BMW M2 je konačno među nama
Izgleda da je BMW 1M izuzev daška nostalgije za nekim „sretnijim“ vremenima iza sebe ostavio i hrpetinu onih koji nisu bili dovoljno brzi i sebi na vrijeme priuštili jedan od primjeraka.
Stoga se BMW očito odlučio nastaviti sagu koja ovu slavnu bavarsku marku u ovim novim i modernim vremenima pomalo vraća u slavnu povijest.
Jeste li ikada probali provozati BMW M3 prve generacije, odnosno E30? Niste imali tu sreću? E pa iz mojih cipela za to iskustvo mogu reći samo dvije stvari.
Prva je svedena na apsolutno unikatan osjećaj mehaničkog suživota vozača i stroja, odnosno na sve ono slušno i taktilno što tijekom vožnje za volanom ovog legendarnog modela čovjek može osjetiti.
Doduše, ona druga stvar koju treba spomenuti svodi se na činjenicu da se ipak radilo o (u tom momentu) preko dva desetljeća starom automobilu, što u prijevodu znači da najjača „kockica“ ne oduševljava brzinom, ubrzanjem i ostalim detaljima kakvima se u današnje vrijeme takvi automobili kite. No usprkos svemu tome (i činjenici da se radilo o automobilu koji nije imao moje ime u „papirima“), ipak prevladava onaj fantastičan osjećaj koji poput vremeplova vraća u vrijeme kada sam kao klinac o samo nekoliko minuta provedenih za volanom BMW-a M3 mogao samo sanjati.
Zapravo moram priznati da „nevjerni Tome“ često s podsmijehom gledaju prema „kockici“ s oznakom M3, te još češće uspoređuju razne modele drugih proizvođača s tim legendarnim automobilom. No ako ćemo gledati realno, tu usporedbama nema mjesta, jer karakter ovog automobila s bilo kojim drugim jednostavno nema nikakve veze.
Npr. Mercedes-Benz 190E 2,3-16 (odnosno 2,5-16) kao najveći konkurent BMW-ovoj „kockici“ na steroidima nije bio Coupé i za volanom tog automobila nije teško osjetiti da je Mercedes ipak htio „smanjiti doživljaj“, odnosno priči oko cestovnog trkača pristupiti s ponešto rezerve. To naravno ni približno ne znači da je 190E bio loš automobil, no surovost i apsolutan manjak kompromisa za taj automobil nije bio dijelom popisa opreme.
Ford se također trudio i bjesomučno pokušavao Sierru RS Cosworth predstaviti konkurentnom u usporedbi s BMW-om M3, no s obzirom na pomalo upitnu kvalitetu tog automobila i silne kvarove zbog kojih su Sierre više boravile parkirane u garažama nego na cesti, BMW M3 i opet gubi pravog konkurenta unutar klase pomalo opsjednutih cestovnih automobila.
Uglavnom, kad se sve zbroji i oduzme, te kad se priči o BMW-u M3 doda i mali milijun pobjeda na utrkama, postaje jasno zašto zaljubljenici u ovu marku uvijek nađu razloga za veličanje ovog legendarnog modela.
U današnje vrijeme BMW pomalo gubi kompas, odnosno prerasta u marku skoro striktno namijenjenu kupcima dubokog džepa. Izmišljaju se nove klase, koketira se s nekim alternativnim gorivima, a tehnologija unutar zidova ove slavne marke uzima sve više maha.
Samim time nije izoliran slučaj da se npr. BMW M-modeli unutar kategorije nezgrapnih i glomaznih SUV-automobila uz pozamašnu količinu luksuza hvale i „sportskim“ karakteristikama (što vjerujem da je od saveznog značaja za prosječnog vlasnika modela X6M), dok paralelno na donedavno pravim sportskim automobilima svoje mjesto nalaze procesori zvuka i slične idiotarije modernog doba.
Stoga je po predstavljanju modela 1M oveći broj BMW-entuzijasta pretvoren u skeptike, no na svu sreću bez razloga, jer dotični model usprkos pripadanju novoj i pomodnoj generaciji svejedno zadržava onu pravu staru recepturu urbanog divljaka, te time nastavlja ideologiju koju je BMW M3 nekada davno imao ugrađenu u DNA.
Doduše, BMW 1M bio je više eksperiment, nego stvaran automobil kakav bi si ljudi mogli priuštiti unutar neke velike serije, pa stoga iznimno veseli da je nekolicina mozgova u BMW-u prepoznala želje i ideje BMW-entuzijasta, te je svijetu ponudila BMW M2.
E sad…BMW M2 je zapravo izdanak najmanjeg BMW-ovog modela iz ponude, odnosno „jedinice“, no kako novokomponirana ideologija popunjavanja rupa među brojevima danas za BMW znači puno, tako je „jedinica“ u svojoj Coupé verziji prerasla u „dvojku“.
U pravilu ne bi bilo krivo zaključiti kako BMW serije 2 može biti itekako impresivan automobil – pogotovo ako se pogleda verzija 235i, koja uz svojih tristotinjak konja vozačima nudi oveću količinu divljaštva. No ovdje nije riječ o BMW-u 235i, već o nečem puno jačem, usmjerenijem, luđem i atraktivnijem, a da stvar bude bolja, tu je već u teoriji samo početak priče.
Naime, BMW M2 nastavlja tamo gdje je 1M stao, što u prijevodu znači BMW-ov najnoviji pokušaj povratka korijenima koje je na stazi i na cesti pustila legendarna „kockica“.
Naravno da M2 na tržište dolazi s mali milijun tehnoloških novotarija, te uz sveprisutan popis dodatne opreme i dalje nastavlja zarađivati novce na kompleksašima koji sklapanju popisa opreme svog automobila pristupaju u maniri Pokémona, odnosno kroz devizu „moraš skupit´sve“.
…ali to nije bitno. Doista. Najstvarnije.
Nije bitna ni salva riječi i u roza mašnice ovijeni navodi proizvođača poput „fascinantno upravljanje“, „podređenost vozaču u svakom pogledu“ ili pak oni nešto poetičnijeg tipa poput „cesta postaje polje za igru“ i „uhvatite sunce“. Dapače, sve su to samo marketinški trikovi koji ekipi s previše novaca i premalo vremena (čitaj: interesa) znače dovoljno da se odluče kupiti ovakav automobil, kako bi se mogli hvaliti pred prijateljima na kavi i citirati brošuru. No ovom modelu sve to nije nimalo potrebno, jer već brojke govore same po sebi: trolitreni I-6 motor s TwinScroll Turbo-punjačima i 365 konja kao produkt sve te tehnologije i mehanizacije pod haubom.
Nadalje je izuzev silne količine snage u sklopu ovog brojčanog dijela prisutno i nekih 465 Nm maksimalnog okretnog momenta koji je raspoloživ uvijek, a tu je i dodatna „Overboost“ funkcija koja vozaču na momente nudi još dodatnih 35 Nm, ukoliko ovih 465 nije dovoljno.
Dakle mislilo se na one koji bi se eventualno mogli natjeravati „od semafora do semafora“.
Uglavnom, novi je motor zapravo samo još malo pojačana i mrvicu agresivnija verzija N55B30T0 motora, tj. onog koji je premijerno prikazan u modelu X4 M40i, što pak u tehnološkom smislu (uz ovaj dio vezan uz performanse) već dovoljno govori samo po sebi.
Ostatak brojki sveden je na (teoretske) performanse za koje je BMW M2 uz svu svoju snagu i tehnologiju sposoban: 4,5 sekundi potrebnih za ubrzavanje od stanja savršene statike do stotinu kilometara na sat, te elektronički ograničena maksimalna brzina od 250 km/h, odnosno oko 300 km/h kada se ovog automobila dočepaju neki od naših „meštara“ i skinu „glupu blokadu“.
Tome naravno vrijedi pridodati i samo 6 sekundi lošije vrijeme na Nürburgringu (odnosno Nordschleifeu) od onog koje je po izlasku postavio BMW M4, no sve je to i dalje samo teorija za većinu nas, pa oko tih dijelova priče o ovom automobilu ne bih baš previše ulazio u detalje.
Što se tiče eksterijera i interijera, tu se zapravo nema što puno pričati, jer izuzev nekih navoda vezanih uz popis opreme poput 19-inčnih kotača koji dolaze s Michelin Pilot Supersport gumama dimenzija 245/35 s prednje i 265/35 s one stražnje strane), te optičkih detalja koji već „na prvu“ pokazuju karakter „em-dvojke“, sve je jasno već pri samom pogledu na fotografije.
Samim time ne vidim potrebe započeti litaniju o proširenim blatobranima, funkcionalnim otvorima branika, te još funkcionalnijim difuzorima, jer sve to ionako možete pročitati u gore spomenutoj brošuri.
Isto tako ne vidim potrebe ni teoretizirati oko performansi, držanja ceste i sirovosti s kojom BMW M2 (zasigurno) raspolaže, jer do ovog momenta nitko izvan BMW-ovog razvojnog tima nije imao prilike sjesti za volan ovog automobila, pa bi svaki navod mogao biti samo pretpostavka.
Stoga jednostavno vrijedi zaključiti kako mi je strahovito drago da BMW (ipak) nije zaboravio svoje korijene, te da se nastavak sage o (relativno) malom i (relativno) sirovom automobilu iz redova ove bavarske marke upravo događa.
Naravno da će vječnim štovateljima ove slavne marke i „najjačeg slova na svijetu“ padati napamet svakojake gluposti i komentari u stilu „moj je veći od tvoga“, a iskreno me ne bi čudilo ni da nekolicina posegne u vjerske vode i zbog ovog automobila zavapi „Oče naš koji si u Münchenu“.
Neki će naravno biti u opoziciji s rečenicama poput „Ma to je k… Radije kupim Golfa i čipiram ga na milijun konja“ ili pak samo kratko, jasno i sažeto ovaj automobil nazvati „smećem“. No i jedni i drugi će biti u krivu, jer BMW M2 s jedne strane jest „samo“ automobil sa svim svojim manama i vrlinama, dok s druge strane ovaj automobil samim svojim postojanjem podsjeća na neka danas minula vremena kojih se auto-entuzijasti s osmijehom na licima prisjećaju.
Za sebe znam da sam jedan od ljudi koji tako razmišljaju i već mi je zbog toga drago. A vi?
