Cadillac (opet) cilja na EU-konkurenciju
Cadillac najozbiljnije misli (p)ostati konkurent za BMW, Mercedes-Benz, Lexus, Audi i sve ostale koji u današnje vrijeme (još uvijek) proizvode sumanuto brze limuzine.
Cadillac – tvrtka koja je od momenta svog osnutka do danas doista prevalila ogroman put. Proizvođač koji je krenuo sa statusom inovatora, pa zatim zastranio u domenu udobnih fotelja s četiri kotača za mafijaše i penzionere, te se unutar posljednjih nekoliko godina pokušao silom ugurati među proizvođače koje definiraju pojmovi poput ekskluzivnosti, performansi i tehnologije.
Uglavnom, voljeli mi Cadillac ili ne, radi se o proizvođaču automobila koji usprkos svemu opstaje na tržištu i iz godine u godinu ima sve veće apetite.
Kada se u domeni brzih limuzina prije nekoliko godina pojavio Cadillac CTS-V, dobar dio ekipe koja svijet automobila iz dana u dan prati umro je od smijeha. Razloga zapravo nije bilo, jer je CTS-V ubrzo ispao jednim od zanimljivijih konkurenata već odavno etabliranim proizvođačima takvih automobila na američkom tlu (a i šire), no i dalje je priča nekako bila neuvjerljiva. Reklo bi se tipično američka.
Cadillac CTS-V u nekim je segmentima nadilazio ono što su proizvođači iz Europe i Japana u segmentu napetih i nabrijanih limuzina nudili na tržište. Oprema je bila na nivou, dok je u smislu performansi CTS-V ispao uvjerljivijim od BMW-a. No usprkos svemu tome je ipak ispalo da jedan takav novitet, ma koliko dobar bio, jednostavno ne može parirati tradiciji koju Europljani grade već desetljećima. Stoga je izvan SAD-a prodaja uvelike podbacila i to je isto toliko žalosno koliko i logično.
Aktualna je generacija Cadillaca CTS-V u smislu svih prije poznatih atributa otišla još koji korak dalje. I ne samo to, već je tijekom razrade nove generacije modela predstavljen i ATS – svojevrstan „baby“ model koji također nišani Europljane i Japance, te se pokušava istaknuti na ovaj ili onaj način i dograbiti još pokojeg kupca više za Cadillac.
Nekima je CTS-V i sav taj trud oko njega poprilično smiješan, a neki ga pak u svakoj prilici pokušavaju okarakterizirati uzaludnim, ali realno gledano, svijet brzih limuzina već odavno je postao dosadno nadmetanje tehnologije i performansi, pa se CTS-V zapravo savršeno uklapa u cijelu tu priču.
U današnje vrijeme, 04kada je konkurencija unutar tog segmenta svijeta automobila već otišla u domenu dosade i bezličnosti, Cadillac se dosjetio za ova dva modela ponuditi tzv. „Carbon Black Sport Package“ (odnosno CBSP za sve one koji poput Amera masturbiraju na abrevijacije).
Dotični paket opreme svodi se na hrpetinu karbonskih dijelova i detalja izvedenih od tog auto-entuzijastima omiljenog materijala, te koji su savršeno pripremljeni i još bolje ispečeni.
Time je popis opreme dobio još nekoliko stavki s kojima je proširen, zaposlenici su dobili još jednu pohvalu za trud, dok su budući vlasnici dobili još nekolicinu razloga za hvalisanje po forumima i društvenim mrežama.
No što je sa samim automobilima, tj. koliko su ATS-V i CTS-V zapravo profitirali s tim istaknutim i proširenim popisom opreme?
Ukratko, promjena i nema baš previše. Dapače, minorne su i većini nebitne, jer se zapravo svode na čistu kozmetiku zbog koje modeli nisu olakšani, niti su im u bilo kojem smislu unaprijeđene performanse. Doduše, optički dijelovi poput branika, difuzora i pragova malčice su redizajnirani, te je u cijelu priču ušao i limitiran izbor od tek četiri boje, no to je u pravilu to.
Mislim, nije da „to“ nije dovoljno, jer je tim potezom već ionako atraktivnim automobilima dodan još dašak posebnosti, ali svejedno je tužno vidjeti da se Cadillac takvim potezom tek priklanja trendu koji su već odavno postavili Europljani, umjesto da se potrudi na neki način razlikovati od konkurencije.
Uglavnom, kada se sve zajedno sagleda u cjelini, Cadillac ATS-V i CTS-V profitirali su u domeni dizajna, te u sklopu „Carbon Black Sport Package“ opcije dobili još atraktivnija obilježja. Motori su ionako donirani iz Corvette, te samim time već na papiru ispadaju itekako zanimljivima, dok je ovjes zajedno s pogonom svoje rafiniranje malo-pomalo proživljavao na Nordschleifeu. Stoga nipošto ne bi bilo fer reći kako je Cadillac proizveo polu-proizvode i okitio ih s nekoliko karbonskih dijelova.
No s druge strane se bez problema može reći kako oba modela usprkos svojim karbonskim dijelovima, Recaro-sjedalima i redizajniranim optičkim detaljima i dalje ne predstavljaju ništa novo, već samo prate put kojim tako sigurno kroče BMW, Mercedes-Benz i ostatak te luksuzno-podivljale svite unutar kategorije brzih limuzina.
Stoga nekako sumnjam da će prodaja izvan SAD-a rasti i da će ova dva modela na bilo koji način ugrožavati Europljane i Japance, a to je zapravo tužno, jer je Cadillac prije nekoliko godina pokazao ogroman korak naprijed i žalosno je gledati kako ATS-V i CTS-V koračaju u bezličnost.
Uostalom, dovoljno je zapitati se biste li radije postali vlasnikom nekog od brzih Cadillaca, ili biste i dalje ostali priklonjeni konkurenciji.
Pretpostavljam da je za većinu ovo pitanje retoričkog tipa i upravo je to ona najvažnija stavka s popisa opreme s kojom ovi Ameri dolaze na tržište. Sve ostalo je puki marketing i prelijevanje iz šupljeg u prazno.
