Dobrodošli u svijet u kojem i Panamera izgleda dobro
Ne, ovaj puta nema sarkazma u naslovu. Najozbiljnije to mislim.
Kaže jedna stara narodna poslovica „prvi se mačići bacaju u vodu“. Iskreno, moram priznati da mi dotična poslovica zvuči poprilično okrutno prema malim dlakavim životinjicama, pa je baš i ne volim pretjerano, no djedovi i bake u pauzama između dvije posjete liječniku opće prakse često pokazuju zavidno znanje i iskustvo, pa recimo da poslovica ima veze s mozgom.
Uglavnom, ako je tome tako, onda Porsche Panamera od premijernog prikazivanja do jučer zaslužuje gore navedeni vodeni tretman, jer izuzev predivnog interijera jednog luksuznog automobila još od 2009. godine pokazuje kako izgleda Porsche 911 kada na njega padne klavir.
Stoga je Panameru prve generacije možda najbolje zaboraviti – pogotovo danas kada je ona druga (i milijardu puta ljepša) postala aktualnom.
Dakle Porsche Panamera – ultra-luksuzna limuzina s poremećajem osobnosti i automobil koji izuzev slavnog prezimena svojim kupcima doista nudi nešto posebno.
Gore sam spomenuo interijer prve generacije Panamere i ako se mene pita, to je i dan-danas jedno od najljepših okruženja u koje je čovjek u stanju parkirati vlastito dupe. Uostalom, vidio sam luksuznih dnevnih boravaka i hotelskih soba koje se mogu sakriti iza Panamerine unutrašnjosti, a to već samo po sebi govori dovoljno.
Druga (odnosno G2) generacija ove Porscheove limuzine za bogate i slavne donosi doista hrpetinu toga. Doduše, odmah u startu vrijedi napomenuti kako se nova Panamera ne bazira baš previše na Sport Turismo konceptu predstavljenom između dva najavljena smaka svijeta, odnosno tamo negdje 2012. godine. To je u pravilu nešto loše, jer ispada kako je Panamera u smislu dizajna prepuštena onim istim lijenim dizajnerima koji su potpisali i užasnu prvu generaciju ovog modela, no već na prvi pogled ispada da je Porsche dotičnim dizajnerima podijelio otkaze i zaposlio nove snage koje su proizvele nešto slično i istovremeno milijardu puta ljepše.
Samim time mogu bez ustezanja reći da je Panamera iz ružnog pačeta i automobila nalik nečemu što služi za definiranje neuglednog i smiješnog, prerasla u jedan od najljepših automobila na tržištu, pa ako već ništa drugo, onda je barem to jedan ogroman plus u cijeloj priči.
No naravno da pluseva ima još – i to puno.
Izuzev dizajna koji izgleda fantastično, te već poslovične Porscheove ideologije posebnosti i luksuza, Panamera odiše i tehnološkim rješenjima kakvih se ne bi posramila ni svemirska postaja „Mir“.
Naravno da je u tom dijelu priče Porsche posegnuo za nedavnim uspješnicama, pa se tako Panamera dobrim dijelom „naslanja“ na Cayenne, Macan, 911 i 918 Spyder, no tome starija braća i služe, pa u tome nema ništa ni približno čudno.
Dapače, s obzirom na raznorazne varijacije na temu uštede kojima su proizvođači automobila u današnje vrijeme itekako skloni, iskreno me čudi da je G2-Panamera automobil napravljen na vlastitoj platformi, a ne nekoj Audijevoj, Volkswagenovoj ili Škodinoj. Ali za pretpostaviti je da Porsche u toj domeni priče ipak želi biti samo svoj, pa ušteda ovaj puta nije pokazala svoje pogane zube i upropastila još jedan automobil.
Nova je Panamera već sada dobila nove motore, pa se tako u trenutnoj ponudi modela nalazi 2,9-litarski BiTurbo V6-motor i 4-litreni V8 koji se izuzev s dva respiratorna pomagala može pohvaliti i s nekolicinom brojki.
Oba motora predstavljaju sam vrh tehnologije s kojom Porsche u današnje vrijeme raspolaže, a i ljubiteljima medvjeda i djetlića Panamera neće biti trn u oku zbog svojih niskih vrijednosti zagađenja.
No kako na takve sitnice na ovom portalu ne trošimo vrijeme i slova, orijentirao bih se prema konkretnim brojkama koje označavaju snagu, performanse i slične bitne stvari i detalje.
Uglavnom, kako sada stvari stoje, motor u Panameri 4S sposoban je razviti nekih 440 konja i oko 550 Nm maksimalnog okretnog momenta, dok Panamera Turbo (što je pak čudno, jer su obje Turbo) razvija nekih 550 konja i preko 770 Nm. Dakle obje verzije automobila ne pate od manjka snage, te je ova slabija u stanju ubrzavati do stotke za 4,4 (odnosno 4,2) sekunde (ovisno o Chrono-paketu), dok je ona jača još uvjerljivija u smislu vremena potrebnog za ubrzanje do 100 km/h, gdje je ta priča započeta i završena za 3,8 (odnosno 3,6) sekundi.
Maksimalna brzina slabije verzije stoji na nekih 290 km/h, dok ona jača prelazi onu dobru stranu brojke 300, a sve to uz minimalnu potrošnju i još minimalnije zagađenje prirode.
Iz Porschea stižu informacije oko 8,2 litre na stotinu kilometara, odnosno nekih 9,4 litre, koliko troši jača verzija, a za one kojima je i to previše tu je i Panamera 4S Diesel, koji sa svojih 422 konja i 850 Nm maksimalnog okretnog momenta bez problema može poslužiti kao treća (odnosno štedljivija) opcija.
…a sad više neću spominjati potrošnju goriva u smislu jednog između 113 i 153,000 eura (u Njemačkoj) „teškog automobila“, jer ne samo da mi od same pomisli na taj dio priče automatski naraste šećer, i da brojke vezane uz potrošnju goriva u kontekstu Porschea nemaju smisla ni logike, već je jadan onaj tko će na tu stavku pri kupnji toliko skupog, luksuznog i brzog automobila uopće obratiti pažnju.
Stoga se vraćam nekim drugim detaljima poput npr. interijera…
Interijer nove Panamere izgleda odlično. S jedne strane je tipično „porscheovski“, moderan i oku ugodan, dok je s druge u onom hladnom i tehnološkom smislu pomalo sterilan.
Naravno da to ne mora nužno biti nešto loše, no moram priznati da je interijer u sklopu prve i izvana gadne Panamere izgledao puno bolje od ovog novog.
Doduše, siguran sam da je takvo razmišljanje tek stvar navike, ali eto…prvi dojmovi su ipak u prvom planu (barem u ovom momentu), pa im se teško oteti i razmišljati drugačije.
Dakle s jedne strane imamo krajnost koja podrazumijeva apsolutnu udobnost i ergonomiju, a s druge stoji sva sila tehnoloških rješenja u sklopu serijske i izvanserijske opreme koja više ili manje ulazi u cijenu automobila, dok je pak s one treće dobar dio interijera podređen performansama i brzoj vožnji. Zapravo je sve nadohvat ruke i prosječnom vozaču nove Panamere ne bi trebalo ništa posebno smetati ili nedostajati, no to pak nimalo ne čudi, jer se ipak radi o jednoj od najluksuznijih sportskih limuzina na tržištu.
Od tehnologije koja prati opremljenost, luksuz i sportsko usmjerenje ovog modela, te koja je u ovom momentu poznata i vrijedna isticanja, uz gore spomenuti Chrono-paket tu je i sva sila skraćenica.
Tako nova Panamera raspolaže skraćenicama poput PASM (Porsche Active Suspension Management), PDCC Sport (Porsche Dynamic Chasis Control Sport), te PTV plus (Porsche Torque Vectoring Plus), a onda su tu i neke mehaničke i tehnološki ultra-napredne komponente preuzete s drugih modela poput novog i unaprijeđenog kočionog sustava, te onog koji skreće i sa stražnjim kotačima, što je već viđeno na modelima 911 Turbo i 918 Spyder.
Dakle nova Panamera nije samo dizajnerski odmak u odnosu na prvu generaciju modela, već je kao model ovaj automobil odrastao i u svakom drugom zamislivom smislu.
Prema najavama iz Porschea, nova Panamera kreće u prodaju početkom iduće godine, te će se u početku na tržištu naći s dva benzinska i jednim dieselskim motorom. Kasniji planirani razvoj donijet će još varijacija na temu benzinskih i Diesel-motora, a s obzirom na eko-maniju koja i dalje trese svijet automobila nije krivo očekivati ni neki Hibrid. No o tome nekom drugom prilikom.
Zasad je dovoljno reći da Panamera i dalje živi, te da je od prethodnog modela neusporedivo ljepša.
…a sjećate se nedavnog rekorda u klasi brzih limuzina koji je Alfa Romeo postavio s modelom Giulia Quadrifoglio? E pa nema ga više, jer je Panamera upravo popravila ukupno vrijeme prolaska „zelenog pakla“ na 7 minuta i 38 sekundi, te je time postala najbržom limuzinom na svijetu.
Dakle Panamera više ne može nikome poslužiti kao predmet sprdnje, već se iz domene smijeha i neukusa preselila među najpoželjnije automobile danas, te je postala predmetom snova.
Sve drugo bilo bi ne samo krivo, već i suvišno reći.
Amen.
