Ferrari svojim limitiranim modelom F12 Berlinetta odaje počast šezdesetima
Počelo je sa specijalnim edicijama koje svojom pojavom (i cijenom) obilježavaju uspjehe na natjecanjima za automobile iz Maranella.
Pa eto…na redu je jedna u obliku modela F12 Berlinetta koja svojim postojanjem želi podsjetiti na jedan specijalan 250 GTO.
Ako ste zaljubljenik u Ferrari, zasigurno znate da je upravo ta marka jedna od najpoznatijih i najuspješnijih u svijetu utrkivanja.
Uz svu silu uspjeha i pobjeda na bojnom polju Formule 1 i na slavnoj utrci 24 sata Le Mansa, Ferrari je svoj trag ostavio u još mnogim drugim natjecanjima i serijama tijekom više od osamdeset godina postojanja tvrtke s logotipom „propetog konjića“.
Samim time se tvrtka iz Maranella doista ima čime pohvaliti, a kako sada stvari stoje, kraj utrkivanja se ni približno ne nazire.
Paralelno s produkcijom svih tih uspješnih trkaćih automobila i bolida, Ferrari je prodajom onih cestovnih oduvijek financirao svoje nastupe na utrkama, no tijekom godina je ta tvrtka na tržište predstavila i pokoji automobil koji je svojim postojanjem bio smješten između ta dva različita svijeta.
Neki od tih modela bili su itekako interesantni kupcima izvan krugova koji su podrazumijevali utrke, a u tom segmentu mislim da je najpoznatiji model uobličen u Ferrari 250 GTO.
Ferrari 250 GTO ne samo da je ručno slagan i kao takav ima određene mane pri sklapanju, već je usprkos svemu tome u današnje vrijeme apsolutno najskuplji automobil na svijetu, te iz godine u godinu pojedini primjerci na aukcijama ruše barijere zdravog razuma. No to je današnje vrijeme, kada ispada da niti jedna igračka za one dubokog džepa nije pre skupa, dok je u „ono“ vrijeme, odnosno početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća ovaj model bio izuzetno sposoban na stazama diljem svijeta.
Već je pri prvom nastupu na 12 sati Sebringa 1962. godine ovaj model apsolutno oduševio sve prisutne uključujući i samu posadu, tj. gospodu pod imenima Olivier Gendebein i Phil Hill (koji je u to vrijeme bio svjetski prvak u Formuli 1), te ih je usprkos inicijalnom negodovanju s njihove strane doveo na 2. mjesto u ukupnom poretku.
No nakon te premijerne vožnje, Ferrari 250 GTO postaje legendom, jer ga je usprkos trudu i nastojanjima mnogih drugih proizvođača jednostavno nemoguće skinuti s prvog mjesta trona tijekom sljedeće tri godine.
Samim time 250 GTO postaje legendom koja traje i dan-danas, što dokazuju rekordne brojke vezane uz količinu novaca koju su kolekcionari spremni istresti na aukcijama.
Kako je 250 GTO doista bio jedan izuzetno poseban automobil, te se tijekom 1964. godine s posadom Bianchi / Berger uspio popesti na tron jedne od tada najtežih utrka na svijetu pod nazivom „Tour de France“, u Maranellu su odlučili još jednom odati počast posadi i automobilu koji je od starta u francuskom gradiću Lilleu, preko Reimsa, Rouena, Le Mansa, Clermont-Ferranda i Monze konstantno vodio povorku konkurencije do završetka utrke u Pau-u.
Uglavnom, kako je to bila finalna godina utrkivanja za ovaj automobil, te kako je ovaj automobil sa scene doista sišao s najvećim počastima, nimalo ne čudi da je ekipa iz Ferrarija odlučila odati počast upravo ovom trkaćem automobilu.
Dotični je uobličen u aktualnu Ferrarijevu monstruozu na četiri kotača, odnosno u model F12 Berlinetta, te za cilj ima još jednom podsjetiti na pobjedu Ferrarija 250 GTO na utrci „Tour de France“ 1964. godine.
Izvana polakiran u Argento Arteil srebrnu boju, te s poprečnom Giallo Modena žutom trakom na svom prednjem dijelu, ovaj F12 Berlinetta vizualno podsjeća na 250 GTO s brojem 172 s kojim su Lucien Bianchi i Georges Berger osvojili slavnu utrku.
Uglavnom, što se eksterijera ove izvedenice F12 Berlinette tiče, to je u pravilu to, no zato su se dizajneri itekako detaljno odlučili posvetiti interijeru.
Naime, interijer ove limitirane izvedenice modela F12 Berlinetta raspolaže s nekolicinom unikatnih preinaka koje će se kupcima ponuditi unutar ultra-limitirane serije od samo 64 primjeraka.
Ne treba ni spominjati kako je svaki detalj ručno rađen i pomno odabran, kako bi interijer s jedne strane djelovao moderno, dok bi s druge i dalje podsjećao na legendarni 250 GTO.
Tako se od dorada u smislu interijera u ovom F12 nalazi nekolicina dijelova lakiranih u boju eksterijera, te kombiniranih sa žutom trakom negdje na sredini centralne konzole.
Sjedala su u retro-maniri izrađena od tzv. „Mahagoni“ kože, koja obradom izgleda poput one kakvom su bila presvučena originalna sjedala u pobjedničkom automobilu 1964. godine, dok cijelu priču zaokružuje hrpetina srebrnih šavova kojima su povezani manje-više svi elementi interijera.
E sad…kako se ista priča ne bi ponavljala i na podu ove limitirane verzije modela F12 Berlinetta, dizajneri su se poigrali s najotpornijim „SuperFabric“ materijalom koji Ferrari ima na raspolaganju, te je s 3D elementima dotičnim materijalom presvučen pod kabine, te prtljažni prostor.
Naravno da nije potrebno ulaziti u tehnološke detalje vezane uz materijal, jer se već iz aviona vidi da se radi o nečem doista posebnom, što je u krajnjoj liniji za Ferrari u sklopu limitiranih serija automobila već otprije poznata stvar.
Uglavnom, iako se na motoru u sklopu ove limitirane serije F12-ice nije radilo, te eksterijerom izuzev gore spomenute žute trake nema nekih posebnih dorada, interijer apsolutno oduševljava – baš kao i sama ideja u sklopu koje je Ferrari svijetu još jednom pokazao koliko je ponosan na svoje uspjehe.
Cijena naravno nije poznata, no pretpostavljam da će kupci ove limitirane serije modela F12 Berlinetta itekako isprazniti svoje račune, no s obzirom na to koliko vrijednost pojedinim modelima iz Maranella iz godine u godinu raste, nekako ne sumnjam da će se dugoročno ovaj automobil isplatiti svima koji se predbilježe za kupnju.
No bilo tako ili ne, moram priznati da mi se ideja već sama po sebi dopala i drago mi je vidjeti ovakav automobil, ma koliko skup bio.