CRO Auto Show kreće u realizaciju
Prema već prije viđenim najavama i usprkos činjenici da s obzirom na izostanak poziva na spavanac uz Matiju Lovreca (odnosno press-konferenciju), svejedno vrijedi obratiti pažnju na (pazite sad) najveći sajam automobila u regiji – CRO Auto Show 2015.
Iako na službenoj pressici nismo bili, te smo propustili sto i jednu blagonaklonu izjavu usmjerenu prema izlagačima, partnerima i svoj ostaloj ekipi koja je pripomogla konačnoj realizaciji jednog ovakvog sajma, ne mogu reći da mi je žao.
Dapače, foto-aparatu sam uštedio preko nekoliko okidanja, te sam istovremeno izbjegao razvijanje narkoleptičkog poremećaja, u čemu bi milozvučan glas g. Lovreca zasigurno pomogao, pa mi nimalo nije žao tog gubitka vremena koje bih proveo slušajući svu silu najava i salve pohvala organizaciji i partnerima. Dakle, nije mi žao što se na pressici nismo pojavili kao članovi redakcije ovog našeg malog internetskog kutka posvećenog automobilima.
Kako sukus svih najava s press-konferencije ukratko navodi u digitalnom obliku, „CRO AUTO SHOW je najveća automobilska manifestacija u regiji koja će predstaviti brendove prisutne na hrvatskom tržištu. Po prvi put u zadnjih nekoliko godina brendove neće predstavljati distributeri, već generalni uvoznici. Na sajmu će biti izloženo oko 150 automobila, a s uključenim dodatnim sadržajima do 250 vozila“. Krasno, zar ne?!
Isto toliko krasan je i daljnji tekst u kojem se navode oldtimeri, tuning-show (hm…), i „uvijek atraktivan sexy car wash“ (što je super ideja s obzirom na svu klinčadiju koja s roditeljima sudjeluje u shoppingu). Samim time vjerujem da je cijela priča u glavama organizatora zaokružena na najbolji mogući način, te da će CRO Auto Show ponuditi nekolicinu zanimljivih segmenata nevezano uz to zanimaju li vas automobili ili ne.
S druge strane cijele priče, tj. kada se na stranu stave sva ta naklapanja od strane organizatora i djelatnika odjela marketinga, dobije se jedna vesela vijest. Vijest koja nedvojbeno potvrđuje da se u Hrvatskoj ponovno izlažu automobili, te se potencijalni kupci ne moraju više izlagati suhoparnim izjavama i riječima hvale upućenim od strane djelatnika u salonima, već mogu sami za sebe na jednom mjestu usporediti koji im se automobili sviđaju, a koji baš i ne.
To je u svakom slučaju pohvalna stvar i ako ćemo iskreno, tijekom posljednjih godina mi takve manifestacije izuzetno nedostaju, no u cijeloj priči ipak vidim jedan oveći problem.
Dotični se nikako ne svodi na ljude koji stoje na čelu shopping-centra Westgate, jer iz iskustva znam koliko je teško organizirati neki tematski event ovakvog tipa. Problematika nije svedena ni na uvoznike automobila u Hrvatskoj, jer je njihov posao iz godine u godinu sve teži, a mjesta za kvalitetnu i direktnu reklamu na našim prostorima jednostavno nema.
Nije problem ni u općini, ni u resornom ministarstvu, ni u bilo kojoj drugoj sferi koja se veže uz ovaj konkretan event posvećen automobilima.
Problem je jednostavno u činjenici da se dotični održava na mjestu gdje ljudi kupuju odjeću i obuću, te djecu za to vrijeme (nerijetko) ostavljaju u igraonicama odnosno ukratko u tome što se ovakav jedan event održava u shopping centru.
Razlozi ovog meni vidljivog problema su jednostavni i svode se na brkanje pojmova, no kako ne bi ispalo da se bunim bez veze, eto i kratkog objašnjenja…
Naime, saloni automobila nisu novost u svijetu, jer se održavaju već mali milijun godina. Takvih salona u današnje vrijeme ima posvuda – od Frankfurta do Shanghaia. No niti jedan od njih se ne održava na prostoru nekog shopping centra, već za to postoje tematski izgrađena zdanja.
Naravno da i Zagreb ima jedno takvo pod nazivom Velesajam, no dotična nakupina paviljona koji su lokacijom smješteni u relativnu blizinu Remetinca (gdje je pak periodički smješten dobar dio uprave Zagrebačkog Holdinga koji između ostalog upravlja i s Velesajmom) već odavno nije udomila jedan ovakav sajam. Dapače, naš dragi Velesajam samo stoji i zapravo ne služi ničemu – poput npr. Jacquesa Houdeka na skupu nutricionista ili pak Nives Celzijus na dodjeli Nobelovih nagrada za književnost.
Doduše, još je prošle godine krenula priča oko „vraćanja Zagreb Auto Showa tamo gdje mu je mjesto“, no ubrzo nakon inicijalnih sastanaka i cijena izlagačkih prostora koje su objelodanjene uvoznicima automobila iz Hrvatske uslijedila je i objava koja kaže kako „Velika kriza u automobilskoj industriji i smanjenje budžeta za promociju uzrok su da neki zastupnici ne mogu participirati na način na koji bi željeli te tako skupa s nama pridonesu da ZAGREB AUTO SHOW bude ono što i je – show i praznik za oči“. Nadalje se navodi i hrpetina besmislica poput „Uložen je maksimalan trud s obje strane, smanjene su cijene nastupa i skraćeno trajanje sajma na 7 dana, ali pad prodaje automobila u cijeloj zemlji (11,3% u 2013.godini u odnosu na 2012.) ipak nosi svoj danak“, da bi se na kraju priopćenja završilo s riječima „Zagreb Auto Show puno je više od gospodarske sajamske aktivnosti. On je događaj od posebnog društvenog i medijskog značaja za našu zemlju i regiju te se nije htjelo da bude nešto manje od toga“.
Ne znam za vas, no veću hrpu gluposti na jednom mjestu nisam dugo pročitao, jer je svima jasno kako je problematika prvenstveno svedena na omjer uloženog i dobivenog, koji je u smislu Velesajma oduvijek bio nepovoljan.
Cijene izlagačkih prostora su nebulozno visoke, te za svu tu hrpu novaca nema nikakvih beneficija za izlagače. Osiguranje nije odgovorno ukoliko dođe do nekih problema u smislu krađe, grijanje prostora je poprilično širok pojam, a naplata ulaznica svojom cijenom ni približno ne opravdava veličinu samog sajma i ono što prosječni posjetitelj na njemu može vidjeti.
No to ne stoji u nikakvom priopćenju za javnost, već se skriva poput herpesa u javnoj kući – baš kao i sve ostalo vezano uz gospodarenje s gradskom i državnom imovinom. Bitno je samo da postoji uprava koja usprkos vlastitom neradu iz mjeseca u mjesec i dalje prima pozamašne cifre novaca u obliku plaće.
Zato se ovakvi eventi sele na prostore shopping centara koji tako u svoj prostor (i trgovine koje se u sklopu njih nalaze) pokušavaju privući što je više moguće ljudi i ponuditi im dodatan razlog da peglaju kartice i kupuju na rate.
To me naravno izuzetno smeta i kao zaljubljenika u svijet automobila i kao osobu koja ima iskustva u organizaciji evenata posvećenih automobilima, jer ako se jedan salon automobila u Frankfurtu ili Detroitu ne održava u shopping centru, onda ni u našim krajevima auto-industrija ne bi trebala biti marginalizirana na taj način. No drugačije očito ne ide, pa je možda i to bolje nego ništa.
Doduše, nije mi baš jasno kako se sad odjednom takvim manifestacijama pridružuje i „Tuning show“, s obzirom na to da se do prije nekoliko godina pripadnike tog dijela scene automobila u Hrvatskoj gledalo kao divljake i manijake, dok se danas ubrojavaju u „bogat sadržaj“. No kako se vremena mijenjaju, tako je valjda i u tom dijelu priče o automobilima u našoj zemlji moguće izmusti koju kunu više, pa eto…sad su i „tuneri“ dobrodošli (usprkos i dalje nedefiniranom zakonu o preradama i doradama na automobilima).
Uglavnom, nadam se da će od 22. do 24.05. ove godine očekivani odaziv publike na ovom shopping-centar-auto-show-događanju biti u skladu s očekivanjima, jer trud organizatora u svakom slučaju vrijedi nagraditi.
No još se više nadam da će se konačno dogoditi neki presedan u baratanju gradskom imovinom, te da će na tron zagrebačkog Velesajma konačno zasjesti osoba koja ne zna samo trpati novce u vlastiti džep, već koja će znati organizirati neko novo izdanje Auto-showa kakvo dolikuje jednoj državi i jednom glavnom gradu.
Samim time bi se ovakvim manifestacijama omogućilo da sjaje onako kako je to slučaj izvan granica lijepe nam naše, umjesto da ispadaju malom pauzom tijekom nedjeljnog shoppinga.
…no hoće li i kada to tako i izgledati, vidjet ćemo tijekom sljedećih godina.
