Evo zašto žmigavac radi onaj poznati zvuk – Klik Klik!?
Jeste li se ikada upitali zašto pokazivači smjera proizvode svoj karakterističan zvuk? Evo odgovora!
Specifičan zvuk pokazivača smjera datira još iz 30-tih godina prošlog stoljeća kada su pokazivači smjera doživjeli svojevrsnu premijeru. Cijela priča je zaživjela 50-tih godina kad su pokazivači smjera kakve poznajemo danas, doduše u malo drugačijem izdanju, postali neizostavan element svakog automobila. Iako je tehnologija uvelike napredovala u nekim od modela se i dalje primjenjuje sličan princip koji je davno upotrijebljen. O čemu se radi?
O releju. Stariji modeli upotrebljavaju nešto drugačiji oblik releja u odnosu na današnje ali u principu oba dva obavljaju jednaku funkciju. Stariji sustavi upotrebljavaju bimetal koji, kad se spoji s drugim metalom, zatvori električni krug, a što rezultira paljenjem pokazivača smjera. Doduše, ovo je samo pojednostavljena priča, dok se u stvarnosti događaju još neke sitnice koje su, više manje, jednostavne.
Međutim, moderniji automobili ne koriste bimetalni, već elektronički relej, a koji proizvodi karakterističan zvuk koji se čuje prilikom rada pokazivača smjera. Princip rada temelji se na elektromagnetskom polju koje, prostim rječnikom rečeno, naizmjenično pojavljuje i nestaje. Svakim pojavljivanjem elektromagnetskog polja pomiče se poluga unutar releja koja zatvara strujni krug i pali žarulju, a rezultat čega je i karakterističan „klik“.
No, priča tu ne staje. Moderni automobili umjesto bimetala i spomenutog releja koriste sasvim drugačiji sustav. Takav sustav se u pravilu sastoji od računala, tj. mikročipa koji naizmjenično uspostavlja i prekida strujni krug što rezultira paljenjem, odnosno gašenjem žarulje.