o´Gofa il´ajde Polota nevalja jer je malo“, spomenut ću neka pravila bez kojih automobil ne može biti „Kei“ klasifikacije.
Naime, za početak su tu gabariti – jer Japan ima kroničnih problema s parkirnim mjestima. Stoga gabariti „Kei“ automobila ne smiju prelaziti 3,4 metra dužine, visina je ograničena na 2 metra, a širina se mora zaustaviti na mjeri od 1,48 metara.
Što se motora tiče, neovisno o aspiraciji „Kei“ automobili smiju raspolagati s maksimalno 0,66 litara zapremine, ali postoji i limit od ukupno 64 konja za svaki od motora unutar kategorije, pa čak i oni koji uz tu malu zapreminu imaju Turbo-punjače staju na toj brojci. No pomisliti kako „Kei“ automobili mahom ne idu s mjesta bilo bi poprilično krivo, jer ne treba zaboraviti niti na činjenicu koja kaže da jako malo takvih automobilčića svojom ukupnom masom prelazi 900 kilograma.
Uglavnom, u cijeloj se toj „Kei“ gunguli nalazi i Honda, te je model S660 upravo jedan od najboljih automobila iz tog japanskog mikro-svijeta koji popunjavaju male gradske prometalice nalik Pokémonima.
Najavljena 2013., a predstavljena i na tržište puštena dvije godine kasnije, Honda S660 istog je momenta postala svojevrsnim hitom – baš kao što je to slučaj bio i kada se njena starija sestra pod nazivom Beat pojavila na tržištu 1991. godine. Uglavnom, što se brojki tiče, nema ama baš nikakvog smisla nabrajati ih, jer se većina svodi na citate iz pravilnika, a ne na brojke koje donose razliku u odnosu na konkurenciju unutar ovog segmenta automobila u Japanu.
No za razliku od nepotrebnog spomena brojki, neke stvari vezano uz ovaj automobil ipak vrijedi spomenuti, jer je za početak Honda S660 jedan od najmanjih Roadstera na svijetu, pa je već time riječ o nečem posebnom.
Samim time je ovaj maleni topless-autić jedan od omiljenih kupcima u Japanu. Prodajni rezultati su iznimno dobri, te stoga nimalo ne čudi kako je Honda S660 upravo dobila jednu posebnu verziju.
Snaga motora zajedno s gabaritima ostala je ista, jer manevarskog prostora po tom pitanju pravilnik i definicija „Kei“ automobila ionako ne ostavljaju nikakvog manevarskog prostora. No zato su se u Hondi odlučili poigrati s imidžem, te u količini od 800 primjeraka kupcima ponuditi „Bruno Leather Edition“ verziju modela. Dakle ovo je ukratko Honda S660 bez krova, polakirana u smeđu boju i (većinski) kožnim interijerom.
Izvana je pala odluka oko zanimljive nijanse perlasto-smeđe boje nazvane „Velvet Maroon Metallic“, kako bi se eksterijer savršeno poklapao s interijerom ovog malenog automobila. Samim time već na fotografijama ovako polakirana Honda usprkos malenim dimenzijama i poprilično futurističnom dizajnu izgleda super. No kako tržište uvijek zahtjeva raznolikost u ponudi, tako je i ova zanimljiva smeđa boja dobila dvije alternative – bijelu i sivu.
Da…reklo bi se kako je izbor boja pomalo jadan i monokromatski, ali tako to biva s posebnim edicijama nekih automobila, pa to i ne treba pretjerano čuditi.
Za razliku od opcija vezanih uz eksterijer, s one unutarnje strane za ovu Hondu praktički da i nema opcija. Sve je smeđe, sivo i crno, te isto tako presvučeno u kožu, ali nemojte ni na sekundu pomisliti kako čak i najmanjim dijelom interijer izgleda jeftino i loše, jer to baš i nije tako. Dapače, baš je suprotno, jer ovaj maleni automobil dolazi s jako puno stila, pa su se u Hondi potrudili da se to i vidi. Od dodatnih stavki opreme nije navedeno ništa posebno, te je jedina spomenuta opcija svedena na ručni mjenjački sklop sa šest brzina ili CVT-mjenjač (koji ukupnu kilažu Honde S660 podiže s 830 na 850 kilograma).
…i upravo u tom dijelu priče dolazimo do jed(i)nog problema vezanog uz ovaj automobil…
Naime, uz ovu je limitiranu i specijalnu verziju modela S660 predstavljena i aplikacija za iPhone, koja nakon pokretanja za vrijeme vožnje u maniri dobre stare japanske pop-kulture bilježi kako vozač mijenja brzine i to ocjenjuje uz popratne efekte na zaslonu infotainment-sustava.
Tijekom vožnje se bilježi i broj bodova osvojenih mijenjanjem brzina, a sve je to moguće podijeliti s pratiteljima i ostatkom svijeta na društvenim mrežama. Super, zar ne?!
Dapače, toliko super da sam odlučio u sklopu ovog teksta pripremiti svoju prvu Haiku-pjesmicu:
Honda super si
Al što sad S660 nudi nam
Igrice neke
Iskreno mi je žao što u sklopu Haiku-poezije ispada skoro nemogućom misijom služiti se sarkazmom. Doduše, kako sam u tom Haiku-svijetu početnik, možda je problem u pukoj praksi. No kako god bilo, ovakve ideje u sklopu današnjih automobila nemaju ama baš nikakvog smisla.
Mislim, ok…Japancima je „Dance Dance Revolution“ i dalje zakon, pa se ritmične igre izmišljaju praktički na dnevnoj bazi. Ali koliko god ponekad spaljeni bili, Japanci bi svejedno trebali znati da igricama poput „Mei Mei“ ili „Pop´N Music“nije mjesto u automobilu, već nepotrebna distrakcija zbog koje bi se u crnu knjigu stradalih u prometu moglo upisati još imena i prezimena.
OK…i bez takvih gluparija u automobilima ljudi ginu. Mobiteli su u rukama 24 sata na dan i zbog njih se ne gleda cesta, semafori ni pješaci, te se svakodnevno bilježe ružne statistike koje pridonose tamnoj strani prometa. Stoga doista ne mogu shvatiti ideju u sklopu koje nekakva aplikacija vozaču daje bodove za svaku promjenu brzine, tj. nešto što je svakom vozaču dio posla za volanom.
No eto…“Rev Beat“ (kako se aplikacija zove) je tu i vjerujem kako će se mnogi vozači Hondinog „Kei“ topless automobilčića kad-tad odlučiti obarati rekorde i njima maltretirati svoje prijatelje i sljedbenike na društvenim mrežama.
Nadam se samo da dotična aplikacija neće pronaći širu primjenu, jer bi u našim krajevima doista moglo biti svega i svačega.
Ah ti Japanci…
