Devel Sixteen s 5,000 konja – realnost ili totalna glupost?
U eri automobila koju sa svojim tehno-aero-monstrumima obilježavaju tvrtke Hennessey Performance i Bugatti, opet se Dubai gura na mapu i pokušava zapapriti već etabliranim proizvođačima i njihovim sumanuto brzim modelima. Stoga se vrijedi zapitati gdje staje megalomanija te pustinjske ekipe i koliko je od toga stvarno istina, a koliko tek puko pretjerivanje.
Kada se prije nekog vremena počelo šuškati o apsolutno megalomanskom projektu u obliku automobila iz Dubaija, Devel Sixteen je istog momenta podigao prašinu. No to je klasična priča nepoznatog proizvođača automobila koji odjednom kreće u proizvodnju automobila – izvaliti nenormalne brojke i nadati se dovoljnom broju milijardera koji će ih popušiti. Uostalom, tako je nekako krenula priča i oko Rimčevog električnog čuda pod nazivom Concept One.
No za razliku od Mate Rimca, čiji je automobil realno sposoban poremetiti tijek krvi u tijelu, te već globalno poznat i priznat kao električni hiper-automobil, za Devel Sixteen ne postoji ama baš nikakva potvrda. Barem ne realna i „opipljiva“.
Da podsjetimo… Devel Sixteen je automobil koji se još od prvih crteža hvalisao s praktički nenormalnim brojkama. Uostalom, kako biste vi definirali 12,3 litre zapremine motora, 16 cilindara i 5,000 konjskih snaga? Mi bismo to jednostavno opisali pukom megalomanijom koja s realnošću ima veze čak i manje nego Zdravko Mamić.
Mislim, ajmo(ooooo) ovako postaviti stvari: Bugatti Chiron ima motor sa 16 cilindara i četiri Turbo-punjača. Zapremina mu je nekih osam litara, te je u stanju razviti cijelih 1,500 konja. Pogon je na sva četiri kotača, ukupna masa je nekih 1,900 kilograma, ima mjenjački sklop sa sedam brzina i u stanju je postići maksimalnu brzinu od elektronički limitiranih (pazite sad: iz sigurnosnih razloga) 420 kilometara na sat, odnosno 463 km/h (bez limitatora), ako ćemo vjerovati ekipi iz Bugattija.
Dakle, radi se o automobilu koji ne samo prepisuje zakonitosti fizike, već se na njih odavno pomokrio (da ostanem pristojan).
Devel Sixteen (navodno) također ima 16 cilindara. Ima i četiri Turbo-punjača. Zapremina motora je 12,3 litre, što graniči s natjecateljskim traktorima i predstavlja mehaničku megalomaniju zbog kakve bi se i Ameri posramili. Ali za razliku od Chironove tehnološke apstrakcije pod haubom, Devel Sixteen ima dva ventila po cilindru (od čega su u Europi odustali još tamo negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća), što ga u smislu motora čini i više nego pomalo arhaičnim. Usprkos tome je izmjerena snaga motora prije nekoliko mjeseci bila 4,515 konjskih snaga, nakon čega je uređaj za mjerenje odustao od suradnje, pa je na kraju onako „od oka“ za ovaj motor izbačena cifra od 5,000 konja.
Pogon je na stražnje kotače, pa se postavlja nekoliko itekako velikih pitanja vezanih uz diferencijal i njegovu otpornost prema pucanju, a onda je tu i automatski mjenjački sklop s (pazite sad) četiri brzine, na što su se najvjerojatnije čak i gore zbog zapremine motora posramljeni Ameri odvalili od smijeha.
Sva ta nazivna sila trebala bi rezultirati s automobilom koji proizvodi skoro 5,000 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), do stotke čupa za nekih 1,8 sekundi, te prelazi brojku 500 na brzinomjeru, što pak prvenstveno postavlja pitanje veličine rezervoara za gorivo, ali i guma – pogotovo uz težinu automobila koja (navodno) iznosi nekih 2,3 tone.
Uglavnom, Devel Sixteen je sada i službeno predstavljen svijetu na ovogodišnjem salonu automobila u Dubaiju. Hostese su (iznenađujuće, bez burki i sličnih odjevnih detalja) s njega pred hrpetinom predstavnika medija maknule plahtu i otkrile aerodinamično čudovište nalik Batmanovom novom autu koje prate stvarno megalomanske brojke. No kada se malo detaljnije pogledala cijela priča, izloženi automobil pod haubom nema motor, niti je u njega montiran funkcionalan interijer.
Iskreno govoreći, to me nekako instantno podsjetilo na tvrtku Lyons Motor Car, čiji je LM2 Streamliner na salonu u New Yorku prije nekoliko godina doslovce doguran – bez motora, bez mjenjačkog sklopa, bez interijera, pa čak i bez boje karoserije. Ali u usporedbi s ovom megalomanskom idejom, Kevin Lyons s idejom od nekih 1,700 konja djeluje poput male bebe i sasvim realno usprkos apsolutno razočaravajućoj premijeri svog „automobila“.
OK…5,000 konja je snaga s kojom već desetljećima raspolažu Top Fuel dragsteri. No dotični cjevasti „automobili“ nalik cigarama s krilima unutar životnog vijeka svojih motora prelaze tek nekoliko milja (ukoliko ne eksplodiraju nakon nekoliko metara), dok Devel Sixteen sa svojih 5,000 konja ima namjenu prijevoza na (koliko-toliko) dnevnoj bazi i trebao bi (barem nazivno) služiti za cestovnu upotrebu. Samim time su već u tom dijelu priče svi ti megalomanski navodi itekako upitni, a onda vrijedi dodati i to da današnje hiper-automobile proizvode tvrtke s istaknutim inženjerima na čelu. To su ljudi u kutama koji u svojim sterilnim laboratorijima globalno poznatih tvornica i manufaktura čuda računaju snagu na decimale, te apsolutno stoje iza svake konjske snage i svake komponente motora. Devel Sixteen i tu ima drugačiju priču, jer će se prema navodima glavnih ljudi tvrtke „motor proizvoditi u Italiji“. Točka. Nema detalja. Nema naziva proizvođača. Nema čak ni lokacije, pa je za pretpostaviti kako može biti riječ o šupi u Veneciji, što je najvjerojatnije jako blizu istine.
U svakom slučaju, za jednog nepoznatog proizvođača automobila koji je na auto-salon doveo automobil bez motora i interijera, moram priznati da mi cijela priča zvuči nešto manje uvjerljivo od premijerovih izjava o stanju u našoj zemlji.
Da, i to je moguće.
No sve to ne sprječava ovu pustinjsku ekipu da već u ovom momentu ne ponudi čak tri verzije motora: onu s 2,000 konja, onu s 3,000 konja i onu najjaču s 5,000 konja. Navodno su ponuđene i cijene u rasponu od 1,6 milijuna dolara za onu najslabiju verziju modela, pa sve do 2,3 milijuna dolara za onu najjaču, s time da se ona srednja nalazi u cjenovnom rangu od nekih 1,87 milijuna dolara.
Naravno da se već u ovom momentu primaju predbilježbe i prednarudžbe, pa je za pretpostaviti kako je netko od tamošnjih milijardera sa svog tekućeg računa skinuo koji milijunčić, no usprkos tome je cijela ova priča i dalje apsolutno smiješna.
Automobil koji je najavljen kao apsolutno zlo i redefiniranje mogućeg svodi se na motor koji još nitko nije vidio u njemu, interijer realno gledano koji ne postoji, aerodinamička svojstva koja nisu izmjerena i težinu prosječne planine u Rumunjskoj. Pa čak da brojka od 5,000 konja i stoji, svejedno je u ovom momentu teško vjerovati da će nepoznata tvrtka s nepoznatim ljudima koji stoje iza projekta uspjeti sastaviti cestovni automobil koji će potrajati dulje od dvije i pol sekunde – i to ugašen.
Današnji svijet automobila definira iskustvo, tone i tone pogrešaka i propusta na kojima se itekako učilo, te mali milijun zakonskih regulativa koje proizvođači moraju poštovati. To u prijevodu znači da prosječnom automobilu treba jako puno vremena da se pojavi na tržištu, a svi znamo da rezultatno stanje nije uvijek trajno, kvalitetno i upotrebljivo na duže vrijeme. Stoga u najmanju ruku vrijedi sumnjati u kvalitetu, trajnost, pouzdanost i upotrebljivost automobila s 5,000 konja. A ako ćemo biti brutalno iskreni, s obzirom na najave i prezentirani automobil, za pretpostaviti je da Devel Sixteen nikada neće stići ni blizu konačne proizvodnje i plasmana na tržište.
No možda je tako i bolje.
