Demon je oživio
Da, to bi otprilike bio sukus svega što se tijekom posljednjih mjeseci odvijalo unutar zidova FCA-grupacije, tj. točnije u sanatoriju u sklopu garaže čiji je vlasnik Dodge.
I da…nakon sumanuto jake varijacije na temu Challengera pod nazivom „Hellcat“ i Dodge Challenger Demon je stvarno među nama.
Dodge – proizvođač automobila koji već u samom nazivu zvuči toliko američki, da to nije moguće promašiti bilo kome tko je ikada čuo za pojam „automobil“. Tvrtka koja je jednim dobrim dijelom zaslužna za neke od najbolesnijih ideja u sklopu svijeta američkih automobila, te ona koja je čak i na filmskom platnu doživjela više uspjeha nego ijedna druga.
Uostalom, ako se samo sjetimo legendarnih modela Coronet, Charger i Challenger, istog momenta postaje jasno kako se radi o proizvođaču čiji su se zaposlenici još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća hranili sirovim mesom i amfetaminima, jer je nastanak i opstanak dotičnih modela jedino tako moguće objasniti.
Pritiskom tipke za brzo premotavanje dolazimo do današnjih vremena u sklopu kojih umjesto slobodne ljubavi i odlične glazbe na otvorenom svijet sve više liči na praktičnu definiciju dvostrukih mjerila. Umjesto dobre zabave i napretka za čovječanstvo, danas su u modi teroristički napadi, ekološke budalaštine i sociološki krahovi, a svijet automobila potresa kriza identiteta.
Naime, automobili su doslovce prerasli u modne detalje i njihov se svijet pretvorio u prepucavanje na nivou opreme, tehnologije i marketinga. Paralelno s time je krenula i ekološka zaluđenost, te propaganda u sklopu koje su odjednom svi automobili s benzinskim motorima ubojice dabrova i polarnih medvjeda, pa se malo pomalo krećemo u smjeru elektrifikacije, autonomije i ostalih tihih i (pre)skupih budalaština.
Stoga je karta automobilskog svijeta za mnoge odavno prestala biti interesantnom, jer se pravim i istinskim auto-entuzijastima sve to skupa lagano počelo gaditi, ali srećom tu su Amerikanci koji barem jednim malim dijelom spašavaju cijelu priču.
Da…dobro ste pročitali – Amerikanci i njihovi bolesni umovi koji u domeni svijeta automobila jednim dijelom sjede u budućnosti, dok se onim drugim nalaze u domeni povijesti.
I upravo u tom dijelu priče dolazimo do Dodgea i njihovog najnovijeg ispunjenog obećanja.
Naime, kada je Dodge Challenger Hellcat inicijalno najavljen sa svojih 707 konja, ljudi su se smijali. No kada je paklena maca konačno ugledala svjetlo dana, svi su odjednom zašutjeli.
Tada je na svijet stigao apsolutno najbrutalniji, najglasniji i najbolesniji „Muscle Car“ svih vremena, ali uskoro niti to nije bilo dovoljno, već se brod luđaka iz Dodgea ponovno okupio na hrpi i najavljen je još jači, brži, luđi i usmjereniji Challenger.
Tome sam se iskreno i skoro do suza i sam nasmijao, ali ispada kako sam s mnogima u sklopu takve reakcije itekako bio u krivu, jer Dodge Challenger Demon upravo je predstavljen na najslužbeniji mogući način.
Niste uvjereni?
Odlično. Onda vam eto nekoliko brojki koje bi vas mogle uvjeriti:
Osnovni atributi:
Motor: 6,2 litarski V8
Aspiracija: kompresor veličine Jupitera i zapremine kaspijskog mora
Pritisak kompresora: 9,99 Bara
Snaga: 840 konja
Usis: trostruki (poklopac motora, svjetlo na vozačevoj strani i posebna rupa za provjetravanje smještena kod prednjeg kotača)
Gorivo: 91 oktana (uz mogućnost korištenja 100+ oktana s posebnim „ispravljačem“ koji oktansku vrijednost kompenzira na svoj način)
Mjenjački sklop: 8-brzinski TorqueFlite 8HP90 automatik
Gume: Nitto Drag Radials
Pumpa za gorivo: izražena u pluralu, jer su dvije
Materijali: karbon, aluminij, nešto plastike i još nešto (stanjenog) stakla
Ukupna masa: 105 kilograma manja od Challengera s oznakom Hellcat
Performanse:
0-100 km/h: 2,3 sekunde
0-400 m: 9,65 sekundi uz izlaznu brzinu od 225 km/h
Maksimalna brzina: nitko ne zna
Sila pri ubrzanju: 1,8 G
Sila pri kočenju: nešto manja od 1,8 G
Jeste li se sad uvjerili?
…i ja mislim da jeste.
Dodge Challenger Demon nije samo najluđi ikad proizvedeni Dodge. Nije ni samo najbolesniji proizvedeni Muscle Car svih vremena, a nije ni jedan od onih automobila koji tek nazivno performansama opravdavaju brojke.
Inicijalna testiranja ovog TVORNIČKOG modela (s pet godina garancije) pokazuju stvarno ubrzanje usporedivo s nekoliko puta skupljim automobilima, te najbrži prelazak četvrt milje na testiranjima IKAD. Stoga ne čudi da je Dodge s Demonom ušao u Guinnessovu knjigu rekorda već prvi dan, jer do danas još nitko nije proizveo automobil koji u svom tvorničkom izdanju zbog krajnje nasilničkog ubrzavanja prednje kotače podiže nekoliko centimetara iznad tla.
No ni to nije sve…
Prema navodima iz Dodgea, Challenger Demon može se koristiti na dnevnoj bazi kao i svaki drugi automobil, ali kada dođe vrijeme za odlazak na stazu, bez problema se u njega može nasuti gorivo sa 100+ oktana, pri čemu snaga automobila raste na nekih 1,000 konja.
Cijelu priču budno prati kontrolni modul koji prepoznaje o kojem se gorivu radi i sam otključava jedan od ukupno četiri moda performansi, te je tako moguće postići prolazak četvrt milje za manje od deset sekundi. Možda to na papisu i ne izgleda kao nešto posebno, no za one koji su upućeni u geodetske utrke ne treba posebno pojašnjavati koliko je teško s automobilom stići ispod deset sekundi unutar te vrste utrkivanja, pa je Demon i u tom dijelu priče moguće opisati samo kroz superlative.
Što se pak mjenjačkog sklopa tiče, on sadrži sustav multiplikacije okretnog momenta (buraz), „Trans Brake“ i sve ostalo što je jednom geodeti-trkaču od saveznog značaja tijekom starta, pa stoga jednim dijelom ni ne čudi gore navedenih 9,65 sekundi na 402 metra – naravno, u rukama osobe koja zna što radi za volanom.
Tim Kuniskis, inače glavna i odgovorna osoba na čelu FCA-ove divizije koja se inače bavi planiranjem i proizvodnjom sasvim običnih automobila za ovaj projekt kaže: „Zašto proizvođači proizvode ovakve automobile? Vjerujte da razlog sigurno ne leži u odličnoj prodaji, jer ovakvi automobili nisu za svakoga. Ideja je oduvijek bila stvoriti nešto samostalno i toliko posebno, da bi se ubuduće mogla stvarati pozitivna atmosfera oko kupnje nekih prihvatljivijih Dodgeovih modela“.
Dakle, jednim je dijelom Demon plod kombiniranja svijeta marketinga i prodaje s onim koji podrazumijeva brzinu i performanse. No u ovom slučaju tu nema zamjerke, jer u krajnjoj liniji ovo nije Prius ili neko slično tehnološki-napredno cestovno potrkalo za milenijalce.
Striček Tim dodaje i kako „Još nitko nikada nije napravio posve legalan cestovni automobil s kojim je bez problema moguće otići na utrke ubrzanja i skupljati nagrade za prva mjesta, a upravo to je s ovim automobilom moguće bez ikakvog problema“.
Hmmm…postoji li itko tko je u stanju sumnjati u ove navode nakon gore navedenih detalja?
Naravno da ne.
Uglavnom, pred vama je nasilničko remek-djelo koje jednim dijelom izvlači ono najbolje iz prošlosti i istovremeno živi u sadašnjem vremenu, te se praktički teleportira od točke „A“ do točke „B“.
Sve to naravno nije bilo moguće bez „zelenog svjetla“ glavešina unutar FCA-grupacije, ali niti bez tima od 25 ljudi zaposlenih u Dodgeovom SRT-odjelu, koji praktični da i nije pretjerano puno spavao tijekom posljednje dvije godine (koliko je trebalo da se Demon osmisli i usavrši prije izlaska na tržište).
Stoga nema druge, nego apsolutno cijeniti Dodge Challenger Demon usprkos eventualnom manjku afiniteta prema američkoj ideologiji vezanoj uz sportske automobile. A razlog je jednostavan: proizvesti jedan ovakav automobil u današnje vrijeme ne predstavlja samo rizik i sumanutu ideju, već i zauzimanje oprečnog stava ekologiji, ergonomiji, ekonomičnosti i svim ostalim aspektima auto-industrije o kojima su danas proizvođači automobila (zajedno s kupcima) postali ovisni.
Zbog toga na ovaj automobil treba gledati kao na četiri kotača koji umjesto karoserije imaju jedan ogroman šamar, a ispod poklopca motora agregat koji je u stanju neviđenom silom pljunuti u lice svim dvostrukim mjerilima i pomodarskim idejama.
I zato što se mene tiče, mogu reći samo „Bravo Dodge“.
