Evo kako izgleda Opel za skoro 100,000 eura
Jeste li se ikada zapitali kakav bi automobil Opel morao proizvesti za tek nešto manje od 100,000 eura? Niste? Nebitno, jer svejedno slijedi odgovor.
Svijet automobila je doista predivan. Iza sebe iz dana u dan ostavlja bogatu povijest i svako se toliko malčice mijenja. Doduše, u današnje vrijeme su te promjene svedene na tehnologiju u smislu ekologije, ekonomiju, ergonomiju i slične *ije, pa ispada kako cijela industrija automobila nerijetko izmišlja toplu vodu i premeće iz šupljeg u prazno
…no onda na tržište opet izađe nekolicina posebnih automobila i čini se kako je svijet opet u balansu.
Naravno da je to priča koja se veže uz proizvođače i modele namijenjene „običnom“ čovjeku, dok s druge strane stoji svijet skriven od pogleda osobe koja u životu automobil više treba nego želi – svijet utrkivanja.
Tijekom posljednjih godina svjedoci smo težnje pojedinih organizacija vezane uz pojeftinjenje auto-sporta u svom općenitom smislu. Tako se npr. u svijetu Formule 1 svako toliko smanjuju motori, elektrifikacija uzima maha u svakom pogledu i radi se na sve boljim aerodinamičkim svojstvima bolida, kako bi se povećala ekonomičnost u smislu troškova vezanih uz gorivo, gume i ostatak stavki s tablice potrošnje timova u sklopu tog oktanskog cirkusa.
S druge strane postoji i alternativa Formuli 1, i to u obliku potpuno električnih bolida Formule E, koji čuvaju sluh publike, te potpomažu stvaranje novih naraštaja pčelicama, pingvinima i čudnovatim kljunašima, a ne treba zaboraviti ni činjenicu koja podrazumijeva velike brzine uz anulirano uništavanje ovo malo preostalog ozona.
U svijetu utrka izdržljivosti Audi je prije nekoliko godina otpočeo s trendom apsolutne iskoristivosti goriva, te je na stazama diljem svijeta ponudio svoje Diesel-bolide. Zatim je još nekolicina proizvođača krenula tim tokovima nauljenih fosila u rezervoaru, da bi se sve zajedno još jednom izokrenulo naopako, odnosno podredilo elektrifikaciji u smislu Hibrida.
U svijetu raznoraznih kupova priča je još uvijek podređena benzinu koji rado cuclaju čudovišta unutar raznoraznih GT-klasa, BTCC-a, WTCC-a i modela jedne marke kakvi u današnje vrijeme haraju stazama diljem planete, a istu priču uz sebe vežu i vječni prljavci na stazama vezanim uz svjetsko prvenstvo u Rallyju.
Naravno da i za te kupove i serije natjecanja vrijedi nepisano pravilo koje podrazumijeva smanjenje troškova nastupanja na utrkama, što ovako „na prvu“ ne zvuči baš pretjerano obećavajuće, no ako se stvari ipak pogledaju malo dublje, doći ćemo do toga da se u tom dijelu svijeta utrkivanja zapravo i nije toliko puno stvari promijenilo.
Naime, prije nekoliko godina je Nissan izašao na tržište s modelom GT-R GT3, koji je bilo moguće kupiti, homologirati i uvrstiti u sezonu natjecanja bilo kojeg GT3 kupa na svijetu. Slično je učinilo i Volkswagen s nekolicinom modela, a i Toyota se prije nekoliko tjedana priključila tom trendu, kada je svijetu predstavljen model GT86 namijenjen utrkivanju na blatnim i prašnim stazama svjetskog prvenstva u Rallyju.
Uglavnom, svi ti automobili imaju manje-više istu poveznicu – pojeftiniti nastupe na utrkama i istodobno vezati timove uz proizvođača i time dobiti svojevrsnu sigurnost vezanu uz dijelove i sve ostalo što je tijekom sezone potrebno da bi se ostvario kakav-takav uspjeh.
Uglavnom, prije nekoliko dana se i njemačka tvrtka Opel odlučila za iskorak u tom smjeru.
Model na kojem je ideja bazirana uobličen je u svima nam dobro poznatu Astru. No za razliku od cestovnih jurilica koje pod tim nazivom već godinama znače apsolutnu podređenost brzini (i podupravljanju, ako ćemo iskreno), ova je Astra striktno namijenjena utrkivanju.
Puni naziv je Opel Astra TCR (Touring Car Racer, za one kojima treba objašnjenje ove skraćenice), a dotični zapravo znači da je ova Astra striktno namijenjena natjecanjima – bilo da se radi o pojedinim serijama ili pak utrkama izdržljivosti poput npr. 24 sata Nürburgringa ili neke tome slične utrke.
Dotična Astra predstavljena je prije nekoliko dana na stazi Jules Tacheny, nedaleko Metteta u Belgiji i već je pri prvim praktičnim demonstracijama sile na dotičnoj stazi izazvala pozitivne reakcije.
Ukratko, radi se o automobilu koji svoju bazu uvelike vuče iz „civilne“ verzije Astre OPC, no s određenim modifikacijama koje iz nje rade trkaći automobil.
Prvenstveno vrijedi istaknuti dvolitreni Turbo-motor koji je usprkos samo četiri cilindra u stanju ponuditi čak 330 konjskih snaga.
Sva ta sila snage prenosi se na podlogu putem prednjih pogonskih kotača obogaćenih „šperom“ i 6-brzinskog mjenjačkog sklopa koji je moguće presložiti prema potrebama vozača vezanim uz stazu na kojoj se odvija utrka, što je pak u svakom slučaju plus.
Izuzev motora i dodatno ojačane šasije, tu je i povećana snaga kočenja koja je od naprijed dobivena zbog ovećih diskova promjera 378 mm, te šesteroklipnih kočionih čeljusti, dok je odostraga korištena kombinacija 265 mm diskova i dvoklipnih kliješta.
Naravno da se u cijelu priču upetljala i tehnologija, pa je tako balans kočenja između prednjeg i stražnjeg kraja automobila moguće kontrolirati kroz podešavanje iz kabine, tj. od strane vozača, no to u današnjem svijetu utrkivanja nije nešto novo, pa o tome ne bih trošio pretjerano puno riječi – baš kao i na podesivi ovjes koji je također prisutan u sklopu ove Astre.
Onaj „škakljivi“ dio cijele priče o ovoj pomalo uvrnutoj Astri svodi se na cijenu koja iznosi ni manje ni više, već 95,000 eura, no ako se i taj dio pogleda malo detaljnije, postaje jasno da za taj novac tim (ili pojedinac) na stazu dobiva punokrvni trkaći automobil koji udovoljava svim pravilima koja je FIA napisala i potvrdila za 2017. godinu.
Samim time vlasnici timova (ili pojedinci s dubljim džepovima) zapravo ne moraju razmišljati o nekim skupljim alternativama, jer ova Astra na stazu dolazi s potpunom podrškom Opela i tvrtke Kissling, s kojom je trkaća TCR verzija zapravo i razvijana. To naravno ne znači dvogodišnju garanciju ili nešto tome slično, no s druge strane ipak znači odličnu alternativu sklapanju nekog trkaćeg automobila u garaži i bez podrške proizvođača čiji naziv dotični na sebi nosi.
Uglavnom, usprkos činjeničnom stanju koje kaže da je Astra TCR „samo“ trkaći automobil, te da je u sklopu te definicije ovu verziju sve popularnijeg Opelovog hatchbacka nemoguće registrirati za cestovnu upotrebu, svejedno moram priznati da je Opel (i opet) napravio pomak u pravom smjeru.
Samim time pretpostavljam da će se nekolicina timova i pojedinaca bez problema odlučiti na ovu trkaću izvedenicu najpoznatijeg Opelovog automobila, dok nama ostalima ostaje dobar osjećaj zbog Opelovog truda usmjerenog prema oživljavanju zlatnih dana sudjelovanja u domeni auto-sporta.
Sve ostalo bi bilo nepotrebno zaključivati, zar ne?!
